Kad se krene vozom od Knina prema Zadru i izađe iz kanjona Krke, kad se automobilom iziđe uz Bulnu stranu i krene u pravcu zalaska sunca, kad se iz Šibenika krene i popne na Plančanik, a iza ostane ostrovičko polje, kad prestane vegetacija masline, puca pogled i u ljetno doba se samo vidi izmaglica, a u daljini na sjeveru ogromne planine dinarskog masiva - došli ste na prostor Bukovice ili kako se to stručno kaže kistanjsko - skradinske površi ili ploče.

Sa prosječnom nadmorskom visinom od oko 240 metara na sve strane ravnica, prošarana sivim u svim nijansama i oblicima kamenom, niskim stablima graba i hrasta, smreke i drače, sa ponekim kraškim poljem obzidanim kamenim zidovima nastalim krčevinom.

Krstareći tim prostorima odjednom se nailazi na ne tako veliko naselje, sa spratnim kućama poređanim u pravilnom poretku, koje ne liči ni na jedno u blizini, po svojoj urbanizovanosti.

Idući tako između kamenih kuća, dolazite do centra, do trga okruženog dućanima i krčmama, na čijoj se istočnoj strani uzdiže kameni biser, jedna od najljepših kamenih crkava Sjeverne Dalmacije - crkva svetog Ćirila i Metodija. Prostor ispred crkve-pijaca; ispunjen je kamenim klupama u čijem centralnom dijelu se nalazi bunar. Okolo lipe...

Kistanjci kažu: "Niđe takog mirisa, boje neba, arije..."

Da su ih gradili i osmislili Francuzi vidi se po tome što stari Bukovčanci i danas ponekad taj prostor zovu Kvartir. Zovu ih i istočna vrata Bukovice, područje netaknute prirode, ekološki najočuvanije područje u Evropi. Bezvodan kraj, vodu kao zlato čuva u gusternama i kamenicama, a nedaleko kroz kanjon se probija i vijuga gorska ljepotica Krka.

U tom pustom i surovom podneblju mogao je opstati samo čovjek spreman da se bori sa svim nedaćama prirodnog ambijenta, da otima i umilostivi svojim prefinjenim osjećajem to surovo okruženje, da se zadovoljava malim, često manjim i od egzistencijalnog minimuma, nikad miran, uvijek u traganju i u mislima kako da to malo i škrto prilagodi sebi.
Mnogi koji su kroz Kistanje slučajno prolazili i na trenutak zastali, nekom neobjašnjivom silom su se vezivali za ljude, njihove običaje, blagost i vedrinu, predusretljivost i gostoprimljivost, gordost i nježnost, surovost i siromaštvo... Obilje suprotnosti koje su na neki čudan način činile harmoniju.

Želja nam je da vas tekstom, slikama, pričama i sjećanjima provedemo kroz Kistanje kao dobri domaćini i da vam prenesemo dio onog što nesebično dijelimo sa prijateljima -ljubav prema Kistanjama.

Sajt je postavljen 17.02.2006.g. Vi ste posjetioc broj: