[ Kistanje danas ] [ Nađeno na internetu ] [ Važni telefoni ] [ Foto galerija ]

U kratkim crtama napraviti reportažu o Preobraženju u Kistanjama bio je hitan zadatak zbog svih vas koji niste bili ovih dana u prilici doći i viditi na licu mjesta, a htjeli ste što prije saznati što više o svemu. Zato je sad prava prilika malo opširnije i sa više detalja preći još jednom cjelu temu i ispričati i poneku pričicu koja nezasluženo nije našla svoje mjesto u prvi mah.

Još malo o Preobraženju u Kistanjama i malo više o Kistanjama...

Utisak svih koji su se u Kistanjama zatekli, bilo da su doputovali odnekud ili dolje žive - u najvećem broju je bio sličan. Kistanje su i ovoga ljeta, pogotovo zadnjih dana i oko Preobraženja živnule i na momente možda i naličile na one nekad zahvaljujući "sili svijeta" koja je odlučila provesti nezvanični kraj ljeta na mjestu koje ima najljepše mirise, boju neba, ariju...
Registarske tablice sa oznakama BG, NS, PA... umalo su odnjele prevlast nad domaćom oznakom ŠI. Kistanjci i Bukovčanci na privremenom ili trajnom radu i životu u Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Italiji, Austriji, Njemačkoj, USA, Australiji itt (itt = i tako to) napunili su i mjesto i saobraćajnice i parkinge kojih ipak nema onoliko koliko bi trebalo da bi svako ko želi parkirao sa svojim malim vatrenim konjem što bliže pijaci, omiljenoj destinaciji svih koji se žele viditi, ispričati, uz kavu čuti i viditi ko je sve tu, a ko nije, šta je novoga u mjestu... Na svakom koraku se moglo čuti: "A đe je ..., a eli doša ..., zna li neko šta je od ..., a šta će biti sa ..." Najživlje je bilo naravno na pijaci, ali i po kućama u kojima su se okupljale porodice, njihovi gosti i prijatelji, a uz najljepšu janjetinu na svijetu, žutinu i sve ostalo što se masovno troši u ovakvim prilikama.
Puno se pričalo o starim dobrim vremenima, ali i o Kistanjskim aktuelnostima i dešavanjima, komunalnim temama. Uočljivo je bilo da su, za razliku od prošlog ljeta, po Kistanjama postavljeni kontejneri što je olakšalo živote Kistanjaca i mjesto učinilo čistijim i sređenijim. Komunalno vozilo je špartalo po mjestu cijelo vrijeme i vidljivo je da se mjesto održava i da red zamjenjuje stare i ružne slike. Saznajemo i da je gradska rasvjeta sad pod ingerencijom općine i da se čini sve da mjesto bude osvjetljeno kako treba. Postoje već planovi ozelenjavanja ogoljene ulice na potezu od raskršća do gornja špinje, pa postoji mogućnost da već sljedećeg ljeta oni koji dođu zateknu ako ne drvorede mladih lipa, a ono breza ili ... Donja ulica će biti sređivana i rješavaće se odvod vode, što bi trebalo značiti da će se uraditi nešto slično kao u gornjoj, ali će se voditi računa o zelenilu koje se neće dirati. Većinu je zanimalo šta se planira dalje sa mjestom, šta će biti sa starom općinom, školom, zadružnom gostionom, spomenikom... Nezvanično saznajemo kako su za sve pomenute lokacije - objekte urađeni projekti i kako se bukvalno očekuje početak renoviranja. Zbog sitnih proceduralnih pitanja nije već započeto sređivanje spomenika, koje je bilo planirano pred Preobraženje, ali imamo najave gradskih vlasti da obnova samo što nije počela. Time bi fizionomija centra mjesta bila i za taj detalj vraćena puno bliže nekadašnjoj, što ipak ne podrazumjeva i vraćanje ploča sa imenima nastradalih, već nudi rješenje koje će biti interesantno i između ostalog osvježiti vanjsku fasadu stare pošte. Takođe se moglo čuti kako će stara škola nakon renoviranja izgledati isto kao nekad.
Snabdjevanje u mjestu je nikad bolje, mada je vidljivo da je u centru, u novootvorenom dućanu Jolly ujutro preveliki red za kruv, a stiče se utisak i da se ne poklanja dovoljno pažnje ventilaciji i broju primjeraka dnevne štampe, jer je neke novine gotovo nemoguće kupiti ako se ne urani dovoljno. Radnja u bivšoj robnoj kući je zatvorena, ali naravno, postoje i mjesta na kojima je moguće kruv kupiti bez gužve i prevelikog čekanja, samo treba prošetati put Ćutinice i svratiti recimo kod Sretka i Zore, koji su obezbjedili ljep asortiman i prijatnu uslugu, koju očigledno uočava i veliki broj mještana koj tamo pazare. Dilemu: popiti ispred objekta Karlovačko ili Ožujsko - svako rješava prema svom ukusu, ali bez obzira na izbor piva svi tamo malo popričaju i onda kreću dalje punih borša.
U Domu iliti Sokolani ovih dana je bilo aktivnosti, a i pokošeno je okolo pa Dom ljepše izgleda izvanka. U prostorijama Prosvjete, koje su otvorene četvrtkom i subotom, moguće je pročitati dnevnu i ostalu štampu, ali i odlučiti se za neku knjigu, a vaš reporter se i lično uvjerio da ima jako interesantnih i rjetkih naslova. Nekadašnja kino sala je ljepo sređena, ali niko nije pomenuo da će skoro i neki film tamo biti prikazan.

Inače, u kino sali su se za defile i nastup na smotri kulturnog stvaralaštva pripremili i presvukli folkloraši iz osam KUD-ova, učesnici smotre. Bilo je pravo zadovoljstvo čuti ih i viditi dok su išli prema pijaci uz gromoglasnu pjesmu i aplauze velikog broja okupljenih Kistanjaca, koji su puna tri sata stvarno kvalitetnog programa u dahu odgledali i odslušali. Naravno, o ukusima ne vrijedi raspravljati, ali stekao se utisak da su najjače aplauze dobili na kraju nastupa - u živopisne nošnje Žegarskog kraja obučeni - članovi grupe "Žegar živi". Bilo je očigledno da su se dobro uvježbali tokom deset dana trajanja manifestacije "Duga iznad Zrmanje", a da su i bili ljepo motivisani da izmame što više ljepih osjećaja kod publike. Svakako je ljepo istaći da su u djelu njihovog nastupa uzeli učešće i umjetnica performansa - Argentinka Ana, glumica i pjevačica - Italijanka Cristina, pjevačica - Francuskinja Sandrine i jedan posebno interesantan Japanac - Yutaka Ban, svakako prvi Japanac koji je svirao Kistanjcima, inače vrstan poznavaoc i svirač na gajdama, ali i čovjek koji je nakon uvodnog razgovora na engleskom, naglasio kako: "mozemo pricati i ovako"...

.....

.....

Jak aplauz dobile su i izvedbe Vranjanske svite, baš kao i splet kola iz Srbije, a tokom trajanja smotre dirljiv je bio susret sa Ninom Rukavinom, unukom nekadašnjeg financa u Kistanjama Luke Dedića (1928 - 1938). Nina je - potaknuta velikom ljubavi koju je za cijelog života gajila prema Kistanjama njena pokojna majka, koja je još kao djevojčica otišla iz Kistanja - doputovala specijalno za ovu priliku. Prošetala je mjestom i vjerujemo osjetila još jednom, makar na trenutak zašto na sajtu još na uvodnoj stranici kažemo: "Mnogi koji su kroz Kistanje slučajno prolazili i na trenutak zastali, nekom neobjašnjivom silom su se vezivali za ljude, njihove običaje, blagost i vedrinu, predusretljivost i gostoprimljivost, gordost i nježnost, surovost i siromaštvo... Obilje suprotnosti koje su na neki čudan način činile harmoniju..."

U okviru smotre predstavljena je knjiga "Moje Kistanje". Efektnu i emotivnu najavu sročio je Ilija Krneta, koji je istakao značaj i mjesto prve i jedine knjige o Kistanjama, najavljujući na bini urednika i izdavača Aljošu Mažibradu, koji je iskoristio priliku i napomenuo kako je eto prošlo 599 godina od prvog pominjanja Kistanja, a 202 godine od nastanka mjesta, dvadesetak metara dalje, na mjestu na kojem su Francuski inžinjerci, praveći cestu prema Kninu, podigli komandu i menzu, a kako su za njima došli trgovci, krčmari i njihove porodice - oformljujući mjesto. Takođe, napomenuo je kako su knjigu ustvari stvorili Kistanjci, svojim životima i postojanjem, a u najvećoj mjeri zahvaljujući sjećanjima, fotografijama, dokumentima i materijalima koje su obezbjedili svi prisutni i na žalost odsutni Kistanjci. Zahvaljujući se ljudima koji su u najvećoj mjeri i direktno pomogli, pomenuo je i dobio od publike srdačan aplauz za meštra od kolumne Veljka Popovića i predanog logističara Zorana Bezbradicu, baš kao i ljude koji su najintenzivnije pomagali: Desu Dubajić - Katalenić, Milana Bezbradicu, Anđelku i Branka Popovića, Sovjetku Mažibradu, Zdravka Baljkovića i Ljupčeta i Natu Mandić, pri čemu je najavio i da je u toku rad na pripremi opsežne monografije o Kistanjama, koju Ljupče i Nata već dugo i predano pripremaju. Ono što zbog kratkog vremena koje je stajalo na raspolaganju (8 minuta) za predstavljanje knjige nije pomenuto svakako je činjenica da su sjećanja Zdravka Baljkovića - ugrađena u knjigu "Moje Kistanje" u poglavlju "Prvih 150 godina", rezultat Ljupčetovog rada na pripremi monografije i materijal koji je velikim djelom preuzet iz buduće monografije, kojoj se unaprijed radujemo i podržavamo je.

Vrijedi napomenuti i to da je tokom trajanja predstavljanja knjige muzičku podlogu dao motiv iz filma "Last waltz" - snimka oproštajnog koncerta nekad izuzetno popularnog benda "The band", a da je tokom trajanja predstavljanja na specijalno za tu priliku montiranom velikom platnu prikazano preko 100 fotografija sa zajedničkim motivom - Kistanje, što je naišlo na ljep doček kod publike, a čak i sa bine se vidilo da je nekoliko njih u publici brisalo suze...

I prije toga, a pogotovo nakon predstavljanja knjige, vladalo je veliko interesovanje u mjestu. Ljudi su se raspitivali, listali knjigu, pregledavali fotografije, prepoznavali lica na njima, komentarisali, radovali se što su u prilici ponovo viditi poznate likove ili čuti poznate priče, ali uz saznavanje i novih, dotad nepoznatih podataka koji se u knjizi nalaze.

I kad već pominjemo nepoznate podatke, evo jednog stvarno interesantnog i ljepog detalja vezanog za fotografiju sajma u Kistanjama tridesetih godina, koja se nalazi i u knjizi. Na fotografiji se kao mlad čovjek nalazi Nikola Štrbac Mjerkač, koji je uzbuđeno konstatovao kako se - kao da je juče bilo - sjeća i tog sajma i svega što mu je prethodilo i kukurnješća i zabacivanja i svega... Sretan što vidi baš tu sliku, rado je pozirao specijalno za naš sajt, a tražio i da obećamo kako ćemo ga pitati čega se sve još sjeća, što ćemo ispuniti sa zadovoljstvom...

.....
Kistanje su ovih dana okrijepile srca i duše velikog broja onih koji dolje žive, baš kao i onih koji su pristigli na nekoliko dana. Svi zajedno predstavljali su jednu ljepu i radosnu cjelinu, koja je mogla potpuno opušteno uživati u priči, šetnji ili posjetama, zahvaljujući između ostalog i odličnoj bezbjednosnoj situaciji koja je vladala, a uglavnom i vlada u mjestu, tako da su malobrojni policajci raspoređeni po centru uistinu bili nezaposleni.

.....

Određen problem vozačima je jedino predstavljala prerevnosna kontrola konzumiranja alkohola koja je sprovedena od strane policije na svim izlaznim pravcima iz Kistanja, nakon Preobraženja, a koja je donekle pokvarila ugođaj, pogotovo onima koji nisu do tada znali da je u Hrvatskoj zabranjena bilo kakva količina "naduvanog" alkohola za vrijeme vožnje. Možda je i vjerovatno je i trebalo sve proći bez tolikih saobraćajaca, ali eto - bilo ih je. Nauk je to za sljedeći put, za sljedeće okupljanje Kistanjaca, Bukovčanaca i ostalih gostiju koji dolaze na - najvjerovatnije najveće Preobraženjsko okupljanje Srba u Hrvatskoj.

.....

Ko zna šta je sve od interesantnih tema izostavljeno u ovoj, naknadnoj reportaži o Preobraženju u Kistanjama, ali i Kistanjama ovog ljeta i ovih dana. Možda to da se cijena pečene janjetine kretala u rasponu 120 - 150 Kuna, a da je smokava bilo i da su se mogli ljepo osladiti svi koji ih vole. Kiša koja je pala u noći između 20 i 21.08 je izgleda dobro učinila za grožđe, pa bi vino moglo biti dobro.

Za kraj, došla je do nas - istini za volju nezvanična - priča o očekivanim pripremama za moguće formiranje folklorne grupe u Kistanjama, a ona bi svakako mogla puno učiniti na polju očuvanja i njegovanja našeg folklora, igara i običaja. Ne bi bilo loše ponovo pogledati originalnu Bukovačku svadbu ili Bukovačko kolo? Možda čak i sljedeće godine, na Preobraženju u Kistanjama?