Ovaj prilog je nasta 27.08.2011.g...

Došlo je i prošlo Preobraženje i sad, par dana kasnije, kad su se utisci malo slegli, prikazaćemo vam još par fotografija i napisati još ponešta o prohujalom kistanjskom ljetu, koje koš uvijek traje.

ZERA O SVAČEMU I NIČEMU...

Glavni utisak je da se ništa bitno u Kistanjama promjenilo nije. U danima oko Preobraženja jutarnju živost na pijaci i oko pijace uvate svi koji ne spavaju do podne. Ko se nije diga dotad, kad su Kistanje u pitanju, ne mora ni tad, jer mrtvilo vata konce u ruke i mjesto ostaje uglavnom prazno, sa pojedinačnim izletima kad se više slučajno može koga uvatiti po centru i tako sve do uveče, kad se opet i skromno ljudi razmile, ali ne u tom broju ka ujutro...


Život uvjek nađe način...

Spiza, jutarnja kava, a i jutarnje pivo, kako već ko voli, napuni pijacu i okolne dućane svijetom. Obe tezge na pijaci rade punom parom, a Konzum i Djelo prave ljepe pazare. Kafić na pijaci izbaci dosta različitih vrsta espressa i uz to šta ide. Na sve strane ljudi, pozdravi, susreti. I ovog ljeta bilo je Kistanjaca koji su prvi put poslje pustih godina prvi put došli i skinili sa sebe ljuti teret želje i nostalgije, pojavivši se u mjestu koje su vjerovatno tolko puta odsanjali...


Few years after I...


Few years after II...

Kistanjci koji u Kistanjama žive i oni koji su sad ka furešti, iako nisu, promješani ka ljep mac karata igraju svoju ljetnu briškulu u kojoj sve pršti od priča, sjećanja, teškog života i besparice, smjeha i veselja, ali i planova, želja, ideja...

Reka nam je Čarli dok je nekome prodava pamidore i interesantno viđenje svega toga. Otprilike vako: "Ma drago je meni šta ste vi svi tu, ali edva čekam da odete. Od vas nemam mira, ne mogu ni kavu ka čoek popiti. Vaje neko traži, zove, daj ovo, daj ono, a kad vas nema ja ljepo polako. A drago mi je šta ste tu, sreće mi, ali bi mi draže bilo da tu živite..."


Ma drago je meni šta ste vi svi tu, ali edva čekam da odete...

U Kistanjama se teško živi. Nema posla. Pare nisu problem - para nema...

Gradska ura radi, jer je Špiro uredno navija, ali ovih dana se izrodio bio novi problem: ošla je neonka koja noću obasjava sat i moglo se samo čuti ga kad otkuca puni sat, ali ne i viditi. Zaključak većine okupljenih bio je kako je to sramota za mjesto, a pogotovo ako se zna da je razlog pravo čudo tehnike u obliku neonke kakva se i u Kninu može kupiti, a nije ni skupa...


Rekli su da se ova fotografija mora zvati: "Trio za Rio"...

Bilo je još različitih kritika upućenih onima koji vode brigu o mjestu i o tome očigledno neko od njih mora povesti računa. Čest je bio komentar kako se sve gura u Đevrske, a Kistanje ostaju po strani. Eli tako ili nije, ostavljamo vama na procjenu, a mi smo samo prenjeli šta smo čuli. Evo recimo u moru sitnica koje se lako kogu rješiti još jedne: niđe nema oznake da se od raskršća i đe treba skreniti za otići do manastira. Znamo mi svi, naravno, đe je to skretanje, ali znaci se i postavljaju za one koji ne znaju. A bilo je u par navrata ovoga ljeta ljudi koji nisu bili ranije dolje i raspitivali su se po centru kako doći do Aranđela. Ali o turizmu ćemo malo kasnije, koji red teksta niže...

Davno neki pametni ljudi rekoše kako je dovoljno slušati da bi se čulo. Mi evo izgovaramo dobronamjerni savjet lokalnim vlastima, ne bi li se čulo: oslušnite šta narod priča uz jutarnju kavu i lako ćete zaključiti šta nije dobro i šta treba popravljati i šta treba dalje raditi....

Idemo dalje...

Stara škola se radi i utisak je da radovi dobro napreduju. Vanjske konture ostaće iste kao i nekad i svi se slažu da je to odlično. Ko će u školi živiti i šta će tu sve biti smješteno, pokazaće vrijeme, pa da mi sad ne udaramo nasljepo...


Stara škola sa prednje strane...


Stara škola sa zadnje strane...

Šta smo još zanimljivoga čuli ovih dana po mjestu, a da je vrijedno pomeniti na ovoj stranici? Možda eto i činjenicu da Mlađo Despenić odlazi u penziju. Predava je kemiju i biologiju i sjećaju ga se generacije i generacije đaka. Bio je oštar, ali i pravedan. Dobar predavač, vredan prosvjetni radnik. Ponekad ljut, ponekad blag ki povjetarac. Veliki dio staža u radnoj knjižici upisan dok je radio u OŠ "Jovo Martić'"Kistanje, ali o njemu ćemo više kad i zvanično ode u penzionere...


Džordž i Mlađo...

I ONDA ZERA O TURIZMU...

Maštati nam niko ne brani, elde? E sad, eli to maštanje ili ozbiljna priča...

Ko je ovoga ljeta od Skradina skrenuo prema Bratiškovcima i mjesto da skrene desno produžio pravo, u smjeru Ićeva, moga je dalje samo oko dva kilometra, jer tu put nestaje. Zakrčen je bagerima i ostalom građevinskom mehanizacijom, zato šta se radi most. Kad bude gotov, značiće to da se prešlo u sljedeću fazi izgradnje puta koji će od Skradina, preko Laškovice, na kraju izbijati preko Lalića pravo u Kistanje. Biće to cesta koja će značajno skratiti put od Skradina do Kistanja i moguće predstavljati značajnu i novu priliku da se davno ispričana sanjarija(?) o procvatu turizma u Kistanjama možda desi i u stvarnom životu...

Ne znamo oće li biti para i kad će ta cesta stvarno postati prava cesta, ali svjedoci smo velike navalice turista u Dalmaciju ovoga ljeta i svjesni smo činjenice da lokacija Kistanja predstavlja veliku šansu ako se samo mrvica tih turista uspije nekako dovući do naših prostora. U perspektivi naravno. Pitanje je samo: ko će iskoristiti šansu i oće li Kistanje imati i šta od svega toga? Oće li se iko ozbiljno time pozabaviti i oće li naši ljudi naći svoje mjesto u svemu tome. A morali bi...

O ljepotama zraka i prirode nećemo ovog puta, nema se potrebe ponavljati...

Onima koji ne znaju ili nisu o tome razmišljali na taj način, informacija: Kistanje su u okruženju četiri nacionalna parka (NP Plitvička jezera udaljen 144 km, NP Paklenica udaljen 95 km, NP Kornati udaljen 48 km i NP Krka udaljen 2 km odnosno da Skradina 32 km) i jednim parkom prirode Velebit- Ervenik udaljen 19 km. More je na po ure vožnje i moš birati lokaciju...

Znači, sa bazom u Kistanjama, uz jednodnevne izlete na sve strane svijeta, eto bogatog svakodnevnog programa koji može trajati i po 15 dana, a da se ništa ne ponovi. Sa morem i planinom, rijekom i kamenom. Sa spavanjem u miru i tišini i na najljepšoj ariji koja se može zamisliti...

Zvuči dobro?

Još bliže Kistanjama nalazi se Burnum, sa amfiteatrom, Šupljajom i Manojlovačkim slapovima...


Manojlovački slapovi...


Sjećanje na Franju Josipa i njegovu posjetu...

Ne može nam biti bliži manastir Krka i kanjon Krke, koji je predivan cjelom dužinom, a u našem djelu izuzetan...

Pred nosom su nam Visovac, Roški slap, Zrmanja...

Stari Rim nam je isto tako nikad bliži, a sigurno nam ga je približilo postojanje Šupljaje iliti Burnuma, sa svim otkrivenim i još neotkrivenim detaljima. Jedino šta nam je malo ža i šta nikako nije trebalo dozvoliti bez makar žestoke borbe argumentima jeste činjenica da su eksponati nađeni u iskopavanjima na lokalitetu Burnuma izloženi u muzeju koji nije na prostoru općine Kistanje, nego je u Puljanima bliže Oklaju. Ali sad, šta je, tu je...

BURNUMSKE IDE I

13.08. u prostoru amfiteatra u Burnumu (što i nije baš adekvatno ispraćeno i plakatirano u Kistanjama, osim ako izuzmemo odlaske u privatnoj režiji Kistanjaca,onih koji su slučajno na cesti našli bačeni plakat) održane su prve Burnumske Ide, koje su trebale plastično prikazati i predstaviti način života na našim prostorima za vremena careva Dioklecijana, Trajana i Vespazijana. "IDE"su se u rimsko doba obilježavale na pun mjesec koji će biti u ovu subotu, a druga BURNUMSKA IDA u Burnumu biće organizirana izgleda 13. devetog, pa ko može i želi, može otići. Provjerite samo datum, da ne bude kako smo krivo prenjeli...



Okupljeni Kistanjci, tog trinajstog osmog, zajedno sa ostalim gostima i turistima, imali su šta viditi. Rimske delicije, ukrasi, nakit, prikazi prizora iz svakodnevnog života i sve to u izuzetnom ambijentu i izuzetno kvalitetno organizovano. Evo par fotografija koje je te večeri napravio Zoran Bezbradica, čisto da malo osjetite atmosferu...









Fotografije sa prvih BURNUMSKIH IDA možete pogledati i ponešta od napisa u medijima možete pročitati ako iskoristite ove linkove:

SA FACEBOOK NALOGA NACIONALNOG PARKA KRKA

SA SAJTA VJESNIKA

I sad, pošto su i stari Rimljani, baš ka i mi, volili vino, našli smo se i mi u toj vinsko - rimskoj priči. Da ne prođu BURNUMSKE IDE bez vina, pobrino se Killy, koji je sa svojom Vesnom napravio vino i dao mu baš to i takvo ime. Evo bacite oko na vino, pa nastavljamo dalje...


Debit Orluša...

BURNUMSKE IDE Ia

Promocija ovog vina desila se tihe i vruće ljetne večeri, na lokalitetu pored krnetskog jezera, u ambijentu avlije Killyjeve kuće. U prisustvu solidnog broja što mlađih, što starijih Kistanjaca, različitih profesija i moguće interesovanja, ali bez dileme odreda zaljubljenika u Kistanje, uz ukusno posluženje tipično za naš kraj, ređalo se malo vina uz parlativu o Kistanjama, a gledalo se i fotografije sa BURNUMSKIH IDA i video-audio kolaže iz produkcije Veljka Popovića, stari "Karavan" Milana Kovačevića, onaj o Bukovici, u kojem se vidi i kratki prilog o Kistanjama. Tom prilikom je predstavljena i BAJKA O KISTANJSKIM KUĆAMA, friško otvorena virtuelna izložba na našem sajtu...






Vako su i stari Rimljani guštali u vinu...

Poslje nekoliko sati vrlo kvalitetnog i ljepog druženja, zaključeno je kako su IDE I gotove, a za budućnost i nova vina i neke kistanjske IDE ima i šanse i motiva. Ostaje nam da vidimo kako će se i u kojem smjeru stvari odvijati i đe će i oće li se i kad Kistanje pojaviti na turističkoj mapi...

Zaključak je bio i kako vino BURNUMSKE IDE ima i te kako svoje mjesto u toj, još uvijek nepostojećoj turističkoj ponudi, a večeri poput ove postaju suva potreba...

Vjerujemo i nadamo se kako će se ponoviti i to što češće...

IDEMO DALJE...

Kistanje ostaju đe jesu i vrijeme će pokazati šta je ispred ljudi koji su svoje sudbine vezali za naše mjesto. Po adresi boravka ili interesovanjima, svejedno. Vremena su teška pa je teško i djeluje nadrealno povjerovati kako je moguće dovući turistu u ambijent u kojem još uvijek prevladavaju ruševine a mjesta za prespavati nema ni za ljek, da ne nabrajamo dalje...

Vidićemo...

Našu današnju priču ođe završavamo, ali ne zaključujemo. Ostavljamo lufta i nade za ljepe novosti. Svi im se nadamo...

Za kraj, evo par fotografija kistanjske omladine. Uostalom, na mladima svijet ostaje...


Karanovići: ponosni strikan i netjak...


Novakovići...


Ilija Gromovnik...


Rimska patrola i Andrej...

Ima još, ako kliknete OĐE...