[ Kistanje danas ] [ Nađeno na internetu ] [ Važni telefoni ]

O Drugom svjetskom ratu, američkoj posadi, Talijanima, Ranki i Facebook-u...

Drugi svjetski rat. Izgleda, vječna tema...
Prije 64 godine se završio i, iako znamo najosnovnije stvari, još uvijek ne znamo puno detalja, pogotovo vezanih za vrijeme dok su Kistanje i okolica bili pod Talijanima, a poslje i pod Njemcima. Možda ćemo za nijansicu više znati nakon ovog priloga...

Možda tema Drugog svjetskog ne bi izbila na svjetlost dana baš sad, ali kako to u životu izgleda sve biva iz nekog razloga, par stvari koje su se slučajno poklopile proteklih dana, baš su bile poziv da se malo vratimo, puno godina unazad...

B-24

Prvo je stigao mail od Dalibora Nikolića. Stipe mlađega, ako vam je tako draže. U njemu interesantna poruka u kojoj naš Dali, po vlastitoj želji bivši oficir u Facebook grupi Moje Kistanje, a sadašnji u grupi Ivoševci, objašnjava kako je dobio poruku od izvjesnoga Denis Ray Blocker ll. Vjerovatno Amerikanca, koji ga moli da mu pomogne  u prikupljanju  informacija  o savezničkom avionu (bombarderu B-24) i  njegovoj  posadi,  koji su posljednji put viđeni 20.01.1945.g. na nebu iznad Ivoševaca. Denis Ray Blocker ll pretpostavlja da je avion oboren. I zanima ga sjeća li se neko tog događaja, zna li neko jesu li pronađeni ostaci tog aviona i ima li iko bilo kakvu informaciju koja bi mu mogla pomoći u traganju za sudbinom pilota ovog aviona.

Evo i originalne poruke koja je stigla na e-mail adresu administratora Facebook grupe Ivoševci i autora nekoliko vrlo interesantnih priloga na You Tube sajtu:
”Sir, I am researching the crew of a B-24 Bomber that was last seen on 20 January, 1945 over Ivosevci Croatia. I saw some videos you may have made on YouTube from this city, Ivosevci. Do you have any contacts there that might know of anyone who may have found the wreckage of this aircraft and the bodies of its crew? Thank you so much for any help you can provide. Thank you.”

Ako neko od vas koji ovo upravo čitate, a možda i neko koga poznate i ko bi se mogao sjetiti ovog događaja iz 1945.g. ima bilo kakvu informaciju, molimo pošaljite je na kistanje @moje-kistanje.net ili direktno na sittingduck2009@hotmail.com

Prva, još uvijek poluinformacija, kaže kako postoji priča da su neke cure od padobranske svile u to vrijeme šile bluze, ali naš izvor se ne sjeća ni aviona, a još manje šta je bilo sa avijatičarima...

Komandir...

Još prije nekog vremena reče Meštru od miša Meštar od objektiva Jovan Rakić da će mu dati na ograničenu upotrebu (pročitaj i vrati u istom stanju, iskoristi šta se dogovorimo) knjigu u kojoj talijanski oficir opisuje svoje ratničke dane provedene u Kistanjama i Bukovici. Rečeno - učinjeno i slučajno baš istog dana kad je stigao Stipin mail stiže i knjiga.

Meštar od miša je prvi dodir sa knjigom ovako opisao: " Uzeo sam Komandira u ruke i prvo ga prelistah odzada, tražeći podatke o tome ko je knjigu izdao i kad. Prvo me iznenadiše na zadnjim stranicama fotografije, jer ih nisam očekivao tamo, a još više jedna od njih. Ma poznata neka cura, odma sam zna da sam je već neđe vidio?!? Nije mi trebalo puno za sjetiti se – bila je to Ranka! Ona, niko drugi. Ranka je, sad da objasnim odakle je znam – glavni lik jedne fotografije, a zahvaljujući razvitlanoj mašti diskutanata i glavni lik čitave priče, nastale u okviru Facebook grupe Moje Kistanje." Nekako je ovu fotografiju izdvajalo to što niko nije mogao reći ko je mlada, zgodna i po ultima modi onoga vremena obučena cura koja se, upadljivo dobro raspoložena i nasmijana, kao da nije rat i kao da nisu Talijani u Kistanjama, zaputila neđe iz pravca stare škole, pored stare Općine, prema raskršću. Čudno je bilo i to šta takvu curu makar pogledom ne ispratiše ona dva Talijana šta se vide, očigleno zaokupljena nekim važnijim stvarima...

Na žalost, većina komentara je obrisana, pa je ostalo samo nekoliko:

...obrisani komentari, uglavnom Meštra od kolumne...

Novica Milosevic
'Una bellissima ragazza'..........sasuo je sebi u brk 'talijanski vojnik spuštajući sić pored zida.
Karabinjer se pravi da ga ne čuje , a kroz glavu mu odzvanja ono 'bellissima'. Osvrnuo bi se za njom, ali ga sramota da po drugi put okreće glavu. Steže tašnu i nastavlja dalje.
October 30, 2008 at 7:45pm

...obrisani komentari, uglavnom Meštra od kolumne...

Novica Milosevic
Ma bene dottore , a zašto ne pomenu sliku?
I tako dok je Ranka koračala nugu pred nugu, na zidu u komandi tresla se slika dučea. Colonnello se sade ne vidi, ali morao se okreniti i usmjeriti pogled ka velikoj slici sa koje je zvijernjao Musolini. Kako su Rankine bianco sandale tandrkale cestom , tako se ram sa "orlovim čelom" naginjao sve više i više.
`Maddona ! Maledetta bella regazza ' ......promrmlja colonnello za sebe i potrča ka prozoru.
U to vrijeme, sa desne bande trči klapčić , ali ga nema na slici. Trike svezane žicom , a koljena sva u krastama. Trči i viče karabinjeru koji u ljevoj ruci drži portadocumente.......` Šinjore! Šinjore! Imaš bunbuna? Šinjore!' Karabinjero čini vintu da ga ne čuje , jer su mu prije pola ure druga djeca pojela sljedovanje.
Strina iza Ranke , ubrzava i gleda da uteče šta prije jer je sramuta od klapca. Ne vidim od Ranke , stoji mi na vidjelu , al', il' strina lumi ruke, il' nešto nusi. Nemerem razaznati...
October 31, 2008 at 7:23pm

Neda Bijelic
Vas dvojica napisaste čitav roman na osnovu jedne slike. Zaista maštovito, svaka čast.
November 1, 2008 at 11:52am

Aleksandar Tauz
SAD CE NASTAVAK ROMANA PUSTI IH NEK PISU DA VIDIMO KAKO SE MAČKETINE IZ MACURA BORE SA MIŠEVIMA
November 25, 2008 at 10:10am

...obrisani komentari, uglavnom Meštra od kolumne...

Aljosa Mazibrada
Baul!!! Otkad nisam cuo za baul!!! Ta rijec mora na stranicu govor. Ako vec nije tamo, a bice da nije...
A i inace, imam gusto ispisanih deset papira nasih rijeci - bice novotarija kolko oces. Mozda i rjecnik ispane na kraju...
November 27, 2008 at 1:32pm

...obrisani komentari, uglavnom Meštra od kolumne...

Aljosa Mazibrada
Godinama kasnije, Aco Baljkovic je postao direktor televizije Beograd . Putujuci jedne godine poslovno na Siciliju, bio je u prilici viditi Maricu Novakovic. Imala je sa svojim draganom troje djece i sretan brak. Ljubav nije imala granice...
November 30, 2008 at 10:25pm

Millie Stegnjaic
odlican roman toka struje svijesti jednog covjeka. ukljucujuci i recept naravno. biljeska o piscu?
December 28, 2008 at 5:53pm


Kako već rekosmo, godinu dana kasnije, pade nam šaka knjiga “Komandir”. Izdavač Kulturni centar Karlovačka umetnička radionica iz Sremskih Karlovaca. Godina: 2003, a tiraž: 1000.

Knjigu je napisala Mila Mihajlović, rimski đak i profesionalni novinar, a na osnovu sjećanja nikoga drugoga nego talijanskog oficira koji je značajni dio Drugog svjetskog rata proveo u Kistanjama i Bukovici. Ajmone Finestra se zove (živ je i danas), dobrovoljac i oficir beršaljera, odlikovan najvišim ratnim medaljama za hrabrost i zasluge za narod (Talijanski). Borio se na balkanskom frontu (1941. do 1943.g,) i dalje u Italiji, do kraja rata. Gradonačelnik je talijanskog mjesta Latine, a bio je i poslanik u Skupštini Italije i dva puta Senator Republike Italije. Autor je nekoliko romana, od kojih je jedan ovaj o kojem pričamo zato što je itekako povezan sa Kistanjama. Ajmone je, kako i sam u „Komandiru” kaže, dobro poznavao i družio se sa nekim Kistanjcima i Kistanjkama. Od likova dobro poznatih starijim Kistanjcima, pa i nama koji to vrijeme pokušavamo rekonstruisati, u knjizi se pominju Lazo Šegan i žena mu Milka, njihova djeca Branka, Vjera i Đuro, učitelj Vlade Korolija, Ljubiša Janković, Mila Martić...

Pored Finestre, glavni lik knjige je niko drugi nego naša Ranka, u koju je talijanski oficir bio ludo zaljubljen, baš kao i ona u njega. Interesantan zaplet čini i to (tako u knjizi piše Finestra) da je u našu Ranku bio zaljubljen i Ljubiša Janković, koji je, nakon što ga je Ranka odbila, odlučio otići u partizane i postati tamo oficir, „po što eto ona voli samo oficire ”, ali u vojsci koja se bori protiv vojske izabranika srca njenoga. Inače, njegov brat Simo je, a to je poznato i od ranije, bio u partizanima takoreći od prvog dana rata…

Ranka je ustvari Nada...

I sad je vjerovatno i krajnje vrijeme da otkrijemo i pravi identitet glavne junakinje Ranke. Ona se u stvari zvala Nada Jovanović i živila je u Zagrebu do početka rata, a onda je odande došla u Kistanje sa majkom, bratom i sestrom. Njenu majku su Kistanjci zvali Dunduša. U Kistanjama je živila kod Laze Šegana, jer je Šeganovka bila njena tetka. To znači da je živila u kući u kojoj je kasnije bio Jadran. Interesantno je i to da je njen ujak bio Vlade Korolija. Nadin momak, talijanski oficir Finestra, bio je zapovjednik V antikomunističke pravoslavne dobrovoljačke čete, stacionirane u Đevrskama. Opravdava stereotip zaljubljivih Talijana, jer se u knjizi zaljubljuje najmanje tri puta, a u Nadu onako baš do ušiju. Stereotip Talijana kao loših ratnika u ovoj knjizi nikako nije zastupljen, jer je on, po vlastitom tumačenju i pisanju, bio nevjerovatno hrabar, pravi junak…

U više navrata Finestra daje opise Kistanja ili ono malo Kistanjaca sa kojima se družio ili imao posla u slobodno vrijeme. Prenosimo nekoliko:

” ...Kistanje, mjesto na nekoliko kilometara od dalmatinsko-bosanske granice, živi svoj seoski život između stočarstva i sitne trgovine, u samom centru široke doline ispresjecane mrežom primorskih zidića koji obilježavaju i razdvajaju posjede – sve jednake, monotone i sive. Klekovi šumarci zelene su mrlje na prostoru crvenkaste zemlje. Naselje je sjedište puka italijanske pješadije. U pograničnoj zoni Hrvatske sa Kninskom Krajinom, na isturenim pozicijama izvan vojnih postaja, zadatak jedinice je da kontroliše dalmatinsku granicu i strateške tačke jadranske obale. Sektor u grubim linijama određuju tokovi Zrmanje i Krke, u pravcu Ervenika, Manojlovca, Roškog slapa i Skradina, ulivajući se, između Šibenika i Zatona, u more.



Italijani su mjesto preuredili slično svojim utvrđenjima u Africi. Opasani žičanom mrežom, bunkeri od armiranog betona kontrolišu prilaze. Neposredno prije bodljikave žice prema selu, podignut je visoki zid sa čestim puškarnicama pred kojima su se, u slučaju uzbune, postavljali branioci...”

”…prati Finestru do kuće gospođe Martić, udovice bivšeg oficira carske austrijske vojske. Stara dama je izdanak najstarije i najčuvenije porodice iz ovog kraja. Gospođa Martić je elegantna, nosi velike naoćale na bljedom, diskretno našminkanom licu. Pozdravlja borce osmjehom odobravanja I kaže da je raspoložena da poručniku Finestri stavi na raspolaganje malenu sobu ukrašenu skupocjenim istočnjačkim tepisima. Čim su se vratili u kasarnu, Uroš maliciozno kaže komandiru:
- Gospodine komandir, bio sam siguran da će vas gospođa ljepo primiti. Pričaju po selu da, kad su Talijani okupirali Dalmaciju poslje Prvog rata, gospođa Martić je imala vrlo izražene simpatije prema vojnom ljekaru okupacionih trupa. Zar nije interesantno?...”

Posebno je interesantan njegov opis našega Ćirila, u kojem je prvi put čuo i vidio Nadu:

”…Deset kilometara između Đevrsaka i Kistanja prelaze brzo dok im oštri zrak reže obraze. Na ulazu u selo, pozdravlja ih Italijan na straži. Zvona pravoslavne crkve neprekidno zvone. Poručnik skokom silazi sa konja I prepušta uzde Mačku koji ih u letu hvata I opušteno odlazi prema konjušnici. Finestra se upućuje na mali trg u centru Kistanja, prizvan srebrnastim zvucima crkvenih zvona. Cjeloga ga obuzima nostalgija I puno slika iz djetinjstva mu se vraća pred oči dok instiktivno korača prema pravoslavnoj crkvi. Kroz stara crvotočna vrata od orahovine, italijanski oficir skida kapu I gologlav ulazi u maleni pravoslavni hram mirisan od tamjana I svijeća. Po hladnim podnim pločama, lako se čuje zvuk mamuza njegovih čizama. Raznobojna stakla na crkvenim prozorima jedva primaju svjetlost sa sivog I monotonog zimskog neba. Lica prisutnih, zanjeta u molitvi, bljeda su I sva slična. Na oltaru, drhtavo I u trzajima, gore male I velike svijeće. Crkva je prepuna svečano obučenih seoskih djevojaka. Puno je I žena što za ruke drže dječicu, nemirnu I nezainteresovanu. Muškarci zanjeto prate odmjerene I svečane pokrete popa. On, obučen u bogatu odoru, služi svećani čin. Duga brada uvećava dostojanstvo njegove misije. Italijanski ofocir s velikim poštovanjem posmatra vjernike utonule u razmišljanje. Odjednom, hor počinje pjesmu. Istovremeno I molitvu I suze lako I strasno ispjevavaju glasovi grupe djevojaka u nevjerovatnoj ljepoti I čistoti mistične nevinosti. Iskonski duh pravoslavne crkvelebdi I blista svim žarom pod golim crkvenim svodovima. Nad uzvišenim molitvama uzdiše se jedan djevojački glas, treperavo mek, milujući, čist. Izgovara riječi daleke, nezemaljske, riječi prekrivene tihom nepoznanicom života I smrti. Melodiozne riječi pjesme brode jedna za drugom, obrazuju se, uzdižu i zamiru na usnama šesnaestogodišnje djevojke. U razrijeđenoj svjetlosti hrama ona liči na istočnjačku Bogorodicu. Slušajući i gledajući prozračni djevojčin lik, poručnik Finestra je kao gromom pogođen njenom ljepotom. Pomišlja na ono što je mogao osjetiti Frančesko Petrarka kada se u crkvi zaljubio u svoju muzu Lauru. Nepoznata djevojka mu je zarobila pogled. Duga crna kosa sklonjena je sa čela i u sjajnim uvojcima pada joj na ramena. Luk tankih obrva osjenčuje joj oči koje blistaju. Tanana je i vitka, obučena u ljepi kaputić opšiven krznom. Obuvena u debele, zimske, vunene čarape sve do koljena i ravne sportske cipele...”

Interesantan je i Finestrin opis Kistanja za vrijeme Njemaca:

”…Odlučnim korakom ide u pravcu njemačke komande u zgradi na trgu Kistanja. Treba ovjeriti svoj putni list. Vijest da je u mjestu, brzo se proširila. Sa prozora malobrojnih otvorenih dućana, prate ga radoznali pogledi mještana. Kistanje je skoro pusto. Nema nekadašnje bezbrižne veselosti. Rat je ugrizao i ovaj kraj Balkana. Da bi izbjegli njemačku radnu obavezu, mladi iz Kistanja otišli su u četnike ili partizane. Gradom gospodari jaka jedinica lovaca 7. divizije “Princ Eugen”. Čine je banatski Njemci. Ali, kilometrima i kilometrima oko varoši, teren kontrolišu partizani. Kistanje je izolovano. Dva puta mjesečno, njemački vojni konvoj, pod jakom pratnjom, snabdjeva svoje hranom i municijom. Napetost se osjeća...”

Za kraj...

Za Drugi svjetski rat znate kako se završio. Znate i kako su prošle Kistanje i Kistanjci svih tih godina, a što se tiče Nade i Finestre, njihova ljubavna priča je imala tužan kraj. Ako vas zanima kakav, bilo bi dobro da nađete i pročitate ovu knjigu.

Za pilote američkog aviona, ako se šta novoga čuje…

Krov našeg Ćirila, u kojem su se upoznali glavni junaci knjige "Komandir", u lošem je stanju i trebalo bi ga obnavljati, pa će se uskoro organizovati akcija o kojoj ćemo detaljno pisati kad za to dođe vrijeme. Do tada, da vas obavijestimo kako postoji i Facebook grupa "Obnovimo krov crkve Svetog Ćirila i Metodija u Kistanjama", pa vas pozivamo da se učlanite. Za početak, kliknite ođe...

--------------------------------------------------------------------------------------
Imate komentar na ovaj prilog? Pošaljite ga odavde...

Komentari (9)