[Kistanje danas ] [ Vazni telefoni ] Kad pronademo nesto interesantno na internetu a tice se na bilo koji nacin Kistanja ili Kistanjaca, nabacicemo na ovu stranicu i olaksati vam traganje. Svi tekstovi koje pronademo bice prenoseni vjerno, bez oduzimanja ili dodavanja. Napominjemo kako sve sto bude ovdje objavljeno nikako nije odraz naseg slaganja ili neslaganja sa recenim u tekstu, nasih videnja ili stavova. Mi na ovoj stranici samo prenosimo sta se moze naci i procitati na internetu, a ima bilo kakve veze sa nasim Kistanjama.
Najava i datum objave svakog teksta ce biti ujedno i link na stranicu na kojoj je tekst pronaden cime cemo ispostovati pravila ljepog ponasanja na internetu i ujedno pokazati gdje smo to tekst pronasli...
Da ne duljimo vise i pocnemo? ........Vazi! ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno u dvanajstom mjesecu 2013.g.
Evropa nagraduje zajednistvo
Ruralna podrucja Hrvatske, posebno ona pogodena ratom, mogla bi na osnovu dosadasnjih pokazatelja povlacenja sredstava iz evropskih fondova, umjesto obnove i procvata zasnovanog na ekoloskoj proizvodnji i turizmu, dozivjeti jos vece osiromasenje i nazadovanje.
U ostroj i neravnopravnoj konkurenciji s razvijenim evropskim sistemima, mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva, slabo organizirane poljoprivredne zadruge i interesne grupe povezane u razne civilne udruge, bez dobre pripreme i snazne financijske podloge gube bitku za evropski novac. Kako male zajednice i obicni ljudi ne bi ostali gladni pored bogate evropske trpeze, pobrinula se dobrim dijelom i sama Evropska unija, koja je zajedno sa svojim strogim kriterijima i jasnim pravilima u Hrvatsku uvezla jedan novi oblik organiziranja kroz lokalna partnerstva javnog i privatnog sektora, odnosno lokalne akcijske grupe, koje u zapadnim zemljama djeluju dosta uspjesno u sklopu LEADER projekata kao inicijative evropske zajednice u mobiliziranju i provedbi razvoja u ruralnim zajednicama. Njihov smisao je pomoci ljudima, udrugama, poduzecima i ostalim subjektima u ruralnim podrucjima da razmotre potencijal svoga podrucja i potaknu provodenje integriranih, kvalitetnih i originalnih strategija njegovog odrzivog razvoja.
LAG je poseban oblik udruzivanja i odlucivanja, u cijoj su strukturi ravnomjerno zastupljeni javni, privatni i poslovni sektor, a uz to je i neprofitan i financira se sredstvima EU-a, clanarinama, donacijama i projektima. Jedna od osnovnih karakteristika LEADER-a je stavljanje naglaska na lokalno stanovnistvo koje najbolje prepoznaje ono sto odgovara njihovom okolisu, kulturi, radnim tradicijama i vjestinama. Evropsko iskustvo je pokazalo da je ruralnom razvoju najprimjereniji tzv. botom-ap pristup, koji podrazumijeva ukljucivanje lokalnih aktera u donosenje odluka vezanih uz strategiju i selekcioniranje prioriteta koji bi se trebali provesti u njihovom lokalnom podrucju, sto bi trebalo udahnuti novi zivot zajednici koja se suocava s izazovima svoga vremena i mjesta.
No je li taj evropski model organiziranja prikladan i za nase prilike? U Hrvatskoj djeluje 60 LAG-ova, kojima je pokriveno tri cetvrtine Hrvatske, a cine kombinaciju tri sektora, privatnog, javnog i civilnog. Osim poduzetnika, trgovackih drustava, obrtnika i jedinica lokalne i podrucne samouprave, LAG-ovima se mogu prikljuciti i poljoprivredne zadruge, obiteljska gospodarstva, razne udruge koje okupljaju uzgajivace, proizvodace, ljubitelje zivotinja, kulturno-umjetnicka drustva, pa cak i dobrovoljna vatrogasna drustva. Potrebe, ali i sanse za razvoj svoga kraja kroz LAG-ovsku organizaciju prepoznali su zainteresirani subjekti s podrucja Grada Knina i okolnih opcina Kistanja, Ervenika, Kijeva, Biskupije i Civljana, te se organizirali u najmladi LAG u Hrvatskoj, LAG "Dinara 1831" koji je dobio ime po najvisem vrhu u Hrvatskoj. Rukovodstvo LAG-a cine predsjednica Anka Matic, potpredsjednik Ilija Krneta i voditeljica-volonterka Inga Kukolj, a ekipa od 20-ak entuzijasta okupila se uz strucnu i organizacijsku pomoc ureda UNDP-a u Zadru. Ovaj LAG pokriva zapustena povratnicka podrucja zaleda Sibensko-kninske zupanije, koja imaju izuzetne prirodne, privredne i turisticke potencijale.
- Na nasem prostoru 1.500 kuca zjapi prazno. Ljude treba privuci, zaposliti, staviti neiskoristene objekte u funkciju. Imamo nase vinograde, masline, bademe, smokve, tresnje, visnje, neopravdano zanemarene dunje, orahe, lavandu, smilje, luk... Sve te nase specificne proizvode treba staviti u funkciju turizma, tu je nasa sansa jer Evropa uvozi 80 posto bajama - govori Ilija Krneta, jedan od inicijatora LAG-a "Dinara 1831".
- Ostvarenju ciljeva nase strategije razvoja doprinijet ce turizam temeljen na kulturno-historijskim spomenicima i prirodnim posebnostima, kao sto su manastiri Krka i Dragovic, amfiteatar Burnum, kninska tvrdava, Dinara, etno-naselje Popovici u Biskupiji, zatim Biskupija sa svojim crkvama, rijeke Krka, Zrmanja i Cetina. U turisticke specificnosti treba ubrojiti i tematske puteve, rimske kamene ceste, a u suradnji s drugim LAG-ovima potrebno je razviti snazniju afirmaciju liburnijsko-rimskih utvrda Aseria i Varvaria te rimskog Burnuma, uz prikladne sadrzaje - nabraja Krneta potencijale svoga kraja.
Osim toga, bukovicki kraj poznat je po vrijednostima s popisa svjetske nematerijalne bastine Uneska, kao sto su ojkanje, nijemo kolo i klapska pjesma.
- Predlozit cemo festival ojkanja u Burnumu kao medunarodnu suradnju, jer se taj tip pjesme njeguje u Hrvatskoj, Srbiji i u Bosni i Hercegovini. Naravno, sve bi to bilo organizirano uz raznovrsnu gastro-ponudu, kao i bogatu ponudu autenticnih suvenira. Javnosti je manje poznato da je osnivac Etnografskog muzeja u Zagrebu Salomon Berger davne 1919. bio u intenzivnoj poslovnoj komunikaciji s tkaljama iz Kistanja, zbog cega su radovi zena iz Bukovice bili na velikim svjetskim izlozbama u Parizu 1925., pa u Barceloni, Hagu, Kopenhagenu, Zarbrukenu, a kruna je bila izlozba u Njujorku 1939. godine - govori Krneta o bogatstvu Bukovice.
- Radimo projekte i programe bez obzira na nacionalnu i stranacku pripadnost, cega su se neki pribojavali, pouceni nekim proslim iskustvima. Kreativnost, sposobnost i razvoj pomicanjem granica osrednjosti principi su za koje se zalazemo - porucuje Krneta.
- Za razliku od drugih oblika organiziranja i udruzivanja, LAG nije sam, iza njega stoji sustav Evropske unije. LAG-ovi uzivaju poseban status kao jedina udruga akreditirana i odobrena od Agencije za placanje, produzene ruke Evropske unije koja financijski podupire rad lokalnih akcijskih grupa, sto dokazuje da svojim radom i organizacijom opravdavaju evropsko povjerenje. Jako je dobro imati LAG na svojem podrucju. Konkretno, ukoliko ste clan LAG-a, bez obzira na to da li opcina, grad, obiteljsko gospodarstvo ili neko kulturno-umjetnicko drustvo aplicira projekt prema fondovima Evropske unije, od svoga LAG-a dobivate pismo podrske, cime u samom startu ostvarujete 40 bodova vise - objasnjava Josko Lokas, predsjednik LAG-a "Krka", koji ukljucuje sedam jedinica lokalne samouprave Sibensko-kninske zupanije, a osnovan je 2011. godine.
Jedan od LAG-ova koji se vec iskazao jer je uspjesno realizirao 24 projekta Evropske unije, jeste LAG "Laura" registriran 2009., koji pokriva 13 gradova i opcina Zadarske zupanije.
- Pricu smo pokrenuli kao obicna udruga gradana, a onda smo imali srece da smo se medu prvima prikljucili pilot-projektu razvoja ovog organizacijskog oblika. Nas LAG pokriva jedan otok, priobalje i zalede, jedno neprocjenljivo bogatstvo, spoj zelenog i plavog, sto zelimo zajednickim snagama razvijati i spajati. Cetiri smo godine bili samoodrzivi, a od 1. srpnja ove godine uspjeli smo iz sredstava EU-a u sklopu IPARD natjecaja, mjere 202 za razvoj lokalnih akcijskih grupa, osigurati 900.000 kuna za dvije godine, cime cemo pokrivati hladni pogon, dvije neto place i troskove edukacija i prezentacija naseg rada - istice Ivan Cupic, voditelj LAG-a "Laura", u kojem ne sjede skrstenih ruku, vec provode projekte EU-a koji su bazirani na razmjeni kulturnih dobara i mladih.
- Jedan projekt sastojao se u tematskoj suradnji jedne skole u Biogradu sa skolom u Madarskoj na polju ekologije, zastite okolisa, kulturnih desavanja i razmjene mladih. Projekt traje dvije godine i u sklopu njega odrzan je niz radionica zajedno s djelatnicima jedne i druge skole. U sklopu projekta kupovala se i tehnika koja ostaje u biogradskoj skoli. Aktivnosti LAG-ova vrlo su korisne za lokalnu zajednicu, jer ako vi projektom preko LAG-a u opcini sa 2.500 stanovnika uredite vrtic, to je vec znacajna stvar i veliko zadovoljstvo - govori Cupic o mogucnostima rada na projektima EU-a, kojima je glavni cilj priprema LAG-a za provedbu LEADER programa povecanjem konkurentnosti iz gospodarskih i strateskih grana LAG podrucja, i to razvojem odrzivog turizma zasnovanog na prirodnoj, tradicijskoj i kulturno-povijesnoj bastini, razvojem komunalne i drustvene infrastrukture, ocuvanjem i zastitom okolisa i krajobraza, te prirodnog, tradicijskog i kulturnog nasljeda LAG podrucja.
- LAG nece nikome steti, svojim postojanjem moze samo pomoci. Evropa funkcionira po principu da lokalna razina, dakle samo selo najbolje zna sto mu treba. Sredina i svi nositelji javnog zivota trebaju postati svjesni da je snaga razvoja u LAG-ovima, da su vrata LAG-ova otvorena svima, jer LAG nije napravljen za nekog pojedinca, nego za obican narod. Za uspjeh LAG-a potrebni su iskustvo, stalno ucenje, vjezbanje pisanja projekata. Naravno, dogodi se da se ne prode na natjecajima, ali to su normalni padovi, na kojima se izgradujemo. Jeste tesko doci do novca, ali moze se - suglasni su svi zagovornici LAG-a. Dodaju da je LAG jak onoliko koliko je u njemu objedinjeno ljudi.
- LAG zivi od svojih clanova i njihovih aktivnosti. Ako svatko od nas da dio sebe LAG-u, stvorit cemo zdravo tkivo i uspjet cemo zajedno razvijati svoju sredinu. Glavna poanta je da se sredstva pametno utrose radi bolje buducnosti, jer mozete imati milijun kuna i propasti. Evropska unija zagovara udruzivanje, da svi radimo na jednom projektu razvoja. To zajednistvo Evropa cijeni i prepoznaje kao interes viseg ranga. Na nasim prostorima moramo nauciti da se manje dijelimo, a vise spajamo - porucuje Josko Lokas.
Napisala: Paulina Arbutina ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 25.04.2011.g.
Kistanjci brigadira Budanka zele za pocasnog gradanina: On nas je zastitio nakon Oluje
Brigadir HV-a Tihomir Budanko spasio je 14 seljana Cuceva koji su ostali u selu i nakon sto su vec pocela ubojstva i paljenja. Budanko je postavio svoje vojnike da cuvaju selo. "Da nije bilo njega, ne bi danas bilo ni nas", svjedoce Kistanjci
KISTANJE
Brigadir HV-a Tihomir Budanko spasio je nas, Srbe, od ubojica i palikuca nakon Oluje. Vec je jedna kuca planula, iz puske su ubili Stevana Kutlacu , a onda je Budanko dosao sa svojom postrojbom i ostavio dobru Hrvatsku vojsku da nas cuva. Da nije bilo njega, ne bi danas bilo ni nas. Ispricali su to mjestani srpske nacionalnosti iz sela Cucevo kod Kistanja. Cijeneci sto je ucinio za njih, posebice sada kada su ratna zbivanja ponovno aktualizirana haskom presudom, odlucili su brigadira HV-a Tihomira Budanka predloziti za pocasnog mjestanina Opcine Kistanje!
– Tako treba biti jer je covjek zasluzio. Nakon Oluje ostalo je u selu nas 14. Danas nas je cetvero zivo. Dosla je Hrvatska vojska, bilo je tu svakakvih, idu neki s kombijem, jedni u crvenom stojadinu s automatskim puskama, razbise vrata kuca, razbacali, trazili marke, prvu kucu u selu su zapalili, a onda je netko ubio slijepog Stevu Kutlacu. Mi vec mislili gotovo je, sad ce nas sve po redu. Ali onda je, bilo je to dva dana nakon Oluje, sa svojom postrojbom dosao oficir HV-a Tihomir Budanko. Potjerali su te svakakve vojnike sto su bili po selu. Bili su vojnici kao i oni, ali otjerase ih. Budanko nam je rekao da se ne plasimo jer ce nas oni cuvati, prica agilni 81-godisnjak Ilija Kutlaca.
Obiteljska kuca Boze Suse prva je u selu, spaljena odmah nakon Oluje. Danas je obnovljena, a upravo ce Susa kao vijecnik u Opcini Kistanje na sljedecoj sjednici pokrenuti inicijativu da se Budanka imenuje pocasnim mjestaninom.
– Taj je covjek zasluzio da mu se oda priznanje. Vec smo o tome razgovarali, a odlucili smo sada nakon presude u Haagu. Nakon Oluje u samim Kistanjama je ubijeno desetak civila, jedan u Cucevu, ubijeno je njih 16 u Varivodama i Gosicu, jos nekoliko po drugim selima, Kistanje su temeljito spaljene i porusene. To je tocno i to nitko ne moze osporiti i pocinitelje treba pronaci. No, bilo je onih koji su vojnicki profesionalno izvrsavali svoju duznost i takve treba istaknuti. Tihomir Budanko je kao oficir Hrvatske vojske cuvao i sacuvao 14 starih ljudi koji su ostali u svojim kucama. Rekao mi je kada smo pricali da je samo radio ono sto mu je duznost i postupao po naredenju, no takva naredenja imali su i drugi, ali su suprotno radili. Pitanje je bi li ti ljudi ostali zivi da ga nije bilo. On zasluzuje biti nas pocasni mjestanin i to ce i postati, zakljucio je Bozo Susa. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 24.03.2011.g.
Ne slave se zajedno sveci zastitnici ali niti ne okrecu glave
Monsinjor Nikola Duskic, zupnik Kistanja, Nunica i Ervenika i Dorde Veselinovic, protonamjesnik parohije u Kistanjama, sretnu se par puta godisnje, od prigode do prigode, kada treba blagosloviti kakav ducan, postu ili sajmiste. Kada se sretnu uljudno se pozdrave, upitaju jedan drugoga za zdravlje i dogovore koji ce od njih dvojice udijeliti blagoslov jer, vele, jedan blagoslov je dovoljan, bilo katolicki bilo pravoslavni, nema potrebe da se dupliramo. Otprilike tako izgleda i suzivot u Kistanjama, izmedu domicilnih Srba i Hrvata doseljenih iz Janjeva na Kosovu - ne slave zajedno svece zastitnike niti se posjecuju u kucama, ali ne okrecu glavu jedni od drugih.
NEMA NAPETOSTI ALI NI LJUBAVI
- U pocetku je bilo napetosti jer su Janjevci zivjeli u kucama vlasnika Srba, ali su ti vlasnicki odnosi u meduvremenu rijeseni pa napetosti vise nema. Vidim da nasi kontaktiraju s njima, kupuju voce, povrce i vino. Ljudi se ne druze ali se susrecu - kaze monsinjor Duskic. Slican dozivljaj suzivota ima i njegov pravoslavni kolega:
- Moze se kazati da se stvari krecu nabolje, ali tesko mi je procijeniti je li to zadovoljavajuce. Vise nema netrpeljivosti koja je u pocetku bila vise nego evidentna - bilo je razbijanja, ulazenja u tude kuce, ali kako vrijeme odmice tako se i ti odnosi popravljaju. Iskrenih prijateljstava i ljubavi jos uvijek nema, ali mislim da je vise rijec o nekim kulturoloskim razlikama nego o vjerskim i nacionalnim, no to je vec pitanje za sociologe - zakljucuje protonamjesnik Veselinovic.
DJECA NEOPTERECENA PROSLOSCU
Najbolje se medu sobom slazu djeca, koja nisu opterecena prosloscu. Druze se, ne gledajuci tko je tko, a znalo se cak dogoditi i da srpska djeca ostanu na katolickom vjeronauku. Kod starijih, rekosmo, ide malo sporije ali obojica duhovnih pastira trude se to promijeniti:
- Ja obicno govorim da treba nastojati zivjeti s tim ljudima u sredini u kojoj zivimo, povezani jedni s drugima. Mi kao krscani propovijedamo ljubav. Na Kosovu je bilo siromaha koji su dolazili kod mene traziti pomoc, a ja nikad nisam gledao je li to Srbin, Albanac, Rom ili Hrvat. Nikada nismo pravili razlike, ni ovdje ne zelimo praviti razlike. Rat je ostavio tragove, i tu treba proci malo vremena, ne treba se forsirati nista naglo, nego da ide sve nekim prirodnim putem - kaze monsinjor Duskic.
KAD BUDE POSLA BIT CE I SUZIVOTA
- Svakako se skrece pozornost na potrebu suzivota. Nisu Janjevci los narod, imaju oni svojih kvaliteta, no Srbi su svjesni cinjenice da je njih netko ovdje doveo u srpske kuce, i ta cinjenica malo opterecuje odnose. No, opcenito sam uvjeren da su ti odnosi manje vezani za nacionalno i vjersko pitanje, a vise za nacin zivota kojim zive ti ljudi, ne samo u Kistanjama nego u svim tim tzv. pasivnim krajevima. Ljudi tamo jednostavno nemaju posla, nemaju ni drustvenih ni kulturnih aktivnosti. Ovo je siromasna opcina, potrebna joj je strategija razvoja, ali to nije nesto cime bi se trebale baviti vjerske zajednice nego u prvom redu drzava. Kada se ovdje dogodi razvoj, ljudi nece vise razmisljati tko je koje nacije i vjere - zakljucuje protonamjesnik Veselinovic. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 21.03.2011.g.
Dalmacija i Lika ostace bez Srba
Izmuceni, iscrpljeni, bolesni, u poodmaklim godinama - Srbi povratnici na podrucje Bukovice i Ravnih Kotara osnovali su ovih dana Gradansku inicijativu kako bi skrenuli paznju javnosti na svoju muku, jad i cemer.
Organizovali su i javni skup u Kistanjama da bi do usiju onih koji su ih svojim neodgovornim ponasanjem naterali da se samoorganizuju poslali poruku da srpski narod iz severne Dalmacije vise ne moze opstati na tim prostorima. Pozvali su na taj skup i srpske predstavnike u organima vlasti, od onih u opstinama do saborskih zastupnika, kako bi upozorili na svoj bioloski nestanak.
Niko od srpskih politicara nije dosao osim nacelnika opstine Ervenik Milosa Samardzije koji ne pripada nijednoj stranci. Od gostiju je bila prisutna jos jedino Vesna Tersalic sa svojom brojnom ekipom iz zagrebacke Dokumente, centra za suocavanje s prosloscu i Kuce ljudskih prava. Ocigledno je da ljudi iz Srpske demokratske samostalne stranke (SDSS) nisu dosli jer su svesni, kako nam rekose ti nesrecni ljudi, da su politickom trgovinom s vladajucom strankom svoju narod zavili u crno.
Sa skupa u Kistanjama
- Zbog hrvatske politike ciji je cilj da srpsko stanovnistvo s ovog prostora nestane i neodgovornog odnosa predstavnika srpske etnicke zajednice u hrvatskim organima vlasti prema vlastitom narodu srpsko stanovnistvo na ovim prostorima je doslo u fazu izumiranja i bioloskog nestanka - upozorio je na skupu Bozo Susa, jedan od uvodnicara.
On je naveo i podatke potkrepljujuci takvu ocenu. U opstini Benkovac je pre rata zivelo 63 odsto Srba. Najpre ih se od toga broja iz izbeglistva vratilo osam odsto, ali se veoma brzo nakon toga u izbeglistvu ponovo nasla polovina od tog broja. U benkovackoj opstini sada zivi samo oko 4,5 odsto. Od 2003. do 2011. godine iz severne Dalmacije i Like natrag u izbeglistvo, uglavnom u Srbiju, vratilo se 2.500 Srba.
Na podrucju Zadarske i Sibensko-kninske zupanije, u 90 naselja u kojima su Srbi pre rata imali gotovo stoodstotnu vecinu vratilo se od nula do tri odsto srpskog stanovnistva. Ili, kad je rec, recimo, o velikim srpskim selima kao sto je Bjeljina, od nekadasnjih 700 stanovnika na toj lokaciji sada ihi je tamo samo 11. U Brgudu je pre rata bilo 800 stanovnika, a sada ih je 21.
- Laz je i velika obmana kad srpski politicari u Zagrebu tvrde da je uradeno mnogo na obnovi srpskih kuca. Nista oni nisu napravili za svoj narod, pa ni na tom podrucju. Da je tako kako oni kazu, kako to onda da je u Bjeljini od 130 kuca obnovljena samo 21, a u Brgudu od 140 samo 13? Tamo zivi samo 11 stanovnika. A koliko je samo praznih sela?! Do temelja srusenih. A rec je o Ravnim Kotarima, najplodnijem delu Hrvatske, gde se najpre moze obnoviti zivot. Kako to da se najmanje Srba vratilo upravo u krajeve gde najbolje mogu da zive? Moze li to biti slucajno? - pita se Susa.
Na skupu je bilo govora i o krsenju ljudskih prava srpskog stanovnistva, ali ne samo na podrucju Bukovice i Ravnih Kotara nego i u drugim delovima Hrvatske, posebno u slucajevima etnicki motivisanih sudskih sudenja i presuda. Upozoreno je na primere otimacine srpske imovine pomocu sudskih presuda.
Izneti su i primeri krsenja elementarnih ljudskih prava unutar srpske manjinske zajednice od strane srpske politicke elite. Pogotovo kad je rec o pravu na misljenje jer ta elita, kako su naveli ucesnici u raspravi, svakoga ko ih kritikuje naziva razbijacem srpskog jedinstva. U znak odmazde cak im ugrozavaju i egzistenciju. Bilo je reci i o napadima, medu kojima i izrazito brutalnih, od strane pojedinih srpskih politicara na Srbe koji upozoravaju na diskriminaciju srpske manjine u odnosu na ostale manjine. Prema Ustavnom zakonu o nacionalnim manjinama, jedino Srbi nemaju dopunsko pravo glasa.
- Mogli smo da organizujemo i masovni protest, zalepimo plakate po selima i sigurno bi ovde dosla masa ljudi. Ali, nismo hteli da stvaramo guzvu. Odlucili smo da dodu samo oni koji ce na najubedljiviji nacin pred politicarima, koji nasu sudbinu drze u svojim rukama, izneti podatke o nasim problemima. Sta onda reci sada nego da je mozda ipak trebalo drukcije da postupimo posto su ti politicari, ignorisuci ovaj nas skup, maltene pljunuli na nasu muku - kaze za "Vesti" Duro Kresojevic, jedan od organizatora skupa.
Nema vise obnove ni povratka
- Hrvatska drzava je donela zakon po kojem niko vise ne moze traziti obnovu kuce ako takav zahtev nije podneo do 2004. godine. Jesu li mozda ama bas svi oni koji su rasuti po celom svetu, sa citavom silom problema koje imaju izbeglice, dakle iz objektivnih razloga, mogli da zadovolje taj uslov? Pa povratak ne moze imati vremensko ogranicenje! Ako se danas neko ne moze vratiti zbog starosti i bolesti, ili zbog toga sto na mestu povratka ne bi imao od cega da zivi jer mu normalan zivot tamo niko ne garantuje, zasto takvu mogucnost povratka ne obezbediti deci ili unucima tih ljudi. Sa ovakvim vremenskim ogranicenjima se jednostavno zeli staviti tacka iza povratka srpskog stanovnistva u Hrvatsku - kaze Bozo Susa.
Sokantne izjave ljudi iz SDSS
- Najgore je u svemu sto tacku povratka Srba u hrvatsku stavljaju njihovi politicari. Kao sto se dogada, recimo, u kninskom gradskom vecu ciji sam clan. Uvek se sokiram kada cujem kako vecnici srpske stanke SDSS uveravaju ostale vecnike kako je povratak Srba zavrsena prica, umesto da se bore za svakog coveka koji bi hteo da se vrati svojoj kuci - ogorcen je Duro Rusic iz Plavna gde od nekadasnjih 2.400 stanovnika danas zivi oko 100.
Posao rezervisan za Hrvate
- U opstini Kistanje, u Nacionalnom parku Krka zaposleno je 250 ljudi, ali medu njima nema nijednog Srbina. U ambulanti u Kistanjama takode ne rade nijedan Srbin ili Srpkinja. Medicinsko osoblje ovde dolazi iz Knina i Sibenika bez obzira na cinjenicu sto medu povratnicima imamo nekoliko medicinskih sestara. Medu Srbima nema niko zaposlen ni u ovdasnjoj posti, ni na benzinskoj pumpi - navodi Bozo Susa.
Prema nama je bolji HDZ
- U Kistanjama, gde je srpska stranka SDSS na vlasti, nijedan Srbin ili Srpkinja ne mogu dobiti posao, a u Kninu, recimo, gde je HDZ na vlasti samo u jednoj od srednjih skola nas 11 Srba profesora dobilo je posao, te u kninskoj bolnici odredeni broj medicinskih tehnicara i sestara srpske nacionalnosti. Ovih dana sam cuo da su u kninskoj bolnici poceli da se zaposljavaju i lekari srpske nacionalnosti - podaci su kojima Duro Rusic, bez obzira sto zaposljavanje Srba u tim krajevima nije pravilo vec izuzetak, dodatno komentarise efikasnost srpske politike u Hrvatskoj.
Nismo vise ni manjina!
- Nakon sto je nama Srbima 1990. godine oduzet status konstutitivnog naroda sada vise nismo ni manjina posto su promenama u Ustavnom zakonu o nacionalnim manjinama sve manjine osim nas dobile dopunsko pravo glasa. Voleo bih zato da nam neko kaze - sta smo mi onda? Kakav je sada nas status? - zapitao je na skupu u Kistanjama Stevan Banjanin.
----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 24.01.2011.g. AJME SVIMA Kistanje: Zivi se od socijalne pomoci
U Kistanjama nema posla, vrtica, asfalta...
Lose gospodarsko stanje i teska socijalna slika tresu Kistanje. Jednako muce i oko 300 doseljenih obitelji Hrvata iz Janjeva, kao i domicilne Srbe, ali i povratnike.
- Velik dio stanovnistva zivi od socijalne ili humanitarne pomoci. Danas na prostoru opcine gotovo nema nikakve proizvodnje, osim simbolicne u kucnoj radinosti. Ako drzava i zupanija ne poduzmu hitne mjere s ciljem razvoja opcine Kistanje, na tom prostoru zivot uskoro vise nece biti moguc - apelirala je Anita Bara, predsjednica sibensko-kninskog SDP-a.
Ona predlaze i neke konkretne poteze za ozivljavanje gospodarstva:
- Pod hitno treba poceti davati u zakup ili koncesiju poljoprivredno zemljiste u vlasnistvu drzave doseljenickim obiteljima iz Janjeva.
Radi se o mladim obiteljima s iznadprosjecnim brojem djece. Kako su u poljoprivredi potencijalna radna mjesta najjeftinija, neophodno je izraditi projekte i dati poticaje ozivljavanju poljoprivredne proizvodnje- drzi Bara.
Kistanjce muce i silni komunalni problemi: - Nuzna je obnova vodovodne mreze. Na tom podrucju, sibenski Vodovod godisnje biljezi oko 2,5 milijuna kuna gubitaka na vodovodnoj mrezi. Potrebno je izgraditi kanalizaciju, ali i urediti i asfaltirati ulice u Novom naselju - kazao je SDP-ovac Josko Lambasa.
200 djece bez vrtica
U Kistanjama zivi oko 650 djece i mladih. Od toga vise od 200 djece predskolskog uzrasta nema vrtica. Velik je broj starih i nemocnih osoba, koji trebaju dom.
----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 07.01.2011.g. Kistanje: s crkve sv. Cirila i Metoda na pravoslavni Bozic skinuta zastava SPC-a
Na sam dan pravoslavnog Bozica, jos uvijek nepoznata osoba ili vise njih, pod okriljem noci sklinuli su i odnijeli s crkve. sv Cirila i Metoda u sredistu Kistanja zastavu Srpske pravoslavne crkve. Zastava duzine tri metra uoci blagdana bila je izvjesena na procelju crkve izmedu zvonika i sata, te je nakon njenog skidanja na drzacu gdje je stajala, ostala samo uzica od konopa. Nestanak zastave rano jutros policiji su prijavili mjestani Kistanja,te je na mjestu dogadaja u tijeku kriminalisticko istrazivanje.
Pasko Ivanovic, opcinski vijecnik HDZ-a, o uredenju ulica
Za Novo naselje Hrvata u Kistanjama - ni kuna iz proracuna
Vec godinama trazimo uredenje djecjeg igralista u Novom naselju u Kistanjama, a od Opcine smo uvijek dobivali odbijenice. Odlucili smo stoga pokrenuti akciju prikupljanja potpisa djece koja su izricito zatrazila uredenje igralista, obratili smo se i pravobraniteljici za djecu koja je uputila preporuke i pozvala Opcinu na pojacanu odgovornost i angazman. Peticiju je potpisalo 182 djece - kazao je Pasko Ivanovic, predsjednik Udruge mladih “Atlas” iz Kistanja i opcinski vijecnik HDZ-a.
Istice da Opcina ignorira sve zahtjeve oporbenih vijecnika, udruga i gradana za pomoc djeci. Napominje da u Kistanjama zivi oko 650 djece i mladih, od kojih je vise od 200 predskolaca. Roditelji su ogorceni jer vec deset godina traze otvaranje vrtica koji Opcini Kistanje ocito nije medu prioritetima - kaze Ivanovic.
Nakon inicijative Udruge “Atlas”, pravobraniteljica Mila Jelavic pozvala je Opcinsku upravu na poduzimanje konkretnih mjera u zastiti prava djece, sto niposto nije milosrde, nego ispunjavanje pravnih obveza.
Pravobraniteljica je preporucila Opcini Kistanje da brizno preispita sve okolnosti problema i zurno nade modele njihova rjesavanja za dobrobit djece. Opcina Kistanje na koncu je u rebalansu svoga proracuna unijela uredenje djecjeg igralista, za sto je izdvojila oko 40 tisuca kuna.
U Udruzi “Atlas” ovom stavkom nisu zadovoljni jer je istodobno za uredenje nerazvrstanih cesta u okolnim selima ulozeno vise od 500 tisuca kuna, dok za uredenje ulica u Novom naselju, gdje zive doseljeni Hrvati, nije predvidena ni kuna.
Manjinski stijeg na zgradi opcine vijorio se protuzakonito
SPOR U KISTANJAMA Srpski vijecnik natjerao celnika SDSS-a da skine srpsku zastavu
Zastava srpske nacionalne manjine vise nije istaknuta ispred zgrade Opcine u Kistanjama. Osam mjeseci otkako je postavljena, nacelnik opcine Slobodan Roncevic (Samostalna demokratska srpska stranka) izdao je nalog da se skine.
Zasto? Zato sto ga je opcinski vijecnik Demokratske partije Srba, Bozo Susa, prijavio DORH-u u Kninu da je zastavu postavio protuzakonito. Susa tvrdi da je Statutom opcine regulirano postavljanje manjinske srpske zastave samo u svecanim prilikama. Vise puta na Opcinskom vijecu trazio je od nacelnika da mu kaze tko je i po cijem nalogu podigao zastavu na jarbol ispred Opcine i na temelju kojeg zakona.
‘Nikoga ne provociramo!’
Kako tvrdi, nikad nije dobio odgovor, a nacelnik Roncevic ga je ignorirao shvacajuci njegova pitanja - provokacijom. No, ovog puta je reagirao, pa je poslije Susine prijave Opcinskom drzavnom odvjetnistvu u Kninu zastavu ipak skinuo. - To je samo privremeno, dok se cl. 56. Statuta opcine ne uskladi s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Postavljanje zastave je zakonito, uz obavezno isticanje drzavne zastave RH i moze biti trajno podignuta ispred opcine, a ne samo u svecanim prigodama.
Ali, da ne bi bilo zabune, mi cemo to dodatno definirati u Statutu i opet je vratiti na njezino mjesto - pojasnjava misteriju s manjinskim stijegom nacelnik Roncevic. Na komentare da ta zastava provocira kistanjske Janjevce, Hrvate, Roncevic odlucno odgovara:- Ni govora! Otkako je postavljena nije se dogodio nijedan incident, osim sto je jedne noci nestala i to smo prijavili policiji, ali nikad nismo dobili informaciju o pocinitelju.
Zastavu smo vratili na njezino mjesto. I opet ce se vijoriti - porucuje oponentima Roncevic - bas zbog uravnotezenosti dvaju entiteta koji ovdje zive, domicilnog srpskog i doseljenoga hrvatskog stanovnistva. To je manjinska srpska zastava, a ne zastava Republike Srbije - objasnjava Roncevic. U Ustavnom zakonu o pravima manjina (cl. 14.) stoji da je upotreba znamenja i simbola nacionalnih manjina (...) uz sluzbenu upotrebu znamenja i simbola Republike Hrvatske sasvim slobodna.
No, takoder, u stavku 3. Zakona stoji da su jedinice lokalne samouprave duzne Statutom propisati sluzbenu upotrebu i nacin koristenja manjinske zastave i simbola. A u kistanjskom Statutu to je pitanje regulirano cl. 56., ali neprecizno pa je doista moguca interpretacija kako se manjinski simboli koriste samo u svecanim prilikama.
‘Slobodno isticanje’
Taj clanak kistanjskog Statuta glasi: “Na podrucju opcine Kistanje slobodno je isticanje zastave, simbola i drugih obiljezja srpske nacionalne manjine kao i njihovo koristenje u svecanim prilikama.” Bilo kako bilo, vijecnici SDSS-a, koji imaju vecinu u Opcinskom vijecu, morat ce Statut uciniti jasnijim i odredenijim kako bi manjinska srpska zastava nesmetano vijorila ispred opcine. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 05.10.2010.g.
Spomen-obiljezje stradalim srpskim civilima
Predsjednik Republike Ivo Josipovic, predsjednik Srpskoga narodnog vijeca i saborski zastupnik Milorad Pupovac te nacelnik kistanjske opcine Slobodan Roncevic otkrili su u Varivodama spomen-plocu za devetero srpskih civila koji su u tome mjestu ubijeni potkraj rujna 1995.
Svecanost je priredena danas, kako je receno, u povodu 15. godisnjice toga stradanja. Na spomen-obiljezju su imena stradalih civila ispisana latinicnim i cirilicnim pismom.
Predsjednik Josipovic je, istaknuvsi kako je zrtvama, srpskim civilima, dosao odati postovanje i kao predsjednik Republike i kao covjek, dodao da se takvi zlocini u Hrvatskoj vise nikad ne smiju dogoditi. Procitavsi imena devet zrtava, Josipovic je rekao da su oni ubijeni kad vise nije bilo ratnih operacija te da su bili nevine zrtve osvete koja se nije smjela dogoditi. Hrvatska je bila zrtva agresije i imala se pravo braniti i upravo zato sto se imala pravo braniti, nije se trebao dogoditi takav zlocin, rekao je Josipovic. Takoder je rekao kako je tim zlocinom nanesena sramota Hrvatskoj.
Na otkriveno obiljezje vijence su polozili predsjednik Josipovic, a u ime Vlade Republike Hrvatske ministar znanosti Radovan Fuchs. Vijence su polozila i izaslanstva Srpskoga narodnog vijeca, kistanjske opcine, srbijanskog veleposlanstava u Hrvatskoj, Saveza antifasistickih boraca Republike Hrvatske i rodbina ubijenih.
Za otkrivanja spomen-obiljezja u Varivodama je bila postrojena pocasna satnija Hrvatske vojske. Predstavnici Srpske pravoslavne crkve obavili su parastos kod spomen-obiljezja.
Pocinitelji nisu otkriveni ni nakon 15 godina
Za zlocin u Varivodama sumnjicilo se sestoricu pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga. No nakon postupka pred Zupanijskim sudom u Zadru te ponovljenog sudenja na Zupanijskom sudu u Sibeniku optuzenici su oslobodeni krivnje, cime je istraga vracena na pocetak i sada se vodi protiv nepoznatih pocinitelja.
Udruge Documenta, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava i Gradanski odbor za ljudska prava pozvali su pravosude da otkrije pocinitelje, a drzavu da isplati odstetu obiteljima zrtava.
Ove godine obiljezavamo 15 godina od masakra u Varivodama, kada su u noci 28. rujna 1995. pripadnici Hrvatske vojske ubili starosjedioce srpske nacionalnosti, i to gotovo dva mjeseca nakon prekida ratnih djelovanja.
Brutalno i bez povoda smaknuti su Jovan Beric, Marko Beric, Milka Beric, Radivoj Beric, Marija Beric, Dusan Dukic, Jovo Beric, Spiro Beric i Mirko Pokrajac. Najmlada osoba medu njima imala je 60, a najstarija 85 godina, stoji u priopcenju.
Udruge podsjecaju i da su obitelji zrtava, trazeci zadovoljstinu na sudu, dozivjele nove udarce pravosuda koje je njihove tuzbe odbilo te im dosudilo naplatu parnicnih troskova. Jovanu Bericu, sinu ubijenih iz Varivoda, dosudeno je placanje parnicnih troskova u iznosu od cak 54.000 kuna. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 05.10.2010.g.
Јосиповић осудио злочин над Србима
Освета, пљачка и злочин су недопустиви и не може се обрисати крв, ни опрати срамота која је почињена, рекао хрватски председник Иво Јосиповић на откривању спомен-плоче убијеним српским цивилима у Вариводама код Книна, истакавши да више не би смело доћи до проливања крви.
Ново спомен-обележје српским цивилима убијеним крајем септембра 1995. године, два месеца након хрватске војне акције "Олује", откривено је у селу Вариводе код Книна. Откривању је присуствовао председник Хрватске Иво Јосиповић.
"Освета, пљачка и злочин су недопустиви и не може се обрисати крв, ни опрати срамота која је почињена", рекао је хрватски председник у обраћању присутнима, којих је било неколико стотина, након што је положио венац на камено спомен-обележје.
Прочитавши имена девет жртава, Јосиповић је рекао да су ти људи убијени у време када није било рата и да су они невине жртве освете. Хрватски председник је поновио да свака невина жртва, без обзира на околности у којима је погинула, има право на споменик.
"Хрватска је била жртва агресије и имала је право да се брани и управо зато што је имала то право, није требало да се догоди такав злочин", истакао је Јосиповић.
Кривица не сме бити упитна и кривци морају бити кажњени, рекао је Јосиповић, додавши да никада више не би смело доћи до проливања крви и да никада више слобода не би смела бити угрожена.
Поред председника Хрватске, венце на споменик су положили, у име хрватске Владе, министар просвете Радован Фукс, делегације Српског народног вијећа, Савеза антифашистичких бораца Хрватске, амбасаде Србије у Хрватској и родбина убијених. За откривање спомен-обележја у Вариводама била је постројена почасна јединица Хрватске војске.
Пуповац: Кривци нису кажњени
Председник Српског народног вијећа Милорад Пуповац захвалио је у свом говору невладиним организацијама што отимају од заборава злочине који су се догодили."У рату се злочини не могу избећи, и кад се они десе, то је трагедија. Али, кад се из одбране људских права пређе у злочин, то је срамота", рекао је Пуповац. Вариводе, Гошћи, Зечево и друга места на подручју Ђеврсака, места у којима су убијени људи који су веровали да могу живети у својим кућама и који су веровали у позиве да остану у својим кућама након "Олује", нагласио је Пуповац.
Убиствима се, као и уништавањима кућа, послата је порука да ти људи нису добродошли, рекао је он и нагласио да кривци до сада нису кажњени, да истраге нису вршиле свој посао, да судови нису судили и да је јавност сензибилисана за судбине и страдање људи.
"Подизањем споменика, ми то морамо променити", рекао је Пуповац и изразио наду да ће кривци бити кажњени, а они који су "злочин толерисали, бар на тај дан погнути главу".
Нови споменик
Претходни, дрвени, споменик убијеним Србима у Вариводама био је постављен пре неколико година, такође на иницијативу СНВ-а, али га је крајем априла ове године уништио је један хрватски ветеран.
Нови споменик изграђен је од камена и висок је 2,5 метра са крстом на врху. На њему пише: "Недужним и мучки убијеним мештанима Варивода 28. 9. 1995.", уз имена убијених, исписана ћирилицом и латиницом.
За злочин у Вариводама било је осумњичено шест припадника хрватске полиције. Они су, након поступка пред Судом у Задру и поновљеног суђења на суду у Шбенику, ослобођени кривице, односно тужилаштво је одустало од кривичног прогона.
Више невладиних организација из Хрватске данас је поново позвало надлежне да пронађу и казне одговорне за тај злочин, као и да обештете породице жртава.
Према подацима невладиних удружења, у Вариводама је пре рата живело око 500 становника претежно српске националности, док данас има око 150 Срба повратника. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 29.09.2010.g. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 25.09.2010.g. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 23.09.2010.g. -----------------------------------------------------------------------------
Objavljeno 18.09.2010.g.
U Kistanjama, istekani iz ekonomske i kulturne zbilje, ljudi dviju vjera igraju svoju pretpoliticku igru na crno-bijeloj tabli.
Na zupanijskoj cesti koja od Skradina vodi prema Benkovcu, nekih sest ili sedam kilometara od rijeke Krke na zapad, pred vama se otvori pogled na jedno upecatljivo brdo. Zaravnanog vrha, ali nekako koso, to se brdo doima poput nekog naherenog stola, a njegovo tjeme remeti tek kosi vrsak crkva i pokoje stablo. Nitko neupucen ne bi pomislio da je taj celavi brijeg nekada bio glavni grad.
Taj brijeg zove se Bribirska glavica, a u zrelom srednjem vijeku tamo je stajao grad Bribir, stolno mjesto knezeva Subica i nesto najblize feudalnom dinastickom dvoru sto smo mi u Hrvatskoj ikada imali. Svasta covjek moze vidjeti na tom Bribiru: i anticke sarkofage, i starohrvatske grobove malene kao da su za kucnog ljubimca, i ilirske megalitske zidine koje vas podsjete na Troju. Na tom brdu ostaci su starih i starijih ljudi koji su govorili najrazlicitije jezike, razlicito se ukapali, razlicite bogove molili.
Od svih tih slojeva, posljednji na vremenskoj lenti je onaj srpski i pravoslavni: Bribir je od turskih ratova pravoslavno selo, na vrhu brijega srpsko je groblje i ljupka crkvica, a samo selo odaje tipican krajobraz unutrasnje Dalmacije poslije Oluje. Dio kuca napusten je i iz njih sikljaju stabla, drugi i veci dio je obnovljen, ali zabravljen i prazan: covjek jasno vidi da svojim vlasnicima - danas naseljenim u Novom Sadu, na Konjarniku ili Batajnici - sluze kao ljetovaliste. U par stotina metara covjek svjedoci svim sinkopama, padovima i uvijek novim pocecima dinarskog dijela Hrvatske. Mrtvi narodi, mrtvi jezici, negdasnje slave i moci, ratne razvaline, rusevine i poceci od nule slazu se tu jedni preko drugih, kao geoloski slojevi.
Lijepa je ta Bribirska glavica. Vrijedi u nju poci za burnih proljetnih dana kad se preko hrpta naziru sibenski otoci, a sa sjeverozapadne kose preko starohrvatskog djecjeg groblja pada pogled na ravnicu uz Krku. A u toj ravnici upast ce vam u oci veliko i nelijepo selo uz cestu koja probija ravnu golet. To se selo zove Kistanje, i ovih je dana iz provincijske anonimnosti izbilo na prve stranice novina. Kistanje su beskrajno siromasna bukovicka opcina od 3000 stanovnika, koja se prije rata sastojala od 13 pravoslavnih i jednog katolickog sela. U zadnjoj fazi rata dobar se dio Srba raselio, dio se vratio, dio ne. U obliznjim Varivodama ljudi kojima se zna ime i prezime poubijali su u kolovozu ‘95. pravoslavne starce, sto je vjerojatno najruzniji od mnogih zlocina tijekom Oluje.
U drugoj polovici devedesetih Franjo Tudman pocinje u kistanjski kraj dovoditi katolicke kosovske Janjevce, valjda jedine ljude kojima su cak i Kistanje bile bolje od onog sto su imali kod kuce. Tako je nastalo labilno ravnovjesje Kistanja danas. U njemu je tri petine Srba, razapetih izmedu svojih bajama i smokvi i predgrada Beograda. Dvije petine je Hrvata, naseljenih u umjetnom naselju koje svojim planskim redom odudara od stihijskog urbanizma kraske varosice. Samo pet kilometara nize - u Bribiru - sinkope povijesti izgledaju romanticno ljupko, pa su cak turisticka atrakcija - subicevske kule preko sarkofaga, rimske stele pokraj pravoslavnih krstaca. Ovdje, nize u polju, to vjecno kruzenje dogada se u prezentu, pa mozda i zato nema nimalo sarma. Uz selo je oljustena, polupana tvornica. Na glavnoj cesti pravoslavna crkva, gradena u historicizmu kao imitacija Bizanta. Preko ceste, pregolema i napadno obojena katolicka crkva, veca cak i od one narancaste grdosije koju su albanski katolici podigli u Tuzima kod Podgorice. Tu je jos umjetni janjevski grad, napusteni ducan, i to je to.
Kistanje su, kako zacijelo citate, ovih dana dospjele na stranice novina zbog nacionalnih napetosti. Srbi i Hrvati tamo se svadaju zbog - pa, uglavnom svega. Svadaju se zbog imena ulica i naziva trgova. Svadaju se zato sto srpska lokalna vlast nije asfaltirala katolicima pristupni put. Zato sto oni koji dodu ljetovati iz Beograda pjevaju srpske napitnice, zato sto su Hrvati sagradili crkvu vecu od domicilne, zato sto je pravoslavni pop u krcmi polupao hrvatski grb i zato sto je netko od lokalnih katolika polomio drveni spomen-kriz pobijenim starcima Varivoda. Gledaju se susjedi preko nisana i ciljnika, a ono sto im je jedino zajednicko je sto zive na dnu dna socijalne hijerarhije Hrvatske, u opcini sa 80 zaposlenih koja prezivljava od toga sto poneki od njezinih zitelja u Vodicama i Pirovcu ljeti prodaje bizuteriju i dinje.
Za Hrvate, Srbi su manjina u tudoj drzavi i moraju uvazavati vecinu. Za Srbe, Janjevci su uljezi u tudem zavicaju i morali bi postivati starosjedioce. Hrvati se pozivaju na ratnu pobjedu i vrednote nacionalne domovine. Srbi na prvotnost vlastitog zavicaja i djedovine. Nevolja je u tome sto su i jedni i drugi u pravu, i sto i jedni i drugi onom nasuprot njegovo pravo ne uvazavaju. Dva naroda koja su u taj kraj dospjeli kao prebjezi dva vremenski udaljena rata, dvije naplavine nemirne povijesti, sad se stoga svadaju oko te iste povijesti i medusobno jogunasto nadmecu oko spomenika, nazivlja, kraljeva, heroja i svetaca.
I lako se sad sablaznjivati nad “zaostalim provincijalcima”, no nije li to u malom samo ono isto sto smo svi zajedno radili i jos radimo, na velevaznoj i drzavnoj razini, od Pirana do Gjevgelije? Zar se nisu i na nacionalno-politickoj ravni hladna oruzja i ostre rijeci sukali zbog prvog bijelog ili crvenog polja, zbog imena valuta, nisu li se od Mostara do Udbine i Sarajeva tri konfesije natjecale u “zapisavanju” terena sto vecim zvonicima i munarama, sto velebnijim bogomoljama? Svadaju li se i danas usred Zagreba zbog Titova/Kazalisnog trga, u Splitu zbog Tudmanova spomenika, u Sarajevu zbog Izetbegoviceve ulice? Nema li i dan danas ona feta vode izmedu Savudrije i Pirana dva geografska imena, svako fudrano drugim politickim konotacijama? Ne svadaju li se i danas Skopje i Atena oko imena citave jedne drzave? Pa sto je prema tome naziv jedne kistanjske pjacete?
Balkansko carstvo znakova u neprestanom je mutiranju i talasanju, pa u jednoj jedinoj generaciji kotromanicki i anzuvinski ljiljan moze postati ekskluzivno muslimanski simbol, Hajduk od simbola partizanstva simbol kerumovstva, a Medvedgrad od romanticnog walter-scottovskog izletista simbol tudmanizma. Kistanjci - kao i svi mi - zive s tabanima na toj nemirnoj lavi politicke semantike. Razlika je samo u tome sto mi drugi osim te zivimo i druge, usporedne stvarnosti: profesionalne, ekonomske, obrazovne, medijske, kulturne. U Kistanjama drugih, paralelnih realiteta nema. Istekani iz ekonomske i kulturne zbilje, ljudi dviju vjera tamo igraju svoj pretpoliticki sah u kojem su figurice na tabli Tesla, Preradovic, Ciril i Metod, drveni krizevi i betonske crkve. Tu igru znakova Kistanjci nisu izumili: oni su je uvezli iz “naprednog” svijeta, iz Zagreba i Beograda, onako kako se uveze TV u boji ili iPod.
Tekst: Jurica Pavicic ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 24.06.2010.g. ‘Slobodna’ u Kistanjama nakon izjave sefa HHO-a o rastu napetosti izmedu Srba povratnika i Hrvata iz Janjeva
REPORTAZA IZ KISTANJA ‘Kad bi ljudi imali posla, ne bi se bavili ludostima’
Borislav Saric: nije bitno samo ono sto cicak kaze - tko ce popravit kriz
Je li zadnji pohod predsjednika Hrvatskog helsinskog odbora Ivana Zvonimira Cicka selima kistanjske opcine zaista bio pucanj u pogresnu metu; upozorenje na rast nacionalizma medu Srbima povratnicima i Hrvatima janjevskim doseljenicima, ili samo cicak na ledima koji ubada jedne i druge?
‘Cicak pretjeruje’
Srbi i Hrvati nisu sigurni, ali da se nesto dogada sto ih trese poput struje niskog napona, jasno im je. Incidenti poput lomljenja kriza u spomen na srpske civilne zrtve iz jeseni 1995., inicijativa za mijenjanje ulica u “srpskije” nazive, pjevanje cetnickih pjesama kad na ljetne praznike dodu Kistanjci iz Srbije, odbijanje pravoslavnih svecenika da na crkve o blagdanima vjesaju i hrvatsku zastavu, svima su vidljivi.
No, Srbi i Hrvati, kad ih pitate, kazu da u svakodnevlju zive normalno, a da Cicak pretjeruje. Nacelnik Slobodan Roncevic iz SDSS-a je kategorican: - Ne da pretjeruje, nego govori besmislice! Prica o stotinama tisuca Srba koji dolaze na ljetni raspust i prolaze ovuda pjevajuci cetnicke pjesme, jednostavno nije istinita. U Kistanjama vlada miran suzivot, radi se po Ustavu i hrvatskim zakonima.
- Ali zastave nisu zakonski izvjesene?
- Pred Opcinom vise hrvatska i srpska. A za crkvu pitajte popove.
‘Zasto ne daju imena’
Bivsi predsjednik Srpskog kulturnog drustva “Prosvjeta” Borislav Saric vodi nas do Varivoda, gdje je 2005. godine postavljen drveni “grcki” kriz, dva metra visok, s posvetom zrtvama, srpskim civilima koje su 28. rujna 1995. pobili pijani pripadnici HV-a.
- Taj se ratni zlocin procesuirao, ali koliko nam je poznato, nitko nije osuden za ubojstvo devetero starcadi. I sad Cicak kaze da zovemo tesara i popravimo kriz. Ali nije bitno tko ce i kako to popraviti, nego se radi o simbolickom cinu razaranja spomenika nevinim zrtvama. Policija je uhvatila pocinitelja koji je rodom iz okolnih sela, ali kriju identitet.
Zbog cega? – pita Saric, navodeci kako Srbi planiraju naciniti kameni spomenik u Varivodama. Dodaje i kako su Hrvati i Srbi zadnji put suradivali na uredenju Doma kulture, dok u zadnje vrijeme susjedski odnosi zaista zahladnjuju.
- Svugdje ima kriminalaca i zlonamjernih ljudi. Mi na ulici, u kaficima i pred kucama nemamo problema. Svatko ima svoje slave i blagdane, ali politiziranje cini stetu stanovnicima. Bolje bi bilo drzavi da omoguci nekakvo zaposljavanje.
Od tri tisuce stanovnika u opcini zaposleno je tek 80-ak ljudi. Kad bi ljudi imali posla, ne bi se bavili ludostima – misljenja je Borislav Saric, inace clan Skupstine Sibensko-kninske zupanije. ‘Ni Tesla im nije dobar’
Zanimljiva je i prica s promjenom ulica. Hrvati su dosli s Janjeva 1997. i nadjenuli imena ulica, a Srbi su se poceli vracati 2000. godine, sad je jednih i drugih po nesto vise od tisucu u Kistanjama.
Srbi traze da se mijenjaju nazivi “Hrvatskih branitelja”, “Franje Tudmana” i “Ante Starcevica”, ali sto je najlude - Nikole Tesle i Petra Preradovica, znamenitih osoba hrvatske povijesti i srpske nacionalnosti!
- Vidite dokle to ide i sto njih cese – komentira Pasko Ivanovic, clan Opcinskog vijeca iz redova HDZ-a i predsjednik Udruge mladih “Atlas”
– To poticu oni koji zive u Srbiji. Sad je tamo vrijeme mijenjanja osobne iskaznice i njima je nezamislivo da im pise “Tudmanova ulica”. Hrvati nemaju nista protiv da Srbi prilagode nazive ulica u naseljima gdje zive u vecini, ali ne glavne ulice i trgove u Kistanjama.
Stizu sumnjivi tipovi
Nismo ni protiv da se trg pred pravoslavnom crkvom nazove po svetima Cirilu i Metodu, kao sto se pred katolickom zove po sv. Nikoli. Pa to su ionako stari, zajednicki sveci.
Cicak je puno toga krivo spojio, a nista pametno nije predlozio, bas se pitamo kakve ce koristi biti od ovog posjeta – sumnjicav je mladi aktivist Ivanovic, koji nam je potvrdio kako se ljeti u Kistanjama cuju cetnicke pjesme kad dodu mladi iz Srbije.
Ne samo to, nego ispisuju grafite s “ocilima”, vrijedaju, cak i napadaju policajce, a po selima se motaju sumnjivi tipovi iz Republike Srpske! Do sukoba nije doslo, smatra on, jer vecina Janjevaca ljeti trguje u primorju, pa ne znaju sto se zbiva po mjestu.
- Prvi problemi su poceli lani, kad je Opcinsko vijece, u kojem vecinu ima SDSS, premjestio Dan opcine s 9. svibnja na 20. listopada, i onda, kao slucajno, okrenuli hrvatsku zastavu na plavo-bijelo-crvenu stranu.
Srpska pravoslavna crkva ne uvazava nikakav propis koji se tice izlaganja hrvatskih obiljezja, a onaj njihov pop cak je nedavno u kaficu unistio hrvatski drzavni grb. Hrvatska drzava se boji da se ne zamjeri srpskim povratnicima, pa recimo srpska udruga u godinu dana dobije sredstava koliko hrvatska u tri godine.
Neki od njih to koriste kako bi poticali nacionalizam. A uvjeren sam da bismo mi svi zivjeli u miru i rjesavali stvari konsenzusom, jer tenzije nikome ne trebaju.
Komentar sefa HHO-a o situaciji na ‘trusnom’ podrucju Knina i Kistanja
Ivan Zvonimir Cicak: Ni Janjevci ne smiju provocirati
Posjet predsjednika Hrvatskog helsinskog odbora Ivana Zvonimira Cicka “trusnom” podrucju Knina i Kistanja, nastavio je i dan nakon “tresti” lokalno stanovnistvo.
- Situacija u Kistanjama je dobra, ali problemi postoje, i to izmedu domicilnog srpskog stanovnistva i 1200 doseljenih janjevskih Hrvata - jasan je Cicak, podsjecajuci na nedavno polomljeni drveni kriz u Varivodama, sto je izazvalo ogorcenost u tom podrucju.
- No pocinitelj je uhicen, protiv njega je podnesena kaznena prijava, slomljena je ploca pronadena i nalazi se kod nacelnika Kistanja Slobodana Roncevica - kazuje Cicak, dodajuci kako je za popravak toga starog kriza potreban spretan drvodjelac i pola sata posla, ali da za to jednostavno nema politicke volje.
Ivan Zvonimir Cicak je iznenaden i ponasanjem janjevske manjine, koja se protivi izmjenama naziva ulica u Kistanjama. Usprotivili su se imenovanju trga pred pravoslavnom crkvom, koji bi se trebao nazvati imenima svetog Cirila i Metoda.
Sve bi snage, tvrdi predsjednik HHO-a, trebalo uprijeti u izbjegavanje nekih buducih incidenata, pogotovo sad u vrijeme kada se ocekuje dolazak gotovo sto tisuca gostiju iz Srbije, koji dolaze u posjet obiteljima u zalede Jadrana.
- Ti mladi pjevaju pjesme koje iritiraju lokalno stanovnistvo, intervencije policije su ceste. Normalno mi je da se ponasaju kao da su na Terazijama, ali trebaju voditi racuna o politickom realitetu - kazuje nam Cicak, dodajuci kako pristojan gradanin posve sigurno u Srbiji ne bi pjevao “Vilu Velebita”.
Napominje i kako Srbi u svojim pravoslavnim proslavama stavljaju nacionalnu zastavu Srbije na svoju crkvu.
- To nije cetnicka zastava, razumijem zasto ne vjesaju pritom i hrvatsku zastavu, ali ne odobravam to - veli predsjednik HHO-a.
Bez obzira na sve, kaze, zadovoljan je posjetom tom kraju i nada se da ce s vremenom problema sve manje biti...
Tekst: M. BUDIMIR ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 30.05.2010.g.
Ne gase se ognjista predaka
Gotovo sedam vjekova prkosnom, posnom i ponosnom Bukovicom, dolinom Krke i Kistanjem, hronicari biljeze muke i stradnja, nedobro i malo kada dobro, ali i nadu u zivot bez cemera, koja je, srpskom narodu ovog dijela Dalmacije, svih tih godina desetljeca i stoljeca bila najvjernija druga. Srpska princeza Jelena, sestra cara Dusana, iako udata za hrvatskog kneza Mladena Subica, ne zaboravi narod kojem pripada, te uz prelijepu rijeku koja zmija dalmatinskim krsem, jos 1350. godine podize manastir Krku koji od tada postade ishodiste svih puteva pravoslavlja ovog dijela srpskog grunta.
Samo nekoliko kilometara dalje, u Kistanju, uvijek, pa i danas, srpskoj varosi, pravoslavni hram Svetog Cirila i Metodije, a u, ne dalekim, Bezbradicama obnovljena i rukama danasnjih neimara umivena crkva Svetog Nikole sagradena od kamena 1537. godine. Uz crkvu je i danas bezbroj prica o proslom vremenu i ljudima u njemu. U Bezbradicama se cuje prica o Mirku Koroliji najvecem srpskom pjesniku sjeverne Dalmacije, zatim o Angelini Trbojevic, jednoj od tri sestre velikog Nikole Tesle koja je sahranjena na groblju u porti crkve Svetog Nikole, ali i prica o tvrdavi Zecevo u kojoj je poginuo Vuk Mandusic, srpski uskocki vojdvoda i jedan od likova Njegosevog "Gorskog vijenca".
Za ovogodisnjih majskih svetkovima u Bezbradicama, Torbicama i cijelom kistanjskom kraju bilo je radosti kao malo kada prije. Dosao narod Bukovice. Oni koji su se vratili, ali i oni drugi koji su ovdje rodeni, a zive daleko od Kistanja. Dosli i gosti i prijatelji Bukovice, iz Beograda, Zagreba, Banje Luke. Dosli da srpskim povratnicima, koji ne daju da se ne ugase ognjista predaka, poklanjaju rijeci zahvalnosti.
Slobodan Macura, medu naucnicima danas svjetski poznato ime, ali i zvanicni ljekar kosarkaske reprezentacije Slovenije, nije jedini koji je iz daleka dosao u Bezbradice, u svoju Bukovicu. Vec tridesetak godina u Ljubljani je i velik i ugledan naucnik.
- Bukovcani, uostalom, drukciji i ne mogu i ne znaju biti. Zapravo mogu, ali samo kada je rodni kraj u pitanju. Jer, za rodni kraj i drugovanja u njemu uvijek se mora imati vremena - kaze Slobodan.
Svijetom se danas rasuli potomci. Djeca, unuci, praunuci. S korijenima u Kistanju i Bukovici, daleko su od rodnog kraja. O njemu znaju samo onoliko koliko su culi iz prica njihovih najblizih.
- Jeste da su i kamen i sunce i kise i nebo, tamo daleko i jos dalje od Kistanja, uvijek isti. Ali nigdje kamen, sunce, kisa i nebo, nisu tako lijepi ko u Bukovici i Kistanju - ponosno kaze Zoran Bezbradica, Kistanjac iz Beograda.
Krka i ovaj dio srpske Dalmacije dovode su vezu s Mokrpoljskim, poslije Miroslavljevog jevandelja, drugoj najstarijoj crkvenoj knjizi u nas. Poslije one u Hilandaru, u manastiru Krka je jedna od najbogatijih i najvrednijih biblioteka, cirilicnih spomenika srpske i juznoslovenske pismenosti.
- Malo je reci samo to kako su korijeni pravoslavlja u Bukvici duboki i daleki. Sedam vjekova traje prica o nepokoru i stamenu pravoslavlja Kistanja i Bukovice. Takvi su nam preci bili. Takvi smo mi danas. Takve ce biti i generacije onih sto dolaze - kaze Dusan Torbica, zaljubljenik u svoje Kistanje i Bukovicu.
Kistanje danas ima 3.038 stanovnika
Kistanje je prije rata bilo mjesna zajednica. Od oko 7.500 stanovnika, samo je dvije stotine bilo Hrvata. Sve ostalo Srbi. Danas je Kistanje opstina sa 3.038 stanovnika. Od tog broja 1.800 su pravoslavni hriscani, Srbi, a ostatak Hrvati. Samo stotinak Hrvata su domaci, a ostali su dosli uglavnom iz Janjeva na Kosmetu. Pored zgrade opstine, uz sahovnice na jarbolu stoji i srpska trobojka. Neka se zna da smo tu bili i da je ovo nas grunt kojeg nikada necemo ostaviti i prepustiti ga nekom drugom, kaze Nikola Trazivuk. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 28.05.2010.g.
Na najvisoj strucnoj razini promoviran znacajni arheoloski lokalitet
Rimske legije u Nacionalnom parku Krka
Rimski legionari
Otvaranjem muzejske arheoloske zbirke, u utorak je u Puljanima domacoj i svjetskoj javnosti i sluzbeno prvi put predstavljen rimski lokalitet Burnum.
Rijec je o svojevrsnom arheoloskom parku otkrivenom na lokalitetu gdje su stolovale rimske legije koje su dosle u taj kraj nakon ustanka Delmata i Panona, sest do devet godina poslije Krista, da pacificiraju Iliriku.
Vojni tabor poslije prerasta u grad Burnum s vlastitom samoupravom. Grad je imao vaznu ulogu sve do kasne antike, a u doba gotsko-bizantijskih ratova, krajem petog stoljeca, zauzeli su ga Istocni Goti. Rimski Burnum nalazi se sjevernije od Kistanja, u selu Ivosevcima, na podrucju koje je citavim svojim opsegom u okviru NP Krka.
Predstavljanju ovog iznimno vrijednog povijesnog i kulturnog lokaliteta, cija se turisticka valorizacija u okviru NP Krka tek ocekuje, nazocilo je, uz brojne uzvanike iz domaceg kulturnog i politickog zivota, i stotinjak sudionika Svjetskoga kongresa rimske vojne arheologije – ROMEC 2010., koji se upravo odrzava u Zagrebu.
Burnum je prvi put 1912./13. sustavno istrazivao Austrijski arheoloski institut u Becu, a nova istrazivanja pocela su u jesen 2003.
Uz sudjelovanje Katedre za anticku arheologiju Sveucilista u Zadru i Odjela za arheologiju Sveucilista u Bolonji, istrazivanja je vodio Gradski muzej Drnis i njegov ravnatelj Josko Zaninovic.
Od rimskog Burnuma danas se na terenu vide ostaci amfiteatra, arkade zapovjedne zgrade u logoru i nekoliko zidova vjezbalista, koji se upravo poceo iskapati. Rezultati starih i novih arheoloskih iskapanja cine zbirku novootvorenog muzeja u jednoj od zgrada vojarne bivse JNA u Puljanima, mjestu na lijevoj obali Krke gdje je u rimsko doba bilo naselje liburnskih Burnista.
- Burnum se nalazi iznad kanjona, slapova i jezera, u prostoru izuzetnih ljepota i prirodnih vrijednosti. Danas smo otvorili prvi kat Muzeja, a namjera nam je popuniti i drugi. Takoder, zelimo oblikovati i arheoloski park Burnum, te u sklopu naseg Edukacijskog centra u Puljanima otvoriti medunarodnu arheolosku skolu - najavio je to Zeljko Bulat, ravnatelj NP Krka.
Josko Zaninovic, voditelj istrazivanja, kaze da bi bez financijske potpore NP Krka, a potom i Ministarstva kulture, ovaj rimski lokalitet davno iznova pao u zaborav.
Smatramo da je potrebno da se obratimo svojim vjernicima i upoznamo ih sa dogadajima koji se neprestano ponavljaju u pojedinim hrvatskim medijima, a vezani su za prostore gdje su Srbi u posljednjem ratu desetkovani i gdje su najvise stradali.
Posljednji dogadaj koji nas je podstakao da se obratimo javnosti na ovaj nacin je ultranacionalisticki napad u novinama „Slobodna Dalmacija“ od dana 24.05.2010.g. na g. Dusana Torbicu, ktitora hrama svetog Nikolaja u Kistanjama. Ovaj napad je jedan u nizu orkestriranih napada koji je inspirisan mrznjom prema Srbima i svemu sto je srpsko u Hrvatskoj. Nazalost, ovo glasilo (Slobodna Dalmacija) i mnoga druga glasila odavno Srbima daju prostor samo u rubrici –crna hronika- sa zeljom da se stekne utisak da Srbin ne moze da bude dobar gradanin Republike Hrvatske, nego remetilacki faktor i uzrok svakog zla.
Hram svetog Nikolaja u Kistanjama je sagraden 1537.g. i do sada je vise puta dozivljavao zlu sudbinu naroda ovog kraja, a posljednji put kada je opljackan i devastiran prije par godina. Tada su iz njega odnesene ikone neprocjenjive vrijednosti i hram je bio kao tijelo bez duse. Na inicijativu Eparhije dalmatinske, manastira Krke i parohije kistanjske, ugledni domacin i pravoslavni Srbin iz Kistanja g. Dusan Torbica prihvatio se obnove hrama, groblja i bratske kuce. Njegova ljubav prema svom rodnom kraju je doprinijela da je ovaj hram danas ponos Kistanja i duhovni centar okupljanja pravoslavnih Srba. Vjerovatno to i boli gospodina novinara i njegove, te sa toliko mrznje i zestine napadaju obnovu hrama i proslavu slave koja je bila najljepsi dogadaj u Kninskoj krajini u posljednje vrijeme.
Svi oni koji zele da unize Srpsku Crkvu i pravoslavne Srbe u Eparhiji dalmatinskoj moraju znati da su srpske svetinje stare u ovim krajevima koliko i hrvatske i da imamo pravo da ih obnavljamo na radost vjernog naroda, kao u svakoj normalnoj evropskoj demokratskoj drzavi - a u Slavu Boziju i na duhovnu korist svih ljudi dobre volje. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 24.05.2010.g.
PROSLAVA SVETOG KIRILA I METODIJA
U KISTANJU Na dan svetih ravnoapostolnih Kirila i Metodija (24.05.2010. g. ) Njegovo Preosvestenstvo G.G. Fotije sluzio je Svetu Arhijerejsku liturgiju u hramu svetog Kirila i Metodija u Kistanju, uz sasluzenje svestenstva i svestenomonastva eparhije dalmatinske. U toku liturgije vladika Fotije prerezao je slavski kolac i osvetio koljivo, jer na taj dan verni narod Kistanja proslavlja svoju slavu. U svojoj besedi Preosveceni vladika je istaknuo ulogu koju su ova dvojica svete brace imali u hristijanizaciji slovenskih naroda. Takode je najavio obnovu ovoga hrama i pozvao verni narod da se okuplja oko svojih svetinja, jer ce se jedino na taj nacin sacuvati vera i tradicija pravoslavnih Srba dalmatinaca ovoga kraja. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 23.05.2010.g.
U Kistanjama visoko odlikovan donator SPC-a osuden u BiH za pranje novca
Episkop dalmatinski Fotije u subotu je tijekom posvecenja obnovljene crkve sv. Nikole u zaseoku Bezbradice kod Kistanja, u nazocnosti kolege episkopa gornjokarlovackog Gerasima, svecenika zvornicko-tuzlanske,banjalucke i dalmatinske eparhije,mnostva vjernika, te visokih uzvanika iz Republike Srpske, BiH i Hrvatske,Ordenom Nikodima Milasa,najvisim odlikovanjem Eparhije Dalmatinske, okitio Dusana Torbicu, cijim je "trudom i zalaganjem", naglasio je episkop, izvrsena obnova crkve.
Nista sporno, da odlikovani Dusan Torbica koji je visoko priznanje u nazocnosti preko tisucu vjernika primio nakon odsluzene Svete Liturgije, rezanja slavskog kolaca i posvecenja koljiva, nije dobrocinitelj kojega je u lipnju 2005. godine u Sarajevu, Sud Bosne i Hercegovine,zbog utaje poreza i pranja novca osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci.
Naime, donator Torbica, rodom iz Kistanja, danas stanovnik Banja Luke, tada je kao vlasnik i direktor tvrtke "Elnos"d.o.o. bio predmet poduzete opsezne kriminalisticke obrade na okolnosti pranja novca u 115 povezanih tvrtki koje su tada drzavu BiH ostetili za visemilijunske iznose izrazene u konvertibilnim markama.
Torbica je "pao" u tzv. "slucaju "Uzdah" u kojemu se optuzenicima stavljalo na teret udruzivanje u kriminalne aktivnosti zajedno s Draganom Marinkovic iz Pala, seficom tvrtke "Banacanka", osudenoj na dvije godine i dva mjeseca zatvora i Slobodanom Curcicem iz Brckog, vlasnikom "Slobo-Prom" iz Brckog, kojemu je bosanko pravosude tada "odrezalo" tri godine zatvora.
Dusana Torbicu se tada osudilo za utaju poreza, krivotvorenje sluzbene isprave i pranje novca za iznos od 68.564 KM.
Nesluzbeno doznajemo, kako danasnji banjalucki tajkun Torbica nije izdrzao izrecenu presudu, te da slucaj bude intrigantniji, slavlju u Kistanjama,u mnostvu bosanske i elite Republike Srpske, osobno je nazocio i gradonacelnik Banja Luke, Dragoljub Davidovic, Sredoje Novic,ministar Civilnih poslova BiH,Velimir Kunic,ministar Poduzetnistva Federacije BiH, Jovo Turanjanin, direktor Republickog sekretarijata RS za odnose sa vjerskim zajednicama, te saborski zastupnik u Saboru RH, Ratko Gajica.
Uzvanici bez komentara
U nastojanju da od slavlju nazocnih relevantnih osoba dobijemo potvdu njihovog saznanja o porijeklu novca "dobrocinitelja" Torbice,nitko od uzvanika nije zelio dati komentar, uz predocenje sluzbenih dokumenata Suda BiH iz kojih je razvidan donatorski suport banjaluckog tajkuna i dobrocinitelja Dusana Torbice.
Na praznik Prenosa mostiju svetog Nikolaja mirlikijskog cudotvorca (22.05.2010.g.) izvrseno je malo osvecenje novoobnovljenog hrama svetog Nikolaja u Kistanjama-Bezbradicama koji je sagraden 1535.g. Blagoslovom Njegovog Preosvestenstva Episkopa dalmatinskog G.G. Fotija i trudom i zalaganjem g. Dusana Torbice rodom iz Kistanja pokrenuta je obnova ovog hrama.
Svetu Arhijerejsku Liturgiju sluzili su Njegovo Preosvestenstvo Episkopa gornjokarlovacki G.G. Gerasim i Njegovo Preosvestenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije uz sasluzenje svestenstva i svestenomonastva Eparhija zvornicko-tuzlanske, banjalucke i dalmatinske.
U toku Svete Liturgije prerezan je slavski kolac i osveceno koljivo, a Episkop Fotije je odlikovao Ordenom Nikodima Milasa najvisim odlikovanjem Eparhije dalmatinske g. Dusana Torbicu cijim ktitorstvom je ovaj hram i obnovljen. Vladika Fotije je ovom prilikom odlikovao cinom protonamjesnika oca Dorda Veselinovica paroha kistanjskog za zalaganje i trud pri obnovi, kako ovog, tako i drugih hramova u kistanjskoj parohiji.
Svetoj Liturgiji su prisustvovali i visoki gosti iz Republike Srpske i BiH: njegova ekselencija ministar Civilnih poslova BiH g. Sredoje Novic, njegova ekselencija ministar Poduzetnistva Federacije BiH g. Velimir Kunic, g. Jovo Turanjanin direktor Republickog sekretarijata RS za odnose sa vjerama, g. Ratko Gajica saborski zastupnik u Saboru RH i mnogi drugi donatori i dobrotvori koji su pomogli obnovu ove svetinje.
Posle Svete Liturgije uslijedila je trpeza ljubavi i narodno veselje. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 18.05.2010.g
Vijece srpske nacionalne manjine zadovoljno rezultatima rada
Kninjani ponosni na dobar suzivot
Predsjednik Vijeca srpske nacionalne manjine grada Knina i ujedno dogradonacelnik Dragan Jerkovic istice kako je Vijece srpske nacionalne manjine grada Knina puno napravilo u poboljsanju suzivota u gradu.
- Vijece je dalo veliki doprinos u stvaranju dobrog suzivota u Kninu, koji mnogima moze posluziti kao primjer. Drago mi je da se u Kninu ne dogadaju nacionalisticki izgredi kao u nekim susjednim opcinama - kazao je Jerkovic.
Objasnio je da za uvodenje osmog vjerskog blagdana u Kninu, odnosno organizaciju proslave Bogorodicina pokrova, nije nadlezno Vijece nacionalne manjine, nego je to stvar Pravoslavne crkve, koja za to dosad nije pokazala zanimanje ni volju. Sto se tice samog rada kninskog Vijeca nacionalne manjine, Jerkovic istice da je ono od pocetka ove godine odrzalo cetiri-pet sjednica, uglavnom vise nego sto se u tom razdoblju sastalo Gradsko vijece Knina.
Vijecnik Demokratske partije Srba Duro Rusic, medutim, nezadovoljan je radom kninskog Vijeca. Rusic je ponovno upozorio da se u gradskom kalendaru proslava drzavnih i vjerskih blagdana, popracenih prigodnim programima i manifestacijama koje se financiraju iz gradskog proracuna, ponovno nije nasao ni jedan od pravoslavnih blagdana.
- U kalendar proslava uvrsteno je sedam katolickih blagdana, a nema ni jednog blagdana koji slavi Srpska pravoslavna crkva – kazao je Rusic.
On je vec nekoliko puta predlagao Gradskom vijecu Knina da se u gradski program uvrsti i blagdan Pokrov presvete Bogorodice, +koji tradicionalno slave pravoslavni vjernici 14. listopada.
Njegov prijedlog nisu prihvatili ostali gradski vijecnici, ukljucujuci i predstavnike SDSS-a.
Tekst:
Zivana Juras
Smiriti tenzije u Kistanjama
Opcinski vijecnik Demokratske partije Srba iz Kistanja Bozo Susa najostrije je osudio vandalski cin skidanja zastave srpske nacionalne manjine s jarbola ispred zgrade Opcine Kistanje, koji se dogodio prije nekoliko dana.
“U posljednje se vrijeme na podrucju opcine Kistanje dogodilo nekoliko incidenata za koje bih volio da nisu organizirani ni s koje strane, nego da su ih pocinili neodgovorni pojedinci ne razmisljajuci o tome da nanose stetu iznimno dobrim medunacionalnim odnosima na podrucju same opcine”, kazao je Susa.
Uputio je apel lokalnim predstavnicima vlasti da ne dizu nepotrebne tenzije oko ovog najnovijeg izgreda.
“Nadam se da ce policija odraditi svoj dio posla profesionalno kao i u prethodna dva slucaja, kada su pocinitelji otkriveni munjevito”, porucio je Susa. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 14.05.2010.g.
Kistanje: s procelja zgrade opcine skinuta zastava srpske nacionalne manjine
S procelja zgrade opcine nestala je zastava srpske manjine
Nepoznate osobe za kojima policija traga, u noci s cetvrtka na petak, s jarbola na procelju zgrade opcine u Kistanjama spustili su i odnijeli zastavu srpske nacionalne manjine izvjesena pokraj zastave RH.
Nestanak zastave primijecen je nesto iza 6 sati ujutro neposredno prije nego sto su djelatnici opcine stizali na posao, te su pri tom pred zgradom zatekli policiju koja je vec pristupila kriminalistickom istrazivanju i istraznim radnjama.
Udruga mladih “Atlas” iz Kistanja pokrenula je akciju “Ne bacajmo smece kuda voda tece”, u sklopu koje su dokumentirani onecisceni i devastirani speleoloski objekti na podrucju Kistanja.
U udruzi “Atlas” upozoravaju da je otpad goruci problem zastite okolisa na tom podrucju, gdje postoji veliki broj divljih odlagalista. Zbog propusnosti krsa, negativni ucinci za okolis su jos veci – kaze Pasko Ivanovic, voditelj projekta.
U brojne jame, spilje i rascjepe, gradani cesto odlazu sitni i krupni otpad te zivotinjske lesine. U “Atlasu” podsjecaju da podzemlje, osobito u podrucju vapnenackoga krsa, obiluje endemicnim vrstama koje su, kao i njihova stanista, zasticeni Zakonom o zastiti prirode.
- Divlja odlagalista otpada su veliki i opasni izvori oneciscenja podzemnih voda. U blizini naselja gotovo da nema speleoloskih objekata koji nisu izlozeni ljudskom vandalizmu. Lokalnim akcijama ciscenja divljih odlagalista, posebno speleoloskih objekata, promovirali smo i senzibilizirali lokalnu zajednicu o vaznosti zastite okolisa – kazu u “Atlasu”.
Tekst:
Z. Juras ---------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 02.05.2010.g.
„VELIKI PETAK“ MANASTIRA KRKE
Zvanicno saopstenje Uprave manastira Krke povodom
medijskih napada na igumana manastira
U toku jucerasnjeg dana (01.05.2010.g.) u nekoliko hrvatskih novina pojavio se tekst koji je unaprijed optuzio igumana manastira Krke Germana Bogojevica, da je (02.04.2010.g.) u srpskom selu Devrske, u lokalu pjevao cetnicke pjesme sa svojim vjernicima. Uz to iguman manastira Krke je unaprijed optuzen da je tom prilikom povredio ugled Republike Hrvatske, to jest da je razbio drzavni grb koji se nalazi u lokalu.
Uprava manastira tvrdi da taj dogadaj nije mogao da bude na Veliki Petak (02.04.2010.g.) jer ni najveci bezboznici ne prave proslave na Veliki Petak. Kao dokaz postoje mnogobrojni svjedoci koji su zajedno sa igumanom ucestvovali u bogosluzenju u manastiru Krki, koje je na Veliki Petak trajalo do vecernjih sati. Ta cinjenica ne zanima novinare koji u poslednje vrijeme, sve vise zele da predstave pravoslavne Srbe kao nepodobne varvare, koji eto nisu ni „krscani“. Dakle ovaj dogadaj namjerno je vezan za Veliki petak koji i pravoslavni i rimokatolici s najvecim postovanjem uvazavaju.
Iguman manastira Krke German Bogojevic je vec u naprijed optuzen da je ovo djelo pocinio u pijanom stanju i to tek dvadeset dana poslije navodnog dogadaja. Medijski linc manastir Krka trpi godinama. Tako recimo zlonamjerni Zeljko Huljev, novinarcic iz Drnisa, redovno objavljuje tekstove sa bombasticnim naslovima: „U manastiru Krka tuga za Krajinom“, „Obnavlja se kuca krajiskom duznosniku“ itd. I poslednji tekst je iz njegovog pera, ali nije problem samo u njemu, nego je problem generalan, jer ako mediji ne oblate Srbe to ce uciniti neko drugi. Pravoslavni Srbi su na tapetu onima, koji smatraju da na taj nacin stite svoju nezavisnu drzavu, a u stvari time ugrozavaju bezbednost i prava svojih gradana, drugih nacionalnosti.
Uprava manastira Krke ovim saopstenjem zeli da obavijesti javnost, da je jedina istina iz svih tekstova to da je iguman osumnjicen i optuzen radi ovoga djela. Iguman manastira Krke je u policiji izjavio, da je nakon Uskrsa bio sa vjernicima u Devrskama i pjevao pjesme koje govore o povratku i o Srbima u Dalmaciji i na Kosovu. O desavanju oko grba on je izjavio da nema saznanja i ta izjava je zapisana i bice proslijedena u daljni postupak.
Stoga zlonamjerni novinari, pisci ovoga teksta a i oni koji su ga narucili, treba da znaju da su ovim ugrozili ugled, bezbijednost pa i sam zivot igumana i bratije manastira Krke. Cini nam se da je doslo vrijeme koje je prorocki opisao vladika Nikolaj Velimirovic u svojoj „Nebeskoj Liturgiji“ gdje se kaze:
... ne smes brata svojim bratom zvati,
nit slobodno mislit nit' disati,
ne smes sesti, ne smes hleba jesti,
bez satanske gorde zapovesti,
niti smijes pevat nit' kukati
niti Bozije ime spominjati,
niti smijes slobodno hoditi,
osim tamo gdje te konop vodi,
konop vodi, a kundak te goni.
Info sluzba Eparhije dalmatinske ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 01.05.2010.g.
Pravoslavni iguman manastira Krka u pijanstvu pokidao hrvatski grb?
Zbog osnovane sumnje da je pocinio kazneno djelo povrede ugleda RH, policija u Kninu u petak je kazneno prijavila 33-godisnjaka iz Kistanja koji je 2. travnja ove godine u vecernjim satima u ugostiteljskom objektu u mjestu Devrskama ostetio istaknuti grb Republike Hrvatske. Iako je policija ostala doslovno “zakopcana do grla”, nesluzbeno doznajemo kako je osumnjicen Aleksandar Bogojevic, otac German i iguman pravoslavnog manastira Krka. Prema raspolozivim podacima i izjavama osoba koje su indirektno involvirane u dogadaj, incident u kojemu je sudjelovao predstojnik manastira dogodio se u Devrskama u mjesnoj gostionici “MI-BONA” vlasnika Nevena Tomasovica. Povod incidentu bilo je druzenje vece skupine osoba te potom nastala opca pijanka koja se uz glasnu narodnu glazbu i razbijanje casa ubrzo pretvorila u klasicno kavansko divljanje.
U jednom je trenutku netko od prisutnih, pretpostavlja se casom ili bocom, udario na zidu izvjeseni grb Republike Hrvatske te ga je potom, kada je ispao iz okvira i rasprslog stakla, pokidao na dva dijela.
Policija je u petak u Kninu privela vise osoba medu kojima je na obavijesnom razgovoru bio i otac German. U izjavi za javnost iguman German je jednako kao i tijekom istrage negirao krivnju, ali je potvrdio sudjelovanje u dogadaju za koji je naveo da se radilo o skupini od desetak osoba, te je izmedu ostaloga istaknuo kako se ne osjeca krivim za inkriminirano djelo, sto ce, dodao je, potvrditi i na sudu. Izrazio je zaljenje, te naglasio kako svojim postupcima nikada nije ucinio nista sto bi bilo u suprotnosti sa zakonima RH.
Nepravedna ljaga
O samom slucaju najemotivnije je progovorio Neven Tomasovic, vlasnik gostionice.
- Povrh svih svojih muka, posljednjih dvadeset dana se osjecam kao nikada jadnije u zivotu. Bila je opca pijanka u kojoj su sudjelovale osobe hrvatske i srpske nacionalnosti. Nije bilo nikakvog vrijedanja na nacionalnoj osnovi i u trenutku razbijanja grba bio sam na terasi. Nakon lomljavine usao sam unutra i na zemlji ugledao pokidani grb, koji sam podigao, tako da uopce ne znam tko je to u opcem metezu ucinio. Odmah ujutro, kupio sam i postavio novi grb, ali je u svemu na meni ostala nepravedna ljaga koju cu bez krivnje morati nositi i koja ce me mozda unistiti u ugostiteljskom poslu. A cijelo vrijeme sam uporno smirivao strasti nosene alkoholom i “fajruntom” pokusavao okoncati radno vrijeme - dodao je Tomasovic.
O privodenju igumana Gemana u policiju, Eparhija dalmatinska tijekom dana nije se oglasila.
KNIN/VARIVODE - Nepoznati divljak ili vise njih, u petak su tijekom noci oko 02 sata, u selu Varivode kod Kistanja devastirali spomen obiljezje stradavanja devet mjestana srpske nacionalnosti koji su kao civili pod jos uvijek nerazjasnjenim okolnostima ubijeni 28. rujna 1995.godine.
Na mjestu vandalizma, pocinitelji su polomili spomenik u obliku pravoslavnog krsta, pri cemu su takode u podnozju ostetili postavljenu spomen plocu s imenima stradalih.
- Prvu dojavu o devastaciji dobio sam od mjestana rano ujutro, dosao na mjesto dogadaja i odmah o svemu obavijestio policiju koja je brzo pristigla- kazao nam je Borislav Saric, komunalni redar opcine Kistanje.
Odmah po dojavi u Varivode su uz pripadnike temeljne policije pristigli, istrazitelji, te njihovi kolege forenzicari koji su pristupili ocevidu koji je u tijeku.
Spomenik zrtva akutalnih prepucavanja oko preimenovanja ulica?
Spomen obiljezje stradalim mjestanima Varivoda podignuto je 2004. godine na obljetnicu njihova stradavanja, te su kao zrtve upisani: Jovan Beric (60), Spiro Beric (60), Rajko Beric (69), Mara Beric (70), Mirko Pokrajac (85) Ljubo Dujo Dukic (75) Mara Dukic (70.) Milka Beric (71) i Jovan Beric (75).
Ubijeni su od jos uvijek nepoznatih pocinitelja, koji su tada tijekom zlocina koji se dogodio debelo nakon vojno redarstvene akcije "Oluja", bili obuceni u odore HV-a.
Iako od dana postavljanja spomen obiljezja u tada dostojanstvenoom ozracju i pjetetu prema stradavanju neduznih civila pretezito starije dobi, Varivode nisu biljezile doslovno nijedan incident koji bi dobio predznak medunacionalnog sukoba.
Medutim, posljednja nepotrebna i isforsirana dogadanja u Kistanjama u svezi preimenovanja ulica i potom nastalih tenzija,vrlo lako se mogu dovesti u kontekst posljedica prisutnog prizemnog politikanstva koji da bude tragicnije, nije mimoisao niti nevine civilne zrtve koje su ocito nekome posluzile kao sredstvo politickog obracuna ili stvaranja kaosa.
Milorad Pupovac i savjetnik ministra unutarnjih poslova Ilija Krneta hitno dolaze u Varivode
O ozbiljnosti nastale situacije nakon spozanje o devastaciji spomen obiljezja,govori cinjenica da je jutros oko 10 sati na mjesto dogadaja hitno upucen Ilija Krneta, savjetnik ministra MUP-a RH za sigurnost na podrucjima tzv. posebne drzavne skrbi.
Ujedno doznajemo da se oko 14 sati u Varivode ocekuje dolazak Milorada Pupovca, saborskog zastupnika, predsjednika SNV-a i dopredsjednika SDSS-a. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 22.04.2010.g.
IO SDSS-a KISTANJA ODGOVARA NA OPTUZBE
Hrvati nisu diskriminirani
Gruda koja se ovih dana zakotrljala u Kistanjama najprije prosvjedom janjevackih Hrvata ogorcenih uvjetima zivota u kistanjskom Novom naselju, a potom i istupom DPS-ova vijecnika Boze Suse koji je optuzio SDSS za opstruiranje prijedloga o preimenovanju ulica i trgova u opcini, pretvorila se u lavinu. Priopcenjem se oglasio i nacelnik Opcine, inace predsjednik SDSS-a Kistanja, Slobodan Roncevic.
Za mandata HDZ-ovog nacelnika u Kistanjama, Paska Eraka, 2000.g. imenovano je 19 ulica i trgova, pri cemu se, kaze Roncevic, nimalo nije vodilo racuna o povijesti naselja. Namjera IO SDSS-a bila je preimenovati ne vise od 30 posto naziva, a konacni prijedlog Odbor za imenovanje nije ni razmatrao. No,neki su clanovi Odbora, dodaje nacelnik, to iskoristili za blacenje SDSS-a i njegova vodstva, optuzujuci ih za narusavanje dobrih medunacionalnih odnosa.
Iako nitko ne zna je li DPS u Kistanjama registriran, njihov samozvani zastitnik srpstva, replicira Roncevic vijecniku DPS-a Bozi Susi, govori u ime svih clanova Odbora za imenovanje ulica i trgova,"silujuci" vecinu. SDSS Kistanja, napominje njegov celnik, ne prihvaca ocjenu da je svih 500 tisuca hrvatskih branitelja cinilo zlocine,"vec se zalazemo za individualizaciju krivnje i nadamo se da ce krivci za zlocine u Gosicu, Varivodama, Kaknju, Zecevu, Kistanjama, Ivosevcima itd. biti pronadeni i osudeni za svoja nedjela. Zasto oni koji su obavljali odgovorne, visoke funkcije u "Vladi RSK" sada provode tutorstvo nad onima koji ne znaju o cemu pricaju- uzvraca udarac Roncevic.
Organizatore prosvjeda Janjevaca optuzuje da im cilj nije bio upozoriti na katastrofalno stanje infrastrukture u Novom naselju jer oni zive u puno boljim uvjetima u Ul. Franje Tudmana i Subicevoj, "nego su jos jednom izmanipulirali svoj prevareni narod, gurajuci ga u prve redove borbe za tamo nekakva imena ulica". Odbija teze o diskriminaciji Hrvata u Kistanjama, jer od 80 zaposlenih u javnim sluzbama u opcini, 70 posto je Hrvata sto je obrnuto proporcionalno njihovom udjelu u stanovnistvu. Srbima nije vracena imovina, niti zavrsena obnova, a selo Parcici,navodi Roncevic, samo 10 kilometara od Kistanja, nema ni struju. Dok u janjevackom Novom naselju svijetli stotinu rasvjetnih tijela, mada ne placaju ni struju, ni vodu... Unatoc svemu, SDSS ne sumnja u mogucnost izgradnje zajednickog zivota s doseljenim hrvatskim stanovnistvom u Kistanjama.
BUNA U KISTANJAMA
Josipovicu, objavi registar pomilovanih u "Srpskoj Krajini"
Okupljeni su porucili Veljku Dzakuli da ce 'svako mjesto u Hrvatskoj u svom sredistu imati ulice oceva domovine - dr. Ante Starcevica i dr. Franje Tudmana - te Hrvatskih branitelja’
Clanovi Koordinacije kninskih braniteljskih udruga prosvjednim su skupom u Kistanjama izrazili svoje nezadovoljstvo nedavnim javnim istupima Boze Suse, predsjednika podruznice i opcinskog vijecnika Demokratske partije Srba (DPS) u Kistanjama, te pozvali Drzavno odvjetnistvo i policiju da rasvijetle ratne zlocine na koje se Susa poziva. Pozvali su i predsjednika RH Ivu Josipovica da javnosti obznani Registar aboliranih pripadnika vojske, policije, politicara i duznosnika tzv. Republike Srpske Krajine s podrobnim podacima o imenima, prezimenima i nazivima postrojba kojima su pripadali te duznostima koje su obavljali.
Istraziti Susine navode
- Na ovakvu nas je reakciju ponukala Susina izjava da su hrvatski branitelji palili, rusili i pobili sve zivo u Kistanjama 7. kolovoza 1995. a u okolici Kistanja vjesali, klali, silovali i bacali zive ljude u vatru, poimenicno navodeci neke slucajeve i nudeci dokumentaciju o tome. Pozivamo nadlezne institucije da tu dokumentaciju preuzmu, istraze navode te razjasne sa Susom zasto im je vec do sada nije predao. Takoder trazimo da prema Susi poduzmu raspolozive mjere ako dokumentaciju ne posjeduje te svojim izjavama samo uznemiruje javnost - istaknuo je na skupu Tomislav Colak, predsjednik Koordinacije braniteljskih udruga Knina.
Voda Orjune
Okupljeni branitelji su se ocitovali i o inicijativi za preimenovanje kistanjskih ulica porucivsi Veljku Dzakuli, predsjedniku DPS-a, da ce “svako mjesto u Hrvatskoj u svom sredistu imati ulice oceva domovine - dr. Ante Starcevica i dr. Franje Tudmana te Hrvatskih branitelja” te da se “njemu i slicnima ne namjeravaju ispricavati, ako im je to okidac”.
- Sto se tice imena zasluznih Srba za nazive ulica, neka ih potraze medu tisucama pripadnika srpske nacionalne manjine koji su s puskom u ruci branili svoju domovinu u hrvatskom Domovinskom ratu. Jer Mirko Korolija, voda Orjune i organizator desetina Orjune u kninskoj krajini, Ravnim kotarima i Bukovici koji su batinali seljake po hrvatskim selima te drzao predavanja protiv “boljsevicke gamadi” i “hrvatskih separatista” to ne zasluzuje. Ni pukovnik tzv. JNA Stevo Peric nije osoba kojom bi se trebala diciti srpska nacionalna manjina u RH - naglasio je Colak.
Tekst: Marina Jurkovic
Roko Antic: Mi bismo u Janjevu nestali s lica zemlje
Roko Antic, HDZ-ov kistanjski vijecnik i clan Odbora za imenovanje ulica u Kistanjama, uvrijeden je, kaze, zbog Susine prozivke da je licemjerno javno obznanjivao jedno, a na sjednicama Odbora drugo.
- Isticao sam da mijenjati nazive ulica u Kistanjama nema nikakvog smisla, a onome tko 2010. zivi u Hrvatskoj ne moze smetati ime prvog hrvatskog predsjednika. Tko god zeli, moze pogledati zapisnik sa sjednice Odbora na kojoj sam rekao da nemam nista protiv da se ulica Put Cuceva mijenja u ulicu Cirila i Metoda ili Teslina u Manastirsku i slicno. Ali nikada nisam dao potporu da se preimenuje Trg Franje Tudmana ili Ulica hrvatskih branitelja. Slusajuci sve ovo sto se dogada, prisjetim se Janjeva. Da smo mi Hrvati to trazili na Kosovu, ne da bismo bili deportirani nego bismo nestali s lica zemlje. Ali, unatoc svemu, ja i dalje nase sumjestane Srbe pozivam na stvaranje duha tolerancije i boljeg zivota u Kistanjama - kazao je Antic.
Komentirajuci prosvjedni skup u Kistanjama, dodao je:
- Meni smetaju ekstremisti s obje strane. Danas na prosvjedima hrvatskih branitelja vikalo se: Hrvatska, Hrvatska... a ni jednog Srbina nije bilo na ulicama Kistanja. Tomu se, vjerujte, ne radujem! ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 20.04.2010.g.
Politicki troboj
"Podlu igru SDSS dogovorio s HDZ-om"
Posrijedi je podla igra SDSS-a koji je, u dogovoru s HDZ-om, odlucio odgoditi preimenovanje ulica i trgova u Kistanjama, iako smo na Odboru utvrdili konacan prijedlog i oko njega se usuglasili - izjavio je predsjednik podruznice i opcinski vijecnik Demokratske partije Srba u Kistanjama Bozo Susa na konferenciji za novinare u Kninu.
Njegov revolt su izazvali nacelnik opcine Slobodan Roncevic (SDSS) i clan Odbora Roko Antic (HDZ) koji su se, svaki na svoj nacin, javno usprotivili preimenovanju ulica.
Susa tvrdi da je svjesno preuzeo gnjev javnosti na sebe prihvacajuci da ga se javno predstavlja autorom prijedloga (pre)imenovanja, iako je izvorno sugerirao samo izmjene za dvije ulice.
- Tudmanov trg nisam u svom prijedlogu ni spominjao, ali sam zagovarao preimenovanje Ulice hrvatskih branitelja u Ulicu Mirka Korolije, a “Put Cuceva” u Ulicu Petra Pere Vejnovica. Suglasili smo se zajedno da Starcevicevu ulicu preimenujemo u Ulicu Steve Perica. Sve ostalo su prijedlozi SDSS-a. Ali, oni su - ogorceno ce Susa - odlucili to odgoditi, a mene politicki unistiti kao onog kome smeta ulica Hrvatskih branitelja, Franje Tudmana i Ante Starcevica.
Takvo licemjerje nece im proci. SDSS je ovim potezom sam sebi zabio noz u leda - smatra Susa. Ostro se okomio i na vijecnika HDZ-a Roka Antica tvrdeci da je generator nacionalnih tenzija u Kistanjama i nevjerodostojan covjek, jer jedno govori u medijima a drugo na sjednicama Odbora i Opcinskog vijeca.
- Antic za novine govori kako mu ne smeta ni ulica Cirila i Metodija ni Teslina ulica, a na Odboru je decidirano izjavio da mozemo po selima nazivati ulice po srpskim licnostima, ali necemo u Kistanjama, jer su Srbi 1990. pokazali tko su.
Branitelji prosvjedovali u Kistanjama zbog promjene naziva ulica
Clanovi Koordinacije kninskih braniteljskih udruga prosvjednim su skupom u Kistanjama izrazili svoje nezadovoljstvo nedavnim javnim istupima Boze Suse, predsjednika podruznice i opcinskog vijecnika Demokratske partije Srba (DPS) u Kistanjama te pozvali Drzavno odvjetnistvo i policiju da rasvijetle ratne zlocine na koje se Susa poziva.
Pozvali su i predsjednika RH Ivu Josipovica da javnosti obznani Registar aboliranih pripadnika vojske, policije, politicara i duznosnika tzv. Republike Srpske Krajine sa podrobnim podatcima o imenima, prezimenima i nazivima postrojbi kojima su pripadali te duznostima koje su obavljali.
- Na ovakvu nas je reakciju ponukala Susina izjava da su hrvatski branitelji palili, rusili i pobili sve zivo u Kistanjama 7. kolovoza 1995. a u okolici Kistanja vjesali, klali, silovali i bacali zive ljude u vatru, poimenicno navodeci neke slucajeve i nudeci dokumentaciju o tome. Pozivamo nadlezne institucije da tu dokumentaciju preuzmu, istraze navode te razjasne sa Susom zasto im je vec do sada nije predao. Takoder trazimo da prema Susi poduzmu raspolozive mjere ukoliko dokumentaciju ne posjeduje te svojim izjavama samo uznemiruje javnost.-istaknuo je na skupu Tomislav Colak, predsjednik Koordinacije braniteljskih udruga Knina.
Okupljeni branitelji su se ocitovali i o inicijativi za preimenovanje kistanjskih ulica porucivsi Veljku Dzakuli, predsjedniku DPS-a da ce "svako mjesto u Hrvatskoj u svom sredistu imati ulice oceva Domovine-dr. Ante Starcevica i dr. Franje Tudmana te Hrvatskih branitelja" te da se "njemu i slicnima ne namjeravaju ispricavati, ako im je to okidac".
- Sto se tice imena zasluznih Srba za nazive ulica, neka ih potraze medu tisucama pripadnika srpske nacionalne manjine koji su s puskom u ruci branili svoju domovinu u hrvatskom domovinskom ratu. Jer Mirko Korolija, voda Orjune i organizator desetina Orjune u kninskoj krajini, Ravnim kotarima i Bukovici koji su batinali seljake po hrvatskim selima te drzao predavanja protiv "boljsevicke gamadi" i "hrvatskih separatista" to ne zasluzuje. Ni pukovnik tzv. JNA Stevo Peric nije osoba kojima bi se trebala diciti srpska nacionalna manjima u RH - naglasio je Colak.
SRBI U KISTANJAMA NE ZELE ULICE HRVATSKIH BRANITELJA, dr. ANTE STARCEVICA I DR. FRANJE TUDMANA
UMJESTO NOVIH RADNIH MJESTA, NOVA IMENA ULICA
Kistanje ovih dana izazivaju medijsku paznju i zbog jedne politicke inicijative. Pod egidom “implementacija Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina”, srpski vijecnici krenuli su u postupak za (pre)imenovanje ulica i trgova
pise DAVORKA BLAZEVIC
Koliko zbog blata u izlokanim, neasfaltiranim ulicama janjevackog “Novog naselja” koje je diglo na noge doseljene kosovske Hrvate, spremne blokirati i prometnice ne promijene li im se zivotni uvjeti, Kistanje ovih dana izazivaju medijsku paznju i zbog jedne politicke inicijative.
Pod egidom “implementacija Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina”, srpski vijecnici krenuli su u postupak za (pre)imenovanje ulica i trgova u Kistanjama. Dakako, na njihovoj “meti” nije se nasao recimo Trg sv. Nikole, ali i te kako jest Trg dr. Franje Tudmana, Ulica hrvatskih branitelja ili Ulica dr. Ante Starcevica. Ratni prijepori, potisnute nacionalne strasti, pitanja zrtve i agresora, sve se to ucas uskovitlalo pod poklopcem kistanjskog “pretis-lonca” uz objektivnu prijetnju novom politickom eksplozijom.
Sponzori iz Srbije
- Njima smeta sve sto ima predznak hrvatskog. Toliko prezira i mrznje godinama iza rata, to covjek ne moze zamisliti. Oni nikad ne kazu Hrvatska, nego “ova zemlja”. Vjerujte, stvar je u tome sto velikom broju povratnika koji su dosli u Kistanje 2000. godine istjecu osobne iskaznice u kojima je dosad stajala adresa Kistanje b.b., a sada bi trebala biti Trg dr. Franje Tudmana.
A oni Tudmana ne zele u svojim dokumentima, i zbog toga ide inicijativa za preimenovanje ulica - uvjerava nas Roko Antic, vijecnik HDZ-a u kistanjskom Opcinskom vijecu i jedan od clanova Odbora za imenovanje ulica i trgova u opcini. Antic drzi da je to siguran put u ozivljavanje meduetnickih sukoba kojih sada nema. Zagovarao je kompromis, pledira, kaze, na razboritost. - Smeta im i Ulica Ante Starcevica. Zele je preimenovati u Ulicu Cirila i Metoda. U redu, spremni smo uciniti ustupak na tom primjeru, jer tu je i istoimena pravoslavna crkva, a Ciril i Metod pripadaju i katolickoj i pravoslavnoj zajednici. Ili ulica Put Cuceva, koju bi preimenovali u Ulicu Petra Pere Vejnovica, prvog poslijeratnog saborskog zastupnika koji nije bio kandidat KP-a. Zasto ne? To nikomu ne smeta.
Roko Antic
Ali, njihovi sponzori iz Srbije ne zele Tudmana u Kistanjama i otud vjetar puse. Ne misle pri tome da ce takvim postupkom narod izvesti na ulice. Pa zar nam to treba? Zar ih nije bas Tudman abolirao i omogucio im povratak u Hrvatsku? Iz janjevacke zajednice sestero mladih ljudi poginulo je u Domovinskom ratu, imamo Udrugu branitelja s cetrdesetak clanova, i ti su ljudi bili gotovo na svim ratistima.
Podsjecam Srbe u Kistanjama da se Ovcara dogodila prije Gosica ili Varivoda, kao i Skabrnja. Zasto im uzor u ponasanju nije Tesla koji se ponosio svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom, koju oni nazalost i danas strasno preziru - emotivno ce Antic, apelirajuci da se okrenu razvoju gospodarstva i boljem zivotu, a proslost ostave povjesnicarima.
- U cemu je problem? Sve je to legalno i legitimno, utemeljeno na Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, cl.13. Slobodno pogledajte, pa onda recite sto smo to mi ucinili mimo prava koja su nam zakonom zajamcena - odmah nas je protupitanjem zaskocio Bozo Susa, jedan od autora prijedloga o (pre)imenovanju ulica i trgova na prostoru opcine Kistanje, inace predsjednik opcinskog ogranka oporbene Demokratske partije Srba.
- Opcinsko vijece je imenovalo Odbor na celu s predsjednikom OV Markom Sladakovicem i zaduzilo ga da u roku od 60 dana predlozi nazive ulica i trgova. Srbi su u Kistanjama vecina, i po Ustavnom zakonu donesenom 2002. godine imaju pravo dati nekim ulicama i trgovima imena osoba i dogadaja vaznih za povijest i kulturu srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Proslo je osam godina od donosenja Ustavnog zakona, a osim dvojezicnih ploca i zastave srpske manjine pred zgradom Opcine, nista nije ucinjeno na njegovoj provedbi - navodi Susa.
Prije dva mjeseca je, kaze, trazio od nacelnika opcine Slobodana Roncevica da u dnevni red Vijeca stavi provedbu Ustavnog zakona i inicijativu za imenovanje ulica i trgova po znamenitim Srbima s toga podrucja. Prijedlog je prihvacen, Odbor osnovan, i kad je sve to trebalo finalizirati, nastaje “tiha blokada”.
Kistanje: od osam ulica i trgova koje je trebalo preimenovati, neki nazivi nisu bili nimalo sporni /Mario Todoric/Cropix
Dakicu, dodi u Kistanje
- Uoci rasprave na Odboru, obavio sam razgovor sa Sasom Milosevicem, Pupovcevim zamjenikom u Srpskom nacionalnom vijecu, koji mi je kazao da se oni nece mijesati u nase odluke, te da SNV ima puno povjerenje u nacelnika i opcinsku vlast u Kistanjama. U redu, mislio sam, tako je najbolje. Trebalo je (pre)imenovati osam ulica i trgova, od kojih neki nazivi nisu bili nimalo sporni, ali smo se spotaknuli najvise oko Trga dr. Franje Tudmana, a onda i ulica dr. Ante Starcevica i Hrvatskih branitelja.
Na odboru sam preglasan, odluceno je da se sve prolongira za neko drugo vrijeme jer je vrlo osjetljivo politicko pitanje i ne smije se ishitreno o tome odlucivati, sto mi je nekidan u kracem razgovoru kazao i osobno Milorad Pupovac. S time se nimalo ne slazem, jer dva mjeseca smo radili na tim prijedlozima i smatram da je u pitanju klasicni oportunizam i poltronstvo srskih voda u Hrvatskoj - optuzuje Susa. Njegova je argumentacija glede spornih trgova i ulica u ovom bukovickom mjestu - ubojita. - Ako se ulice i trgovi trebaju imenovati po zasluznim gradanima koji su stvarali ovo mjesto, onda to ne mogu biti oni koji su ga palili, rusili i ubijali njegovo stanovnistvo. Da nije bilo hrvatskih branitelja, ne bi bilo ni hrvatske drzave koju su oni stvorili. Zasluzuju ulice i trgove sirom Hrvatske, u tisucu gradova i opcina.
Ali ne u Kistanjama, jer je ta “hrabra oslobodilacka vojska” 7. kolovoza 1995. godine usla u prazno Kistanje u kojemu je bilo tek desetak starih i nemocnih civila. Od koga je oslobadala ovaj kraj? Temeljito su popalili mjesto i ubili sve zivo. Ovdje su pocinjeni najtezi zlocini tijekom Domovinskog rata, a spominju se samo Grubori, Gosici i Varivode. Ljudi su ovdje vjesani, klani, bacani zivi u vatru. Jedan je gluhonijemi starac u zaseoku Srbci ziv spaljen u svojoj kuci. Bracni par Manojlovic uhvacen je u Mokrom Polju pri bijegu - vojnici su zenu silovali pred muzem, njega zvjerski mucili i potom ih oboje ubili i zapalili.
Zasluzuju li takvi branitelji ulicu u Kistanjama? - pita Susa, pozivajuci predsjendika Hvidre Josipa Dakica da dode u Kistanje, suoci se s dokumentacijom o zlocinima hrvatskih branitelja i “ako ima snage, neka me tada pogleda u oci i kaze da oni koji su to napravili zasluzuju ulicu u ovom mjestu”. A dr. Franjo Tudman, prvi hrvatski predsjendik, sto je s njegovim trgom? Ne moze, veli Susa, imati centralnu ulicu, nego eventualno neku marginalnu...
- Ne zasluzuje tu cast jer je, kao predsjednik RH i zapovjednik Oruzanih snaga, mogao, a nije sprijecio najteze zlocine nad Srbima na ovim prostorima. Za njegova mandata iz gradova gdje nije bilo rata otjerano je, nabraja Susa, 124 tisuce Srba, oteto je 25.000 stanova na kojima su Srbi imali stanarsko pravo, minirano, izvan ratnog podrucja, 10 tisuca objekata, samo u Splitu delozirano je 10 tisuca Srba, unisteno vise od tri tisuce spomenika antifasizma medu kojima su i djela srpskih umjetnika izlozena u svjetskim muzejima, unisteni su svi zavicajni muzeji Srba ukljucujuci i Teslin, muzej ZAVNOH-a i Muzej pravoslavlja u Zagrebu. U 1107 vecinskih srpskih naselja provedeno je temeljito etnicko ciscenje, razoreno je i spaljeno na ratnim podrucjima 24 tisuce stambenih objekata i 13 tisuca gospodarskih, sve s ciljem da se Srbi vise ne vrate u Hrvatsku, da im se oduzme zavicaj, drzavljanstvo i razbiju porodice.
Tudman je tvrdio da su Srbi remetilacki faktor i da u obrambenom ratu Hrvati nisu mogli pociniti zlocin. Da ne govorim o njegovoj sovenskoj izjavi kako je sretan da mu zena nije ni Srpkinja ni Zidovka. Govorio je da su Srbi bioloski defektni, da imaju kromosom manje... - zustro ce elaborirati svoja stajalista Susa.
Bozo Susa
A sto se dr. Ante Starcevica tice, pozvat ce se na nepostovanje njegova testamenta kojim je, kaze, zahtijevao da se nakon njegove smrti nitko njegovim imenom niti kiti, niti koristi, niti ulice naziva.
Ironicni Janjevci
Njegova je politika sistematskog nepriznavanja Srba, istice Susa, isla za tim da se unisti “nakot vjere pravoslavne, da se Srbi asimiliraju i pohrvate.” Kistanjski Janjevci na ovakvu elaboraciju njihova sumjestanina repliciraju ironicno: - Mozda bi trebalo centralnu ulicu nazvati po Slobodanu Milosevicu? - Zar bismo mi danas stajali ovdje da nije bilo hrvatskih branitelja, a nisu svi palili i ubijali - veli Ivan Palic.
Njemu ne smeta ni Ulica sv. Save, ni Cirila i Metoda, ni srpskih povijesnih licnosti i zasluznika, ali ne moze prihvatiti da nekomu smeta prvi hrvatski predsjednik. - Ako im smeta Tudman, ne trebaju ovdje zivjeti - porucuje Palic. - Na tragu Ustavnog zakona pokusali smo nesto pomaknuti s mrtve tocke, pa smo na zgradu Opcine stavili dvojezicnu plocu, na spomenik NOB-u u sredistu mjesta dvojezicni natpis, a evo, vidite, i pred zgradom Opcine postavili smo uz hrvatsku i manjinsku srpsku zastavu.
Doslo je vrijeme da se pocne raditi i na nazivima ulica jer bilo bi logicno i da neki zasluzni ljudi iz srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj dobiju tu cast. Ali, ne zelimo nista lomiti preko koljena. Dok sam ja nacelnik, kaze Slobodan Roncevic, nece se nista raditi stihijski, niti bez mog filtra jer sam ja odgovoran.
- Nazivi ulica nisu ni nova radna mjesta, ni bolji zivot ni obilniji objed. Za to ima vremena i treba politicke mudrosti. Ne treba nista raditi na precac i nista sto ce poremetiti meduetnicke odnose koje smo mukotrpno gradili u Kistanjama - ocjenjuje nacelnik Roncevic.
Dzakula: Ustavni zakon i Akcijski plan se ne provode
Srbi kao domicilni narod, danas nacionalna manjina, u tom kraju imaju pravo imenovati neke ulice i trgove po znamenitim ljudima ili dogadajima iz svoje povijesti i okruzenja. Problem je u tome sto se Ustavni zakon i Akcijski plan ne provode, a tomu je tako jer nije bilo javne, medijske kampanje koja bi dovela do promjene klime. Akcijski se plan krio od javnosti i zato danas imamo takve reakcije koje nisu ni u duhu tolerancije ni suzivota - smatra celnik DPS-a Veljko Dzakula. Na opasku da je problem primarno u preimenovanju ulice hrvatskih branitelja, Franje Tudmana i Ante Starcevica, sto je “okidac” za hrvatsku stranu, Dzakula kaze: - Sve sto Srbi iniciraju je okidac Hrvatima. Ali, zasto oni koji su tako ulice nazvali nisu mislili da je to okidac za Srbe? Zasto svuda mora biti ulica Franje Tudmana, ili Ante Starcevica? ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 14.04.2010.g. Prosvjed u Kistanju zbog blatnjavih cesta: Nije ovo Palestina!
Ovo je zadnje upozorenje. Ako se uvjeti zivota janjevackih Hrvata u Novom naselju u Kistanjama ne promijene, blokirat cemo ceste a djecu vise necemo slati u skolu. Dosta nam je diskriminacije, dosta nam je zivota u blatu. Tako su se prema nama ponasali na Kosovu gdje smo bili manjina. Zar je moguce da nas tako tretiraju i u nasoj, hrvatskoj drzavi. Pa nije ovo Palestina niti smo mi Palestinci - ogorceno su porucili s mirnog prosvjeda u Kistanjama janjevacki Hrvati, cije je nezadovoljstvo prokljucalo.
- Nasu djecu ravnatelj tjera iz skole jer na nastavu dolaze prljavi i blatni. Iz kuce odlaze cisti i uredni, ali takvi ne mogu do skole stici. Toliko odjece ne mozemo oprati koliko je djeca zaprljaju - zali nam se Ljiljana Palic, majka troje malodobne djece od kojih je dvoje skolaraca.
- Ovoga nema ni u Africi. Treba li vam ista govoriti? Sve vidite i sami - ojadeno ce Ivan Palic, jedan od organizatora prosvjeda stanovnika doseljenickog naselja koje je prije deset godina svecano otvorio Jure Radic.
Tada je izgradeno 150 obiteljskih kuca za Janjevce kojih danas u Kistanjama zivi 1380, a medu njima cak 650 djece do 18 godina.
- Bilo nas je i vise, ali ljudi pomalo shvacaju da ovdje nema za nas zivota, pa je naselje vec napustilo 15 obitelji - dodaje umirovljeni pripadnik HV-a Bozidar Palic.
Zalili su se toliko puta nacelniku opcine Slobodanu Roncevicu, ali on, tvrdi nas sugovornik, lopticu prebacuje na Opcinski sud u Kninu.
- Za asfalt je osigurano 16 milijuna kuna, taj novac je na racunu i vjerojatno neko s njime manipulira. A radovi navodno stoje zbog jedne parcele od 160 kvadrata na kojoj nisu rijeseni imovinsko-pravni odnosi - objasnjava Palic.
- To sve treba ispitati USKOK - drze okupljeni.
Ljuti su jer oni do svojih dvorista ne mogu zbog izlokanih, blatnjavih cesta, a Srbima se, tvrde oni, kuce obnavljaju i po dva-tri puta.
"Sta kuce, cak i staje. A nama je javna rasvjeta prije mjesec dana u ulici upaljena! Nasa se Vlada brine za prava Roma. Nemamo nista protiv toga, ali tko smo mi u ovoj drzavi?!"
- Nitko od nas ne radi, svi zivimo od socijalne pomoci. A i onaj jedan sto je bio kao portir zaposlen u opcini, mora po odluci nacelnika u mirovinu – ispricao je Branko Duckic.
- Netko nas ne zeli ovdje, cilj im je da se iselimo - uvjeren je Ivan Palic.
- Nas nacelnik ima najvecu placu u zupaniji. Cak 10.500 kuna. Zar to nije sramotno! O.K., nisu nama krivi Srbi. Kriva je hrvatska drzava- optuzuju uglas prosvjednici. Nacelnik: Ljudi opravdano prosvjeduju
- Ulice su u katastrofalnom stanju i ljudi opravdano prosvjeduju - priznaje nacelnik Slobodan Roncevic.
- Naselje je izgradeno na privatnim posjedima. Osobno sam isao u Srbiju i molio vlasnike da poklone to zemljiste opcini. Ostala je sporna samo jedna parcela od oko 200 kvadrata i to rjesava sud u Kninu. Cim postupak bude zavrsen ulice ce se asfaltirati. Do tada pokusavamo rupe sanirati tucanikom, ali kisa i vozila sve to za desetak dana raznesu - kaze nacelnik.
O diskriminaciji, uvjerava nas, nema govora. Lani je za janjevacke udruge i infrastrukturu u Novom naselju opcina izdvojila 200 tisuca kuna, a u ostalih 13 naselja gdje zivi srpsko stanovnistvo - ni lipu! Od 80-ak zaposlenih u Opcini i javnim sluzbama, 70 posto je Hrvata - tvrdi Roncevic, opovrgavajuci optuzbe.
Poslodavac: OPCINA KISTANJE
Kategorija: Graditeljstvo i geodezija, Instalacija - Odrzavanje - Popravak
Mjesto rada: Kistanje
Rok prijave: 19.03.2010.
Zanimanje: Kucni majstor/kucna majstorica
Opis posla: OBAVLJANJE RAZNIH ZANATSKIH RADOVA U KUCANSTVU
Mjesto rada: KISTANJE
Opcina: KISTANJE
Zupanija: SIBENSKO-KNINSKA
Rok za prijavu: 19.3.2010
Trazeno radnika: 1
Razina obrazovanja: Srednja skola 3 godine, Srednja skola 4 godine
Uvjeti na radnom mjestu: Terenski rad
Nacin zaposlenja: Sezonski posao
Radno vrijeme: Puno radno vrijeme
Smjestaj: Nema smjestaja
Prijevoz: Djelomicno
Poslodavac: OPCINA KISTANJE
Djelatnost: Opcinska predstavnicka i izvrsna tijela
Nacin prijave: pismena zamolba: OPCINA KISTANJE F. TUDMANA 101 KISTANJE
Ostale informacije:
PROGRAM JAVNIH RADOVA - NAPZ 2010.G.
POZELJNO POSJEDOVANJE VOZACKE DOZVOLE ZA "A" KATEGORIJU
HZZ savjetodavac: VLADISLAV SUSILOVIC, Telefon: 022/663-652, Soba:1
Podaci su preuzeti sa: www.hzz.hr
Sifra radnog mjesta: 46927191
Porast nezaposlenosti i nepovoljna kvalifikacijska struktura osoba bez zaposlenja
Knin: radnici bez posla i naobrazbe
Prema podacima ispostave Hrvatskog zavoda za zaposljavanje koja pokriva grad Knin i susjedne opcine Civljane, Ervenik, Kistanje, Kijevo i Biskupiju, na kraju sijecnja ove godine bilo je 2469 nezaposlenih osoba. Vecina nezaposlenih su zene, kojih je ukupno 1333.
U samome gradu Kninu nezaposleno je 1777 osoba, dok u Kistanjama posao ceka 439 osoba. U posljednjih godinu dana nezaposlenost na kninskom podrucju ponovno raste. Na kraju 2008. godine u kninskoj ispostavi HZZ-a bilo je 2078 nezaposlenih, a sada ih je gotovo 400 vise.
Od 2006. godine, kada je u Kninu bilo ukupno vise od tri tisuce nezaposlenih, njihov broj u evidenciji Zavoda smanjen je tijekom dvogodisnjeg razdoblja cak za trecinu. Uz povecanje nezaposlenosti, dosta zabrinjava i kvalifikacijska struktura osoba iz evidencije kninskog zavoda.
Naime, gotovo polovica nezaposlenih ima samo zavrsenu osnovnu skolu ili nema nikakvo obrazovanje, dok je sa zavrsenom visom skolom i fakultetom svega 90 osoba. U Kninu je 1045 osoba bez zavrsene srednje skole, sto cini 42 posto od ukupnog broja nezaposlenih, a medu njima je 85 osoba koje nisu zavrsile ni osnovnu skolu. Pogotovo je nepovoljna situacija u Kistanjama, gdje gotovo 300 osoba, od ukupno 439 nezaposlenih, nema zavrsenu srednju skolu. Zanimljivo je da u Kistanjama posao trazi devet osoba s fakultetskom diplomom ili visom skolom. Na kninskom podrucju najvise je nezaposlenih sa srednjom skolom i KV zanimanjima – ukupno 1272.
Ni otvaranje kninskog Veleucilista i Puckog otvorenog ucilista nije zasad uspjelo poboljsati kvalifikacijsku strukturu nezaposlenih Kninjana. U Puckom ucilistu ponovno su objavili natjecaj za program osnovnoskolske naobrazbe odraslih, koji, unatoc cinjenici da je za polaznike besplatan jer ga financira drzava, nije dosad privukao veci broj nezaposlenih Kninjana.
Svake godine se u drzavnom proracunu osigurava novac za financiranje polaznika u programu osnovnog obrazovanja odraslih, no Kninjane bez zavrsene skole ni to nije motiviralo da se ukljuce u ovaj program.
Kako bi lakse dosli do posla, Pucko uciliste nudi nezaposlenima programe prekvalifikacije i stjecanje srednjoskolskog obrazovanja za zanimanja prodavac, konobar, kuhar i vozac motornog vozila, te programe osposobljavanja za zanimanja operater na racunalu, racunovoda, njegovateljica i vinar-vinogradar.
Opcina Kistanje platila je izradu svoje sluzbene internetske stranice beogradskoj, zemunskoj dizajnerskoj firmi, i to nista manje nego 25 tisuca kuna.
Ni po jada, da nisu imali na dohvat ruke iznimno talentiranog Paska Ivanovica, nota bene nagradivanog (trece mjesto za dizajn na Svjetskom samitu za informacijsko drustvo u organizaciji UN-a), sumjestanina, koji je bio spreman gotovo besplatno odraditi taj posao.
No, nacelnik opcine Slobodan Roncevic inzistirao je na placanju, pa je dogovoren iznos od 6 tisuca kuna. Sto je poslo “po zlu”?
- Tocno je da smo angazirali zemunsku firmu, ali je njezin vlasnik Kistanjac (Aljosa Mazibrada, sin vijecnice SDSS-a iz proslog saziva). Mislim da je daleko skuplje bilo cekati tri godine da nas mjestanin to odradi nego platiti ovoj firmi koja je posao napravila u roku od mjesec dana. Problem je sto je jedan Hrvat, a drugi Srbin. Sve je obavljeno preko odvjetnickog ureda “Rude i partneri” iz Sibenika. Bila je sporna srpska rijec zvanicno, ona je izbrisana i sada na nasoj stranici stoji samo: “Dobrodosli na web-stranicu Opcine Kistanje” - kazao je nacelnik Roncevic.
No, presutio je podatak da je sumjestanin Pasko Ivanovic, koji je sam ponudio izraditi opcinsku internetsku stranicu, na nedavnim lokalnim izborima bio njegov izravni rival, kao kandidat HDZ-a za mjesto nacelnika.
- Jos kao student predlozio sam opcini izradu web-stranice, besplatno ako treba. Inzistirali su da se to plati, pa je 2007. godine sklopljen ugovor i dogovoren posao, preko Student servisa, na iznos od 6 tisuca kuna - prica Ivanovic.
- U meduvremnu sam izgubio studentska prava pa je ugovor raskinut jer mi se nije moglo vise na taj nacin platiti. I to je nekako palo u zaborav, a aktualizirano je tek u travnju ove godine, kada sam izradio prijedlog stranice i prezentirao ga nacelniku i suradnicima. Ali, dosli su lokalni izbori, bio sam mu protukandidat, i nastale su “smetnje u komunikaciji”.
Tada Opcina angazira dizajnera iz Srbije, i skupo ga placa, umjesto da je novac ostao u Sibensko-kninskoj zupaniji gdje ima vrlo kvalitetnih dizajnera.
Najavljeno uredenje ulica i odvodnje u Novom naselju
Kistanje: nakon deset godina Janjevcima stize asfalt
................
Stanovnici Novog naselja u Kistanjama, koji se zale da im naselje izgleda poput zabacenog sela u Afganistanu, s rupama i lokvama na neasfaltiranim ulicama, od iduce ce godine napokon imati razloga za zadovoljstvo, jer bi tada trebali poceti radovi na uredenju naselja.
- Opcina Kistanje uputila je zahtjev Zupaniji za izdavanje gradevinske dozvole za izgradnju oborinske odvodnje u novom naselju Kistanje 1 - istice nacelnik opcine Slobodan Roncevic .
On ocekuje da ce dozvola biti izdana do kraja prosinca nakon cega bi resorno ministarstvo trebalo raspisati natjecaj za izvodaca te bi ubrzo trebali zapoceti radovi na izgradnji sustava odvodnje i asfaltiranju ulica. Vrijednost cijelog projekta je oko pet milijuna kuna, a novac je vec osiguran.
Rijec je o projektu od velikog znacenja za opcinu Kistanje. Izradu projektne dokumentacije financirali su Opcina Kistanje i UNDP-Program UN-a za razvoj, a Opcina Kistanje oslobodena je placanja komunalnog doprinosa za izgradnju ovog komunalnog objekta.
U Novom naselju je prije vise od deset godina izgradeno vise od 120 obiteljskih kuca za prognane Hrvate iz Janjeva na Kosovu, a sada trenutacno zivi 170 obitelji s velikim brojem djece.
Prosle godine su nevladine udruge iz Kistanja najavljivale prosvjede zbog iznimno losih uvjeta zivota u ovom naselju, prozivajuce celnike opcine Kistanje, u kojoj je na vlasti SDSS, kako ne rade na ravnomjernom razvoju opcine.
U sklopu projekta stambenog zbrinjavanja, u Kistanjama je prije nekoliko godina izgradeno jos jedno mini naselje s dvadesetak obiteljskih kuca, u kojemu je kompletno uredena infrastruktura.
Z. JURAS / EPEHA ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 09.10.2009.g... Kistanje: Kamenovan obnovljeni spomenik zrtvama fasizma
Nepoznati vandali u noci sa srijede na cetvrtak u sredistu Kistanja kamenovali su obnovljeni spomenik zrtvama antifasizma.
....................
Na spomenik koji je obnovljen u ljeto 2008.godine, nepoznati pocinitelji obrusili su se kamenicama kojima su na spomen ploci ostetili istovjetan tekst sadrzaja ispisan latinicnim i cirilicnim pismom.
Ocevid na mjestu dogadaja obavili su kninski policajci, te pokrenuli israzne radnje u svrhu pronalaska pocinitelja, kao i motiva vandalskog cina koji je odmah po spoznaji jednoglasno i ostro osuden od strane opcinskog vodstva Kistanja.
Interesantan sajt UDRUGE ZA PROMICANJE HUMANOSTI I URBANE KULTURE, koji obraduje prvenstveno kninske teme, ali prilicno cesto objavljuje i vijesti iz Kistanja. Ljudi iz HUK-a rekli su na sajtu sami o sebi:
"Huknet.hr je news portal udruge HUK, a cilj mu je informirati gradane te stvaranjem veceg stupnja informiranosti omoguciti vecu participaciju i nezavisnost gradana u odlucivanju.
Huknet.hr:
• svaki radni dan donosi vijesti i teme iz Knina i okolice, a pokrivaju se sva podrucja zivota kninske zajednice – politika, gospodarstvo, javna uprava, komunalije, drustvo, kultura i sport.
• povremeno donosi novosti i teme iz podrucja civilnog drustva i ljudskih prava.
Udruga za promoviranje humanosti i urbane kulture HUK udruga je civilnog drustva s ciljem kulturnog opismenjavanja zajednice i demokratizacije drustva.
Najznacajniji projekti udruge su Festival urbane kulture „Novi neocekivani ciklus“ (NNC), Knjizevni casopis „Urbani vracevi“, Kazalisna skupina „Art Chicken“, Radionica za stvaranje bendova i scene „Music Chicken“, Radionica elektronske glazbe „HUK Sound System“ (HUKss), Alternativna knjiznica „Stroj za upravljanje vremenom“ i News portal Huknet.hr.
Osim kulturnih projekata udruga se do sada bavila ulicnim akcijama (antiratni prosvjedi), ekoloskim akcijama, strucnim edukativnim akcijama i akcijama otvorenog upozoravanja javnosti na pojedina ugrozavanja ljudskih prava i djela kulturocida."
Obiluje interesantnim sadrzajima, a izmedu ostaloga mozete naci i dosta dobre muzike. Preporucujemo za "Add to Favorites"... ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 01.12.2008.g.
Zbog ucestalih nocnih huliganskih i vandalskih ispada nekolicine policiji jos uvijek nedostupnih razularenih, obijesnih i pijanih mladica koji u dane vikenda harace i razbijaju po glavnoj ulici u Kistanjama, nekolicini zaposlenih u ovome nadasve siromasnom mjestu naseljenom mjesovitom povratnickom populacijom Srba i doseljenih Janjevaca s Kosova, prijeti zatvaranje prodavaonica od strane njihovih vlasnika, time i gubljenja radnih mjesta koja se u surovoj stvarnosti zivota u Ravnim Kotarima i Bukovici u svome ukupnom broju ionako mogu zbrojiti doslovno na prste jedne ruke.
.............
Posljednji incident u Kistanjama dogodio se u noci sa subote na nedjelju, kada je po treci put u nepuna dva mjeseca "stradao" izlog i ulazna vrata poljoprivredne apoteke koju, smjestenu u njegovoj obiteljskoj kuci u glavnoj ulici, vodi 69-godisnji povratnik Marko Karanovic , zajedno sa djelatnicom Marijom Ivanovic , samohranom majkom dvoje djece doseljenom iz Janjeva.
- Ovo je vjerojatno jedina poljoprivredna apoteka u Hrvatskoj koja je okovana u resetke kao da je rijec o banci punoj novca ili kockarnici, a ne o trgovini u kojoj mozete kupiti motiku, umjetno gnojivo ili otrov za miseve i na moju nesrecu, stalno je na meti vandala i kradljivaca - kazao nam je poslovoda Petar Karanovic , dijeleci zabrinutost zajedno sa svojom djelatnicom.
Posljednje razbijanje dogodilo se u noci po kisi i olujnom nevremenu - nastavio je Karanovic.
- Razbijeno staklo prstalo je na sve strane. Strah se uvukao u kosti i nisam imao snage izaci vani, vec sam nekako u mraku spavace sobe napipao mobitel i pozvao policiju, do cijeg dolaska su se vandali razbjezali. Rijec je o mladim ljudima koje u gluhu uru zblizi sank i dokolica i to mi je razumljivo, ali mi kao starijem covjeku ostaje nejasno, zasto su se dohvatili ducana ciji artikli nemaju nikakvih dodirnih tocaka s njihovim nacinom zivota. Mozda, da je rijec o kladionici, imao bi razumijevanja za njihove nepodopstine, ali to su momci koji tesko razlikuju salatu od kupusa, a pogotovo motiku od krampa ili lopate. I nazalost, s tom pamecu, tesko da ce uhvatiti moje godine ili mirnu starost - dodao je Karanovic. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 04.11.2008.g.
Pravna bitka za kucu
Naime, nakon sto je izbjegla, kuca je dana u privremeni posjed peteroclanoj obitelji Cirimotic. Cetiri godine nakon zahtjeva dobila je i rjesenje o povratku posjeda. No, rjesenje se ne moze izvrsiti dok se obitelji Cirimotic ne pronade odgovarajuci smjestaj.
Rjesenje je nadlezno Ministarstvo naslo u dodjeli gradevinskog materijala obitelji Cirimotic koja je s tim materijalom izgradila novu kucu u Kistanju. Zadnja je posiljka materijala isporucena u lipnju 2006. Obitelj Cirimotic dobila je jos dodatna tri mjeseca da iseli.
Stevanija Lalic se medutim 2006. u svoju kucu nije uselila. Obitelj Cirimotic ne zeli napustiti njezinu kucu i odseliti u svoju. Razlog nam ostaje nepoznat. U tom trenutku, znaci u rujnu 2006., trebala je reagirati drzava. To se nije dogodilo. Ministarstvo regionalnog razvoja, sumarstva i vodnog gospodarstva tek je prije tridesetak dana podnijelo zahtjev drzavnom odvjetnistvu u Kninu da pokrene postupak za iseljenje.
.......................
Zasto se toliko cekalo? Zasto gospoda Lalic osam godina nakon povratka jos zivi kod sestre? Saznajte u ovotjednoj Prizmi , 8. studenoga na Prvom programu.
Nema buducnosti u etnickim podjelama U Domu kulture u Kistanjama odrzana je svecanost u povodu 600 godina prvog pisanog spomena imena Kistanje, pronadenog medu dokumentima u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu. Datum 25. listopada, kada je davne 1408. godine prvi put spomenut naziv Kistanje, ova ce opcina ubuduce obiljezavati kao Dan opcine, kazao je nacelnik Slobodan Roncevic . On vjeruje da je ovaj datum prihvatljiv za obje etnicke zajednice koje danas zive u Kistanjama, domicilnom srpskom stanovnistvu i doseljenim Hrvatima iz Janjeva.
- Ne vidimo buducnost u etnickim podjelama, nego u suzivotu, bez obzira na to tko je sto po rodenju, u koju crkvu ide i kako se krsti – kazao je nacelnik Kistanja.
......... ...................Nacelnik Kistanja Slobodan Roncevic i potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac
Stanovnicima Kistanja znacajan jubilej cestitao je potpredsjednik Vlade dr. Slobodan Uzelac , koji je kazao da ce Vlada pomoci razvoj ovoga kraja, pa je najavio da se krece u asfaltiranje prometnice Knin – Obrovac, koja ce omoguciti brzi i laksi pristup stanovnicima Knina i Kistanja na autocestu.
Na svecanosti u Kistanjama bio je nadbiskup zadarski msgr. Ivan Prenda koji je podrzao mjestane Kistanja u izgradnji novog zajednistva.
- Tolerancija je premalo za ovaj zivot ovdje, jer ona znaci nekoga trpjeti. Potreban je suzivot, jer to je korak dalje i znaci dijeliti i zivjeti isti zivot – porucio je nadbiskup Prenda.
U Domu kulture okupili su se i predstavnici srpske Pravoslavne crkve, saborski zastupnik Ratko Gajica, zupan Sibensko-kninski Goran Pauk , predstavnici susjednih gradova i opcina. O bogatoj povijesti kistanjskog kraja govorili su prof. dr. Milenko Pekic i prof. dr. Zivko Bjelanovic , koji naglasava da je taj lokalitet s nazivom Kistanje puno stariji od 600 godina, no da se to i dokaze, nema, nazalost, potrebnih dokumenata. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 13.10.2008.
Sesto godina imena Kistanje
Stanovnici opcine Kistanje ovog ce mjeseca obiljeziti 600 godina od prvog pisanog spomena naziva Kistanje, koji je pronaden u starim spisima u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu. Kistanje se prvi put spominju 1408. godine, makar zivot na podrucju ove opcine seze jos u anticko doba, sudeci prema ostacima rimskog vojnog logora Burnum i amfiteatra u Ivosevcima. Ovu znacajnu obljetnicu Kistanje ce prvi put obiljeziti prigodnom svecanosti, u subotu 25. listopada, a nacelnik opcine Slobodan Roncevic najavljuje da ce se ovaj datum ubuduce slaviti i kao Dan opcine. U Kistanjama se dosad Dan opcine obiljezavao 9. svibnja, datum koji simbolizira pobjedu antifasizma. Medutim, istoga dana doseljeni Hrvati iz Janjeva u Kistanjama slave blagdan svog zastitnika sv. Nikole, pa zbog velike vjerske feste ne sudjeluju na svecanoj sjednici Opcinskog vijeca u povodu Dana opcine.
Roncevic je uvjeren da je novi datum najprimjereniji za sve stanovnike opcine, te najavljuje da ce se 25. listopada odrzati velika proslava u Domu kulture. Uz stanovnike Kistanja, na proslavi ce sudjelovati i brojni uzvanici, medu kojima zadarski nadbiskup Ivan Prenda i episkop dalmatinski Fotije. ----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 30.09.2008.
Srbi i Hrvati udruzili snage u Kistanjama: odrzan Sajam tradicionalnih obrta
.........
U Kistanjama je u petak odrzan Prvi sajam tradicionalnih obrta i ekoproizvoda, na kojem se predstavilo 15-ak izlagaca s podrucja Knina i Kistanja. Kruna je to projekta Kistanje – novi turisticki biser, koji su realizirali Udruga mladih Atlas, Srpsko drustvo Prosvjeta te Udruga hrvatskih doseljenika Novo Janjevo.
S 316.000 americkih dolara sufinanciralo ga je belgijsko veleposlanstvo, a proveo UNHCR s Udrugom Mi. Posebna vrijednost projekta je u tome sto su ga zajednicki ostvarile udruge doseljenih Hrvata i domicilnih Srba. Iako se turizam u Kistanjama prvi put spominje prije 133 godine, kada je tamo boravio car Franjo Josip, od tada je potpuno zanemaren.
- Svoju sansu vidimo u velikoj blizini Nacionalnog parka Krka i cinjenici da se zele rasteretiti Skradinski buk i Slapovi Krke, koje posjecuje najveci broj gostiju. Dio tih turista zelimo dovesti u Kistanje – kazao nam je Pasko Ivanovic , voditelj projekta Kistanje – novi turisticki biser. On drzi kako Kistanje imaju sto ponuditi u turistickom smislu.
- To su, prije svega, arheoloski lokaliteti Burnum i Bribirska glavica, ali i prirodne ljepote, nase brojne spilje i jame. Takoder, pokusat cemo predstaviti Kistanje kao odrediste za motoriste. U planu je i uredenje biciklistickih staza, a gostima cemo nuditi i programe jahanja. Svjesni smo da nam je veliki problem nedostatak smjestajnih kapaciteta. To cemo donekle rijesiti kada se u sredistu Kistanja zavrsi izgradnja motela – rekao je Ivanovic.
Inace, u sklopu projekta snimljen je turisticki promotivni film o Kistanjama. Izabran je i najbolji kistanjski suvenir - rucno tkana torbica koju je izradila Ruzica Karanovic. ---------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 15. 06.2008.g. Kod Drnisa pronaden pecat rimskog duznosnika od slonovace
Legijski pecat od slonovace koji lici na modernu kemijsku olovku, a pripadao je visokopozicioniranom rimskom vojnom duznosniku, pronaden je na arheoloskom lokalitetu rimskog vojnog logora u Burnumu kod Ivosevaca.
.........
Pecat koji potjece iz prve polovice prvog stoljeca jedinstveni je nalaz. U Hrvatskoj nikada do sada nije pronadeno nista slicno, a u strucnoj literaturi jos nije nadena potvrda da su arheolozi pronasli slican pecat na citavom podrucju nekadasnjeg Rimskog carstva.
Osim toga arheolozi su otkrili i savrseno ocuvanu kaciolu rimskog vojnika.
Tijekom petogodisnjih iskapanja savrseno ocuvanog rimskog vojnog amfiteatra starog oko 2.000 godina, pronadeno je na stotine uporabnih predmeta, medicinskih instrumenata, rimskog novca, dijelova vojne opreme, keramickih i staklenih posuda, nakita, fibula, konjske opreme i dijelova oruzja.
- Nalaza ima zaista puno, kazao nam je Josko Zaninovic , ravnatelj Gradskog muzeja Drnisa, voditelj istrazivanja amfiteatra zajedno s akademikom dr. Nenadom Cambijem.
Strucnjaci s Odjela za arheologiju Sveucilista u Zadru dr. Zeljko Miletic i dr. Miroslav Glavicic sa suradnicima, obraduju i katalogiziraju nalaze. Sve sto smo nasli bit ce objavljeno u posebnoj knjizi, trecoj od kako su pocela istrazivanja.
Osim obrade nalaza arheolozi su prvi puta izradili i prvu verziju idealne rekonstrukcije amfiteatra sto je znak da ce nakon 2000 godina biti moguce rekonstruirati kako je izgledao kada je bio izgraden.
- To nije konacna rekonstrukcija, kaze Zaninovic.
- Istrazivanja jos nisu gotova, a svaki novi nalaz i novo otkrice dovodi do novih spoznaja. Za sada se moze reci da cemo pristupiti didaktickoj konzervaciji onih dijelova amfiteatra za koje imamo sve sacuvane elemente.Arheolozi ce ove godine istrazivati temelje arene da bi otkrili nacin na koji je izgradena, a pocet ce potraga i za sjedistima arene. Nadamo se da cemo naci barem neka sjedista "in situ", dakle na njihovim izvornim mjestima. To je veoma vazno za buduca istrazivanja, konzervaciju i rekonstrukciju. Dosadasnja istrazivanja potvrdila su prvobitnu procjenu da je amfiteatar mogao primiti sest od osam tisuca gledatelja. Do sada je istrazeno oko 80 posto amfiteatra, a oko 25 posto objekta je konzervirano, a intenzivno se radi na uredenju zbirke nalaza odnosno muzeja amfiteatra u preuredenoj vojarni u Puljanim, zakljucio je Zaninovic.
Arheoloska senzacija u NP Krka: ‘Mona Lisa' od 8 mm
Lik zene s osmijehom Mona Lise utisnut u grumen fenicke staklene paste iz 1. stoljeca prije Krista, otkrili su drniski arheolozi tijekom iskapanja rimskog vojnog amfiteatra i pomocnog vojnog logora kod Ivosevaca u Nacionalnom parku ‘Krka'.Rijec je o jedinstvenom nalazu kakav jos nije viden na nasim prostorima. Grumen staklene paste ima promjer od svega osam milimetara, a lice zene nacrtano je tako precizno da to izaziva divljenje i cudenje. Drevni majstori ocito su znali vjestine i imali vrlo precizne alate pomocu kojih su bili u stanju napraviti tako finu minijaturu da je njezino ljepotu moguce vidjeti samo uz pomoc povecala. Nasli smo vise primjeraka rimskog novca i dijelova vojne
opreme, zatim nakit, razne medicinske instrumente te ulomke staklenog posuda medu kojim pozornost privlace posude izradene tehnikom ‘tisucu boja' u sirijskim i egipatskim radionicama - kazao nam je arheolog Josko Zaninovic, ravnatelj Gradskog muzeja Drnisa i voditelj iskapanja.Medu nalazima osim ‘Mona Lise', pozornost privlaci i savrseno ocuvani zlatnik cara Augusta iz 1. stoljeca prije Krista. Svi nalazi od pocetka iskapanja rimskog amfiteatra kod Ivosevaca, od 2003. do danas, upravo se katalogiziraju i pripremaju za izlaganje. Oni ce biti dijelom stalnog postava arheoloske zbirke koja ce prije pocetka ovogodisnje turisticke sezone biti otvorena u preuredenoj bivsoj vojarni u Puljanima. Osim izvornog materijala posjetitelji ce moci vidjeti brojne fotografije i crteze s rekonstrukcijama zivota vojnika u vojnom logoru i municipiju Burnumu uz koji je izgraden i amfiteatar. ---------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 14.01.2008.g.
"...Gostujuci u emisiji Televizije B92 “Utisak nedelje” Tadic je rekao da nisu Srbi jedini pocinili zlocine, pa se svi trebaju ispricati jedni drugima. Na konstataciju voditeljice Olje Beckovic da mu se zamjera sto se “previse izvinjavao po regionu”, te da je jako uvrijedio dio srpske javnosti zbog isprike u emisiji HTV-a “Nedjeljom u dva”, Tadic je odgovorio da njegov posao nije povladivati nego rjesavati probleme, a kako je njegova obitelj jako stradala u Drugom svjetskom ratu, svjestan je koliko je vazno nadvladati ratne traume.
- Braneci dignitet svog naroda, isprikom sam postavio visoko letvicu drugima. No, oni je nazalost jos nisu preskocili i ja jos cekam da i oni upute izvinjenje za nase zrtve - rekao je Tadic. - Uostalom, Milorad Pupovac mi se u ime Srba u Hrvatskoj zahvalio na toj gesti jer je nakon toga Srbima u Hrvatskoj lakse zivjeti. Nije isto biti Srbin u Kistanju ili u Beogradu - dodao je Tadic..."
----------------------------------------------------------------------------
Objavljeno 26.10.2007.g.
Zavrsena smotra kulturnog stvaralastva Srba u Hrvatskoj
Nastupom folklornih i pevackih grupa Srpskog kulturnog drustva "Prosvjeta" i njihovih gostiju iz Srbije i RS, kao i predstavljanjem knjige "Moje Kistanje", sinoc je zavrsena dvodnevna 6. smotra kulturnog stvaralastva Srba u Hrvatskoj. Manifestacija je pocela u subotu u Kninu, a u nedelju je odrzana u Kistanjama, varosici nedaleko manastira Krka u severnoj Dalmaciji. U Kistanje i Krku sleglo se vise od 7.000 ljudi, koji su u manastiru prisustvovali proslavi Preobrazenja i tradicionalnom crkveno narodnom saboru koji kao najveci u Dalmaciji predstavlja krunu takvih dogadaja medu Srbima u tom delu zemlje.
Na smotri su ucestvovali folkloristi iz Zagreba, Vukovara, Vrginmosta, Okucana i sela Vera kod Vukovara, KUD-ovi "Pelagic" iz Banja Luke i "Drvar" iz Drvara, i pevacke grupe "Korijeni" iz Beograda, "Zora" iz Kragujevca i "Zegar zivi" iz severnodalmatinskog mesta Zegar. Prisustvovao je velik broj publike, a medu njima i konzul Srbije u Rijeci Mira Jegdic, sekretar beogradskog Udruzenja Srba iz Hrvatske Milojko Budimir, naucni radnici iz Beograda Slobodan Divjak i Svetozar Stojanovic i drugi predstavnici srpskih organizacija i manjinske samouprave iz Hrvatske, medu kojima i predsednik "Prosvjete" Cedomir Visnjic i generalni sekretar Rade Dragojevic.
Pre smotre u prostorijama kistanjskog pododbora "Prosvjete" otvorene su izlozbe fotografija Jovana Rakica "Tragovi", radova drvorezbara Stevana Olujica Dobre i radova s likovne kolonije u manastiru Krka.
Prilikom predstavljanja knjige grupe autora, na celu s Aljosom Mazibradom, receno je da ta knjiga, izdana 599 godina nakon prvog pomena Kistanja i oko 200 godina nakon sto su Napoleonove trupe tu uredile komandu i odredile sadasnji tlocrt mesta, predstavlja zbirku svih pisanih tragova, fotografija i svedocanstava vezanih za to mesto. Prvi dan odrzavanja smotre u Kninu protekao je u znaku skandalozne odluke gradskih vlasti da u zadnji cas zabrane odrzavanje manifestacije - pesnicke veceri, okruglog stola i otvaranja izlozbe na Kninskoj tvrdavi, pa je umesto toga program odrzan u prostorijama visokih skola (veleuciliste).
Intervju Njegovog PreosvestenstvaEpiskopadalmatinskog g. Fotijabeogradskim Vecernjim novostima (02.06.2007. god.)
STUB PRAVOSLAVLjA
MANASTIR Krka od svog osnivanja (1345.) do danas zivi zivotom pravoslavnih Srba severne Dalmacije - kada su oni stradali, stradao je i on s njima, kada su oni duhovno vaskrsavali i manastir se obnavljao.
Po zivom narodnom predanju, manastir je podigla Jelena Subic, cerka kralja Stefana Decanskog i rodena sestra cara Dusana, bas na mestu gde je apostol Pavle svojim ucenicima propovedao hriscanstvo. Do danas, on je ostao "grad koji na gori stoji - svetlost ovoga sveta". Ovako razgovor za "Novosti" o manastiru Krki, duhovnom i kulturnom centru Eparhije dalmatinske, pocinje episkop dalmatinski Fotije (Sladojevic), koji je poslednjih osam godina misionar pravoslave vere u ovim krajevima.
Kako danas zive Srbi na tim prostorima, koliko ih ima, gde su situirani?
- Realno se dosta tesko zivi. Ono sto smo mi uspeli, jeste da imamo veci broj svestenika nego ranije. Prema podacima kojima raspolazemo, na podrucju Dalmatinske eparhije, gde smo mi, trenutno zivi oko 25.000 Srba, najvise u Splitu, Zadru i Kninu. Ranije su Srbi na ovim prostorima bili brojniji, premasivali su cifru od 100.000. Jedan od najvecih problema je cisto ekonomski, do posla se tesko dolazi, pa mnogi i ne pomisljaju da se vrate. Mladog sveta ima jako malo, uglavnom je starija kategorija stanovnistva.
Kada pocinje obnova duhovnog zivota u Dalmaciji?
- Ja sam u Dalmaciju dosao 1999. godine i odmah smo poceli da radimo: od svega nekoliko svestenika, danas ih imamo 20. U okviru nase eparhije postoje tri "ziva" manastira: Krka, Krupa (1317.) i Dragovic (1395.), koji su stub pravoslavlja i cuvari vere i kulture dalmatinskih Srba. Od 2001. godine ponovo je pocela da radi i nasa bogoslovija "Sveta Tri Jerarha", koja potice iz 1615. godine. Do sada je iskolovala 700 svestenika i 14 episkopa, a danas ovu skolu pohada 50 ucenika, koji tu zive, izucavaju i neguju duhovnost i pravoslavlje.
Dalmatinska eparhija ima bogatu pravoslavnu riznicu?
- Bogatu riznicu manastira Krke pokazuje i manastirska riznica sa oko 2.000 eksponata i predmeta, koje sacinjavaju drevne pravoslavne ikone, rukopisne bogosluzbene knjige iz 15. i 16. veka, bogosluzbeni predmeti i svestenicke odezde, medu kojima je najpoznatiji epitrahilj Svetog Save. Ovom svetitelju posvecena je i kapela u kripti manastira. Vise od 1.200 eksponata iz riznice nalazi se danas u Muzeju SPC u Beogradu i nastojacemo, kad se stvore uslovi za njihovo cuvanje, da ih vratimo u Krku, jer tamo i pripadaju.
Sta biste porucili Srbima koji su jednom otisli iz ovih krajeva?
- Samim tim sto zivimo na ovim prostorima, mi postojimo tu kao crkva, kao narod. Ljudi treba da se vrate, jer mogu tu da zive. Ne moze se tek tako otpisati i anulirati nesto sto je vekovima stvarano. Duboki su koreni Srba u Dalmaciji i uz malo dobre volje nadleznih ministarstava u Beogradu (mislim na Ministarstvo za dijasporu, pre svega), mladi ljudi bi ovde imali perspektivu. Mi se molimo Bogu da sve bude dobro i da Srbi jos mnogo vekova ovde zive ...
MONOGRAFIJA
- MONOGRAFIJU manastira smo uradili da pokazemo istoriju manastira Krke i njegov znacaj, a kroz tu istoriju preplice se i istorija Srba u Dalmaciji. Odstampano je 150 primeraka, koje sam, na nedavno odrzanom Saboru u Beogradu, podelio svim vladikama SPC, a glavnu promociju uprilicicemo na jesen.
NEMAMO NEPRIJATELjA
Koliko je Eparhija zasticena, s obzirom na nedavne incidente?
- Imamo ponekad provokacija, napada, provokativnih pisama, postoji naravno, izvesna tenzija, ali i pored toga, mi zivimo dole. Zelimo da zivimo u ljubavi i prijateljstvu sa svima, bez obzira na to kako nas drugi gledaju. Zelimo da budemo ono sto jesmo - pravoslavni hriscani, da svojim zivotom zivimo i pokazujemo sta je nasa etika. Niko nam nije neprijatelj, to moze da bude samo greh. Mi, ljudi crkve govorimo da covek treba da bude sluga Bozji i da samim tim sluzi dobru na ovom svetu. -----------------------------------------------------------------------------
Objavljeno 20.03.2007.g. Car Austrije Franjo Josip i carica Sissy dosli su u Kistanje u sklopu putovanja Dalmacijom. On je imao 45, a ona 38 godina. Carica i car bili su u Kistanjama docekani cak i za danasnje pojmove - spektakularno. Posebno za caricu, s Velebita su donijeli led.
Clan Srpskog kulturnog drustva Prosvjeta iz Kistanja Ilija Krneta uputio je Opcini Kistanje i Nacionalnom parku Krka gradansku inicijativu kojom predlaze obnovu spomen-obiljezja na vidikovcu s kojeg su 17. travnja 1875. godine car Franjo Josip i carica Elizabeta, u narodu zvana Sissy, uzivali u pogledu na Manojlovacke slapove, najvise slapove u Hrvatskoj, a nakon Skradinskog buka i najljepse.
Prema Krnetinu prijedlogu, put od ceste Kistanje - Knin do Manojlovackih slapova trebao bi dobiti ime cara Franje Josipa, no najspektakularniji dio njegova prijedloga je pretvaranje rucka kojim su bili pocasceni Franjo Josip i njegova supruga carica Elizabeta, najljepsi, najbogatiji i najomiljeniji par toga doba u svijetu, u turisticku atrakciju!
- Ove prijedloge iznio sam kao nastavak svoje ranije vijecnicke inicijative u zelji da pridonesem dobrobiti naseg kraja i nase domovine - rekao je Ilija Krneta. - Zelja mi je bila i na takav nacin afirmirati neupitne vrijednosti i ljepote mog kistanjskog zavicaja, ciji najljepsi dijelovi spadaju u najljepse predjele Hrvatske i najatraktivnije dijelove Nacionalnog parka Krka. Bilo bi lijepo obnoviti devastirano spomen-obiljezje iznad Manojlovca, urediti vidikovac i pristupni put. Rijec je o jednoj od najvecih i ujedno naslabije poznatih prirodnih ljepota Hrvatske.
Car Austrije i kralj Ugarske, Ceske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Franjo Josip i carica Sissy dosli su u Kistanje u sklopu carskog putovanja Dalmacijom. On je tada imao 45, a ona 38 godina. Sissy je zbog svoje mladosti i ljepote (udala se za Franju Josipa sa 16 godina) bila nevjerojatno popularna, a u Dalmaciju su stigli na vrhuncu zivotne snage i ljepote. Iako u to doba nije vise zivjela u skladnom braku sa suprugom koji je vladao nesloznom drzavom od 50 milijuna ljudi, bili su pojam ljubavi, sklada i ljepote.
Te 1875. godine nije se mogla naslutiti njihova osobna i obiteljska tragedija. Naime, 1889. godine njihov sin Rudolf u dvorcu Mayerling ubio je najprije svoju ljubavnicu Mariju Vetseru pa sebe. Njihova ljubavna prica i tragicna smrt ravna je jedino Shakespeareovoj drami o Romeu i Juliji. I sama omiljena carica Sissy skoncala je tragicno i bizarno. Jedan talijanski anarhist ubio ju je 1898. godine dok je setala Zenevom, zabivsi joj naostrenu turpijicu ravno u srce.
Carica i car bili su u Kistanjama docekani cak i za danasnje pojmove - spektakularno, a opet neusiljeno i za konzervativnog cara koji se grozio bilo kakvih novotarija vrlo liberalno. Cara i suprugu nije pratilo neko posebno veliko osiguranje pa je posjet prosao vrlo prisno i neusiljeno. Franjo Josip bio je odusevljen Manojlovackim slapovima i rijekom Krkom, a stanovnici Kistanja predvodeni tadasnjim opcinskim nacelnikom Jankovicem priredili su mu pucki, ali zaista carski rucak.
Zanimljivo je da su pri tome mislili i na caricu Sissy. Cini se da su znali da ona strogo pazi na svoj izgled i da jede vrlo malo, ali da voli - sladoled. Zbog toga su s Velebita donijeli deset blokova leda, a iz Benkovca je u posebnoj sorbetjeri dilizansom dovezen sladoled kojim je pocascena. Nema podataka o tome da se carici svidio sladoled, ali je posve izvjesno da mocni rucak koji su pripremili Kistanjci najvjerojatnije nije uopce kusala.
Sissy je svojim nazorima i ponasanjem vise pripadala nasem nego svom dobu. Prema stavovima i nazorima bila je gorljiva feministica. Jako je pazila sto jede. Bavila se sportom. Obozavala je jahanje i jedrenje, bila je odlicna plivacica, a aktivno se bavila gimnastikom i macevanjem. Voljela je duge setnje prirodom i opsesivno se bavila svojim izgledom. Bila je bez konkurencije najljepsa zena svoga doba i toga je bila svjesna.
Lice je njegovala dnevnim maskama od svjezih jagoda, a prirodno plavu bujnu kosu koja joj je bila do bokova bojala je u kestenjastu. Tjelesnu tezinu odrzavala je rigoroznim djetama, no sladoled kojim je pocascena u Kistanjama treba gledati i kao na cin iskaza ljubavi omiljenoj carici. Sissy je, naime, bila obljubljena u narodu i bliza obicnim ljudima nego dvorskoj eliti.
Na odlasku carica je dobila jos jedan suptilni dar - zene iz Kistanja poklonile su joj 100 najfinije vezenih maramica koje su u ono doba bile obavezni modni damski detalj uz suncobran. Sam car u Kistanjama se prema svemu sudeci dobro proveo jer je tijekom rucka vedro razgovarao ne o politici, nego o svojim omiljenim temama - lovu, divljaci i dobroj hrani.
- Uvjeren sam da bi podsjecanje na boravak cara Franje Josipa i njegove prelijepe supruge Elizabete, uz koje se vezuju tragicne sudbine i prekrasne ljubavne price za koje i danas zna cijeli svijet, pridonijelo snaznoj turistickoj afirmaciji ovog kraja, Sibensko-kninske zupanije, pa i Hrvatske u cjelini - kaze Ilija Krneta.
- Istina, car Franjo Josip tada je posjetio i druga mjesta, bio je u Skradinu i Sibeniku i brojnim drugim mjestima, no mislim da je bas ovdje na Manojlovackim slapovima najpogodnije mjesto da se sjecanje na njega kao znacajnu povijesnu licnost i osobu ciji je zivot doslovno bio obrascem za pisanje najljepsih ljubavnih romana i drama, pretvori u vrijednu turisticku atrakciju. Uostalom, carica Sissy i njena sudbina i danas su jednim od najvaznijih turistickih atrakcija Beca i Austrije.
Kistanjski rucak za cara
Predjelo: dvije godine star prsut, kravlji sir iz Cuceva, kozji sir iz Ervenika i ovciji sr iz Lalica Laskovice Juha: Domaca juha om mladog pivca s manistrom Salata: divlji radic, salata iz nacelnikove basce ubrana prije nego je rasadena na cetiri listica,ljutika iz kvasine, mlada kapulica i svjeza ljutika Glavno jelo: janjetina s raznja, tuka ispod peke, jaretina ispod peke, teletina ispod peke sve s mladim krumpirima iz Bukovice Vino: vranac s juznih padina Smrdelja i debit iz Oklaja Pivo: svjetlo pivo iz zadarske pivovare Klingendrath Digestiv: zadarski maraskino Desert: kolac od bajama i oraha , brostulani bajami i cukter (pucki kolac od mosta)
Objavljeno 20.02.2007.g. Naselje sa 120 kuca sagradeno na divlje Cijelo tzv. novo naselje u Kistanjima koje je prije desetak godina, u vrijeme ministra obnove Jure Radica, podignuto za doseljene Janjevce s Kosova i iz Zagreba, sagradeno je bez ikakve projektne dokumentacije i gradevinske dozvole, pa se drzava time upisala na listu najvecih bespravnih graditelja.
Ta se cinjenica presucivala i nije se smatrala vaznom, ali je postala uzrok zbog kojega je Opcini Kistanje zaledeno pet milijuna kuna pomoci Svjetske banke. U naselju koje nema ni osnovnu infrastrukturu sagradeno je 120 kuca u kojima zivi oko 1000 stanovnika. Kuce su tipske i modernog izgleda.
Istodobno, to je naselje bez uredenih i asfaltiranih cesta i kanalizacije. Kada padne kisa, do kuca se po blatu jedva dolazi. Opcina Kistanje zbog toga je odlucila urediti to naselje te projekt kandidirala za dobivanje novca iz programa Svjetske banke, ali tada se pokazalo da se nista ne moze raditi jer je naselje sagradeno na divlje.
- Nama su svezane ruke i u tom naselju nista ne mozemo legalno napraviti. Da stvar bude gora, vec dulje nas ceka pet milijuna kuna u programu EIB 2 Svjetske banke. Iz te slijepe ulice mozemo izici samo ako sada naknadno izradimo projektnu dokumentaciju za to naselje.
Opcina Kistanje nema novca, ali bez obzira na to, od jedne sam zadarske tvrtke narucio izradu projektne dokumentacije - izjavio je Slobodan Roncevic, nacelnik opcine Kistanje.
Projektna dokumentacija stajat ce 150.000 kuna, a opcinska vlast taj novac ocekuje od Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka. Smatraju da ce im drzava pomoci kako ne bi izgubili priliku za dobivanje pomoci Svjetske banke i konacno uredenje naselja. ---------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 05.02.2007. "Napadi na SPC i Srbe kod Knina"..................VIDI FOTOGRAFIJU Knin -- Eparhija dalmatinska navodi da je poslednjih dana bilo nekoliko napada na objekte SPC i Srbe u Kistanju kod Knina.
Informativna sluzba Eparhije dalmatinske saopstila je da je poslednjih dana zabelezeno vise napada na objekte Srpske pravoslavne crkve i Srbe povratnike u Kistanju. Nepoznate osobe 3. februara su unistile ekonomiju manastira Krka i kamenovale kucu povratnika Rajka Karanovica iz Kistanja.
Sibensko-kninska policija je agenciji Hina potvrdila da je primila prijavu Eparhije i da istrazuje te slucajeve.
----------------------------------------------------------------------------- Objavljeno 12.11.2006. Bukovicki western
Koze su do prije dva dana ozbiljno prijetile da dovedu do sukoba domicilnih Srba i naseljenih Hrvata s Kosova u opcini Kistanje. Cetiri stotine koza, u vlasnistvu stocara bez pasnjaka, Josipa Krieziua, su bile razlog nespokojstva seljaka iz Cuceva, pokraj Kistanja u Bukovici, jer su im on, i drugi uzgajivaci koza, nekaznjeno unistavali njive, pasnjake i vinograde, a (ne)poznati lopovi im nemilosrdno sijeku sumu, vocnjake i maslinike, pretvarajuci ih u ogrjev. Taj problem je dosao i do premijera Sanadera i predsjednika Mesica, koji je prije nekoliko dana primio izaslanstvo Kistanja Prosle subote je nacelnik opcine Kistanje, Dane Roncevic, izvijestio tridesetak obitelji iz Cuceva o pismu koje je Ured predsjednika Mesica poslao policijskoj upravi u Sibeniku, od kojih su zahtijevali razrjesenje problema:
„Rijec je o nemogucnosti zaustavljanja unistavanja zasadenih poljoprivrednih povrsina u njihovom vlasnistvu od strane doseljenika koji stoku drze bez nadzora.“
U pismu iz ureda se potkrala jedna greska, kaze Bozo Susa, jer suho-zidine, kojima su ogradeni pasnjaci oko Cuceva, nisu porusene u Oluji, kako stoji u pismu:
„Ne, to je sve ostalo citavo. Niko tamo rusio nije. Nase selo je ostalo citavo. Nanovo se rusi. Ni jedna ograda, ni jedan kamen nije bio pao poslije Oluje. Ljudi, kada su dosli, nasli su citave ograde. Sve je bilo citavo. Ovaj doticni Krieziua to radi vec sedam godina i niko stati tome na kraj ne moze.“
Cucevljani su 11 godina nakon Oluje bili blizu ponovnog
iseljenja. Stevanija Kutlaca kaze da je njena obitelj vec bila zatrazila od hrvatskih vlasti da ih negdje preseli:
„Bojim se da ce me docekati jer mi veli da sam, da izvinete, govno, da nema od cega ruke da okrvavi, da bi bila ubijena prva. Stoji cik uz ogradu moje farme. Rekla sam da tu moram prolaziti. Prijeti mi da ce me ubiti, zapaliti i odatle iseliti. Kaze - Sta si se vracala, ovo je moje i ima sve da rusim, jurim i palim. I prijeti mi. Svaku vecer moram da popijem tabletu za tlak jer me iznervira. Prijeti me ubiti. Ja sam stara.“
I druge price su slicne:
„Njega nije briga sto je to privatno vlasnistvo. Ovdje smo svaki put policiju zvali. Oni kazu da napravimo tuzbu. Ipak su ovo ljudi sa slabim financijskim sredstvima, pa to i ne mogu napraviti.“
„Imamo 23 hektara sume, koja vise ne postoji. Sva je ostecena i unistena zbog kozara i ovcara. Suma se ne obnavlja zato sto je odsjecena. Koza to odsjece. To je jednostavno unisteno, a nista poduzet ne mozemo.“
„Imamo dvije krave i 30 ovaca. Nasao sam ga kod svoje ograde. Lijepo sam ga upozorio da to otjera, da je to moje. Kaze mi da dokazem. - A sta cu ti ja dokazivati, nisi ti nikakav organ da ti dokazujem, to je moje. Rekao mi je, da izvines, da mi jebe mater, oca i sve po spisku, pa cak i grob gdje me zakopaju.“
Bozo Sosa je uvjeren da su koze oko Cuceva bile, ne radi mlijeka i mesa, nego da bi njih potjerale:
„To je politicki problem. Koze su mu date sracunato da rusi i unistava. Oni ga placaju i stoje iza njega. Jer da ne stoje iza njega i da nije jak, da nema veza, on bi davno otisao. A niko mu nista ne moze.“
S ljudima iz Cuceva se prosle subote sastao saborski zastupnik srpske nacionalne manjine, Ratko Gajica. Kako je svima jasno da je u Hrvatskoj pravda spora i da s tuzbama nece puno napraviti, Gajica im je savjetovao da se suprotstave nasilnicima:
„Nemojte da se krivo razumijemo. Ne trazim od vas da kupujete oruzje i da pucate, ali ja od vas trazim da budete u drustvu petorica-sestorica-desetorica.“
Na srecu, Cucevljani takvom samoorganiziranju nisu pribjegli jer nakon tog sastanka Josip Krieziu je odveo svoje koze cetiri-pet kilometara dalje, izmedu Bezbradica i Zeceva, govori nam pripadnik janjevske zajednice i opcinski vijecnik, Tomo Berisic:
„Gore je samo privremeno bio covjek koji je drzao koze, a sada ih je prebacio, kupio svoju stalu.“
No, je li ova prica zavrsena jer za drzati koze ne treba samo tor, nego i pasnjaci? Nacelnik opcine, Dane Roncevic:
„Cini mi se da ni ovo nece biti trajnije rjesenje jer gospodin koji ima ovce, nema svoju njivu, svoju zemlju, svoje pasnjake i svoje ograde.“
Roncevic kaze i da je odlazak koza iz Cuceva rezultat zalaganja janjevskog duhovnog pastira, don Nikole Duckica, i sastanka od prosle subote:
„Gdje je nakon svega toga intervenirao i mjesni zupnik, don Nikola, tako da se dogodilo da su koze iz ovog sela, Cuceva, preseljene na drugu lokaciju.“
U opcini Kistanje zivi oko 3500 domicilnih Srba i oko 1400 naseljenih Hrvata s Kosova, iz Janjeva. Stocarstvo je i jednima i drugima najizgledniji prihod, ali Janjevci imaju problem jer i kad imaju koze, nemaju pasnjaka. Kad im je hrvatska drzava gradila kuce, mislilo se samo na to gdje ce, ali ne i od cega ce oni zivjeti. Tako su obje zajednice gurnute u pricu iz klasicnog westerna - samo sto jos glave nisu pocele padati radi pasnjaka.
Objavljeno 18.10.2006. Predsjednik Mesic primio izaslanstvo opcine Kistanje.......VIDI FOTOGRAFIJU Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesic primio je izaslanstvo opcine Kistanje koje ga je upoznalo s trenutnim stanjem u opcini Kistanje. Naglasili su kako je postignut napredak na podrucju medunacionalnih odnosa, dodajuci takoder kako je zadovoljavajuci proces obnove kuca za povratnike i rjesavanje vodovodne infrastrukture. Medutim, kazali su kako ih zabrinjava depopulacija te nepovoljna starosna struktura stanovnistva, kao i gospodarsko nazadovanje, nemogucnost zaposljavanja, spor proces povratka ljudi i imovine, te nemogucnost lokalne samouprave da iz vlastitih sredstava financira projekte koji bi pokrenuli razvoj. Kao glavne nerijesene probleme istakli su nedostatak sredstava za izradu tehnicke dokumentacije za provedbu projekata izgradnje cestovne i kanalizacijske mreze u Novom naselju Kistanje. Izaslanstvo je od predsjednika Republike zatrazilo pomoc kako bi se proces izgradnje neophodne komunalne infrastrukture nastavio ukljucujuci i angazman oko pronalazenja investitora spremnih na pokretanje proizvodnje koja bi omogucila zaposljavanje. Predsjednik Republike izrazio je zadovoljstvo postignutim stupnjem suzivota medu stanovnicima opcine, kao i obnovom i elektrifikacijom. Takoder je izrazio uvjerenje kako ce sporazumom o suradnji Drzavnog odvjetnistva Hrvatske i Tuziteljstva za ratne zlocine Srbije biti omogucena osuda onih koje su ratne zlocine pocinili, ali i brzi povratak izbjeglih u Republiku Hrvatsku. U izaslanstvu su bili: g. Slobodan Roncevic, nacelnik Opcine Kistanje, g. Zelimir Sesa, predsjednik Opcinskog vijeca, g. Rastivoj Bezbradica, zamjenik nacelnika opcine, te procelnici g. Marijan Poturovic i g. Vukasin Grcic.
Intervju njegovog Preosvestenstva Episkopa Dalmatinskog G.G.Fotija "Slobodnoj Dalmaciji" 1) Dakle, radi se o priblizavanju krscanskih Crkava, Zapada i Istoka. Spominje se posjet pape Benedikta XVI Turskoj, kojom prilikom bi se trebao susresti s patrijarhom carigradskim Bartolomejem I, te velika zelja pape da se susretne s moskovskim patrijarhom Aleksejom II. K tome, u Beogradu je koncem rujna odrzano zasjedanje Mjesovite medunarodne komisije za teoloski dijalog Katolicke i Pravoslavne crkve, o kojem vrlo malo znamo. Moj upit odnosi se upravo na beogradsko zasjedanje: Kakvi su rezultati ( jeste li upoznati )?
Najnoviji beogradski teoloski dijalog izmedu Pravoslavne i Katolicke crkve bavio se dvema temama: pitanjem autoriteta u crkvi, kao i pitanjem sabornosti crkve. Ja licno nisam ucestvovao u tom dijalogu, jer srpska crkva jos od ranije ima formiranu delegaciju koja u tome ucestvuje. U svakom slucaju, delim misljenje najveceg broja nasih teologa, koji smatraju da je teoloski dijalog najispravniji put za eventualno prevazilazenje razlika u bogoslovskom ucenju i veri izmedu rimokatolika i pravoslavnih, pa samim tim i pronalazenju puta ka dostizanju hiljadugodisnjeg jedinstva drevne Crkve.
2) Koja su podrucja na kojima Pravoslavna i Katolicka crkva mogu naci zajednicki jezik ?
Zajednicki jezik Pravoslavne i Katolicke crkve mora i treba da bude jezik svetoga Jevandelja, tj. jezik autenticne Hristove nauke. U prakticnom zivotu hriscana, bilo pravoslavnih bilo katolika, to bi trebalo da se ogleda u zivotu, koji karakterise ljubav prema Bogu i prema bliznjima. Tu, dakle, nema razlike i svaki onaj koji bi nas ucio ili vodio drugim putem ili nam propovedao drugaciju nauku, ne vodi nas putem spasenja, vec nas vodi stranputicom u vecnu pogibao.
Zajednicki temelji pravoslavlja i rimokatolicizma, istorijski posmatrano, su jedno Jevandelj , sedam Vaseljenskih sabora na kojima je formirano ucenje Crkve, kao i hiljadugodisnja istorija zajednistva u bogosluzenju i Svetim Tajnama. Temelji danasnjeg dijaloga svakako moraju biti ovi, a ne drugi ili izmenjeni.
Na temeljima hiljadugodisnjeg zajednistva, treba traziti i novo zajednistvo. To je sigurno dalek i mukotrpan put, ali je to, po mom misljenju, jedini put, koji moze doneti istinske duhovne plodove, koji bi kao svoju krunu mogli imati ponovno ujedinjenje pravoslavlja i rimokatolicizma.
3) Vjerujete li da bi jednog dana moglo doci do ujedinjenja i kako bi ono moglo izgledati ( jasno je da ce se osnivati na kompromisima )?
Pitanje ponovnog ujedinjenja pravoslavne i rimokatolicke crkve je prvenstveno u domenu Bozijeg Promisla, ali svakako i rada i truda predstavnika dveju crkava i njihove istinske zelje za ponovnim ujedinjenjem.
Gospod nas Isus Hristos je osnovao samo jednu Crkvu, a ne mnoge crkve . Sama ta cinjenica jasno govori da crkva moze i treba da bude samo jedna, kao sto i ispovedamo u nikeo - carigradskom Simvolu vere.
Dakle, jedinstvo crkve je od samoga pocetka dato, ali istovremeno i zadato, to jest treba neprestano i neprestano da se ostvaruje. Mi u pravoslavnoj crkvi svako bogosluzenje pocinjemo molitvom za jedinstvo Crkve, sto jasno govori da nam je stalo do toga jedinstva i da na njemu treba da radimo.
Bog svakako zeli jedinstvo Crkve, ali je problem u ljudima, koji na zalost cesto svoju volju i interese postave iznad Bozije volje i Bozije namere. Tada nastaju problemi, koji su kroz istoriju Crkve dovodili do nastanka raznih jeresi, raskola i sekti. Svemu tome je jedini lek vratiti se volji Bozijoj, tj. vratiti se Bogu kao svome Ocu, a kroz to cemo se i vratiti zajednici sa bliznjim. Jedino tako drugoga coveka necemo videti kao svoga suparnika ili neprijatelja, vec kao svoga brata, sto teoloski receno za nas znaci videti drugoga kao ikonu Boziju, tj. kao samoga Hrista.
4) Sto je glavni razlog priblizavanja Crkava?
Jedinstvo je osnovna karakteristika Crkve i logicno je da se tom jedinstvu neprestano tezi. Tragicni raskol koji se desio 1054. godine izmedu istocne i zapadne crkve je podelio hriscanstvo i izazvao mnoge i nezeljene posledice, koje su, kao sto znamo zavrsavale sukobima i ratovima sirom sveta. To svakako nije u skladu sa voljom Boga Ljubavi u Koga verujemo, kao sto ni danasnji mnogobrojni sukobi i ratovi u svetu, nisu izraz volje Bozije, vec plodovi pale i ogrehovljene ljudske prirode, te zemaljskih interesa i pohlepe.
Ono sto danas ponovo aktualizuje i na izvestan nacin omogucava rad na ostvarenju jedinstva crkve jeste sveopste ujedinjenje danasnjeg sveta, tzv. globalizacija, moderna tehnologija i brzi protok informacija. Sve to sa jedne strane moze da porobi crkvu i hriscanstvo uopste, ali moze i da posluzi na korist, a jedna od glavnih koristi je mogucnost da ponovo radimo na jedinstvu Crkve. Da li cemo to iskoristiti, pokazace buducnost, ali koliko do nas stoji, kako kaze sv. apostol Pavle, treba da radimo na tome .
5) Vasa je eparhija upravo na podrucju Dalmacije, na kojoj se stoljecima prakticno provodi suzivot Istocne i Zapadne Crkve, ali i islama koji je 500 godina bio upleten u zivot ovog podrucja. Sto u tom kontekstu vama znaci priblizavanje Crkava?
Ako neko zivi po zakonima Jevandelja Hristovoga, onda on pripada istovremeno i Istoku i Zapadu i takav covek postaje kao cvet u polju. Takav covek je uvek spreman da se zrtvuje za bliznjega i da mu ucini samo dobro, bez obzira koje vere ili nacije bio taj njegov bliznji. Tu je, dakle, resenje istinskoga i plodnog suzivota pravoslavaca i rimokatolika, kao i predstavnika drugih vera koje zive na ovim prostorima. Jedinstvo Istocne i Zapadne crkve bi u tom smislu doprinelo da i obicni ljudi shvate da su drugi ne njihovi neprijatelji, vec njihova braca sa kojima su oni pozvani da zive u zajednici i ljubavi. Time bi ova dolina placa, ako tako uslovno nazovemo ovaj svet, postao dolina nade i predukusa vecnoga zivota. Sa svoje strane, mi kao ljudi mozemo samo da kazemo: Daj Boze da tako i bude!
Pokretanje vremena u Kistanjama
Pola prijeratne srpske zajednice se vratilo u Kistanje, u hrvatsku Bukovicu. Tamo je oko 3.500 ljudi, a u izbjeglistvu, uglavnom u Srbiji i Crnoj Gori, jos ih je toliko. Kistanjci koji ce docekati pravoslavni Uskrs u svojim domovima nalaze simbol stanja svog mjesta u satu na crkvi Svetog Cirila i Metodija. Na njemu je vrijeme stalo, ali - kazu - skoro ce se kazaljke pokrenuti. „Ova je crkva zavrsena 1888. godine. Graditelj, izvodac glavni je bio neki Italijan, iz Italije, a nasi su ljudi bili argeti, radnici koji su pomagali i to“, rekao nam je Dragomir Krneta, sedamdesetogodisnjak koji zivi uz samu crkvu. Crkva je rat prezivjela s manjim devastacijama interijera. No, sat je stao: „Tu mi je kuca, Zao mi je, jer ja sam naucio da kuca. Prije je pokazivalo svaki cetvrt sata. Puni sat je dva puta kucalo, a svaki cetvrt jedanput je odbijalo. Medutim, sad nema ni jedanput, ni dvaput. Vrijeme, kao i sat na Pravoslavnoj crkvi u Kistanjama, stalo je prije skoro 20 godina: „Stalo je vrijeme, stali su ljudi, nema nista vise. Nista! Nema starih Kistanjaca, koji su vodili posao. Nema toga vise...“ Nema starih, ali ima novih Kistanjaca, dosljenih Hrvata s Kosova iz Janjeva. No i njima je stalo vrijeme kaze nam predsjednik njihove udruge Nikola Mazurekic: „Vrijeme u Kistanjama je stalo. Ako slucajno socijalna pomoc zakasni dva dana, mi smo mrtvi.“ U vrijeme Uskrsa ocekuje se da ce se vrijeme u Kistanjama pokrenuti - najprije simbolicki, na Crkvi Sv.Cirila i Metodija. Zato je zaduzen povratnik Nikola Strbac, koji se ustrajno bavio popravkom crkvenog sata: „Prvi povratak moj, primjetio sam sat. To je neki znacajan faktor zivljenja i povratka. Znaci, to je neki simobol zivljenja, kucanje je zivot. To je na moju ideju, dobio sam saglasnost i tako da sam to odradio.“ „Sat je iz Milana, milanska ta firma koja je bila, sat je radila, ali tu su ga ugradili“, kaze nam Dragomir Krneta, a Nikola Strbac napominje da je sat star devedeset godina: „Mene bas iznenaduje da je to tol'ko savrsenstvo od sata. Rekli bi, to je staro, pa nije to tol'ko znacajno. Al' tek kad se ude u sustinu mehanizma, tek se onda shvati koliko je to savrsenstvo, tih stvaralaca.“ Vrijeme ce krenuti u Kistanjama, krenut ce sat, ali je problem covjek. Tko ce ga navijati? "Sad je problem samo naci osobu koja je strucna da to pazljivo navija, odrzava, podmaziva i ostalo, ali tog jos nismo nasli. Neki je pokusavao navija', al' je to bilo sve nekako zbrda-zdola i sat je jednostavno sta'- Nije uredno navijan, nije redovno odrzavan."Kistanje je pred svojim novim uskrsnucem. U to vjeruje i predsjednik Opcine Slobodna Roncevic: "Ocekujemo povratak mladih ljudi, posebno oko ovog projekta ukupnog razvoja opcine, pretpristupnih fondova jer sa ovog podrucja imamo raseljenih ljudi mnogo koji su ranije bili jaki biznismeni, koji imaju tu tradiciju, koji se vec javljaju. Dakle, ocekujemo jos povratak jednog izvjesnog broja ljudi." Stariji su se vratili poput Nikole Grulovica: „Ja sam ovdje nika' i ponika'. Sve postivam i sve cijenim, ali moje je moje.“ Iz Podgorice se vratio Dusan Strbac. Neko novo vrijeme je pocelo, kaze on, s Hrvatima iz susjednih sela: „Nikad me nisu zapitali zasto si ti bio u nekim paravojnim jedinicama, zasto si bio mobilisan, zasto ovo, zasto ono. Ili – ti si drza' pusku i puca' na mene i te stvari. Tako da mi to niko nije spomenuo, niti je padalo nekome na pamet da to spominje. Jedino sta su me ljudi pitali – za vreme Oluje, rata, da li mi je neko od familije falio, da je to sva sreca sto nije, da o tim stvarima iz rata ne treba pricati. Rat je rat. Sta sad da radimo? Moramo da zivimo skupa, kao ljudi, prijatelji, komsije, poznanici. Ima tu mjesanih brakova, ima svega.“ Sat na crkvi Sv.Cirila i Metodija u Kistanjama stoji na 10.00. Uskrs je vrijeme za njegovo pokretanje...
P.S. Moramo dodati, za one koji ne znaju. Nasa "gradska ura" je u meduvremenu popravljena i radi ka' valja.
Design by Aljosa & Stevan .......................................Copyright 2006 Aljosa & Stevan. All rights reserved
