[ Kistanje danas ] [ Nađeno na internetu ] [ Važni telefoni ] [ Foto galerija ]

Kako je umro rock and roll u Kistanjama...

Rock and roll je prvi put zakmečao, i to glasno, negdje tamo davnih pedesetih godina prošlog vijeka, a sretni ćaća i mater su mu po svemu sudeći bili nešto povučeniji i značajno tiši i obuzdaniji bluz i kantri. Brzo su shvatili da maloga ne mogu dugo kontrolisati, pa su ga pustili da se otisne u svijet. Mali je brzo rastao i još kao vrlo mlad postao jak i moćan, sa puno pristalica širom kugle zemaljske. Jedno od značajnih uporišta njegove stroge, ali pravedne vladavine vrlo brzo je postalo i Kistanje...

Davno je bilo vrijeme kad je mlađarija kistanjska počela slušati ovu muzičku novotariju, dugo godina od starijih po svijetu, ali i kod nas karakterisanu kao opasnu i zapadnjačku, drogerašku i agresivnu, a u najmanju ruku preglasnu po bubne opne i naravno zatupljujuću po mentalno zdravlje... Prvo na radiju, a poslije i na starom dobrom vinilu, pratili su se najnoviji hitovi, slušali se u Kistanjama par dana nakon objavljivanja...

Nije prošlo dugo, a već se napravio i prvi kistanjski vokalno instrumentalni sastav – Munje, zahvaljujući naravno nevjerovatnoj energiji i inventivnosti, sad već legendarnog Brace Pojkina – Fidela, koji je sam pravio električne gitare, pojačala i zvučnike, svirao i podučavao sviranju ostatak ekipe, skidao originale, ali i pisao pjesme koje su izvođene i godinama kasnije na kistanjskim rok scenama, u Domu kulture prije svega, ali i barakama iza stare škole, na pijaci, raskršću, čak i u CK...

Njegove Munje, u kojima su još svirali Hadža, Veva i Nonković, izvodile su najnovije i najaktuelnije svjetske hitove i prašile koncerte po Kistanjama pred nekoliko hiljada ljudi (jednom takvom prilikom nastalo je usljed velike gužve zakrčenje saobraćaja ispred Doma, pa je morala uredovati i milicija, uspostavljanjem prolaza za oba kamiona i jedan putnički automobil, koji su te večeri htjeli proći putnim pravcem Knin - Đevrske).

......

U godinama iza Munja, tehnologija je napredovala, ali iako napredna, i siromašna je bila naša sredina, pa je Fidel bio i dalje sa svojim elektronskim samonapravljenim čudima nezaobilazna tačka prilikom svake svirke, predstave ili plesa koji se redovno organizovao, uglavnom u Domu kulture. Iako je sve češće ples zadovoljavao muzičke potrebe kistanjske omladine, i dalje su se redovno pojavljivale i različiti muzički sastavi. Vremenom se već pojavila i mlađa garda kistanjskih muzičara, među kojima su bili Žare Popović, Jaming, Čole, Jaci, pokojni Žarko Kiks, Baf – ako je ko zaboravljen, nije namjerno...

......

Prašili su se Bitlsi, Stonsi, Siluete, Šedovsi, Indeksi...

Rock and roll je tako svojim neodoljivim šarmom privukao praktično kompletnu mladost kistanjsku, koja ga je slušala i svirala, i tako godinama, sve tamo negdje do sredine osamdesetih, kada se stvari gotovo neprimjetno, ali uočljivo počinju mjenjati...

Dotad neprikosnovena, rok muzika u Kistanjama polako gubi trku sa novim muzičkim pravcima. To se prvo počelo primjećivati u kafićima, čiji vlasnici, igrajući razumljivu tržišnu utakmicu i privlačeći što veći broj gostiju koji sve češće dolaze i iz okolnih sredina koje nisu bile nikad pretjerano zagrijane za rok, posežu za kasetama koje su nudile drugačiju muziku...

Težak udarac rock and roll-u u Kistanjama zadaje i restoteka Kondor, koja je istina imala i diskoteku, ali je u svojoj bašti privlačila publiku željnu sasvim drugačijih tonova, koji su preko šušanja odzvanjali preko cijelih Kistanja i mogli se čuti dobro i u barakama iza stare škole, gdje su samo dvije godine prije otvaranja Kondora posljednji Mohikanci – momci iz benda „Halo Bing“ - okupljali poklonike Kridensa, Atomskog skloništa, Dorsa, ili Stonsa, prašeći ih nevjerovatnom žestinom, strasno poput svojih kistanjskih prethodnika. U njihovom repertoaru nalazila se i Fidelova: „Krčma starog Džonija“ i skoro da nema Kistanjca koji bar nekad nije zapjevao i: „...u njoj pijem čašu viskija...“ Istini za volju, bilo je i ispadanja iz ritma i krivih hvatova i falširanja tu i tamo, ali nikome to u barakama gdje su imali probe nije smetalo, i vježbalo se i sviralo i zabavljalo danima, što je dalo između ostaloga i odličan rezultat na Gitarijadi u Kninu, gdje su bili treći. Nakon njihovog koncerta u Kistanjama, 02. maja 1984.g. nije izgledalo da će kistanjski rok dućan biti zaključan, a da će ključevi ostati kod njih. Ipak, tako je bilo...

......

Dvadeset i četiri godine kasnije, Damir Nikolić, Aco Lalić, Mićo Karanović, Boban Karanović i Branko Bjelanović – bivši momci iz bivšeg Halo Binga, bavili su se sasvim drugim stvarima. Živili su svoje živote daleko od pojačala, gitara ili činela. Vrijeme druženja i roka je bilo daleko iza njih, a njihova realnost su bili Beograd, Herceg Novi i neke nove, drukčije Kistanje, u kojima rock and roll odavno nema otvoren konzulat.

Nisu se sretali, osim slučajno. Nikad na jednom mjestu u isto vrijeme. Dobra muzika im je još uvijek bila u srcima, a priča o Halo Bingu daleki treptaj slatke mladosti...

I onda je pokrenuta akcija ponovnog okupljanja benda i organizovanja njihovog koncerta u Kistanjama - posljednji pokušaj da se spasi ozbiljno bolestan rock and roll u našem malom mjestu. Sajt moje-kistanje je stao iza svega, moralno i organizaciono – ogroman posao je trebalo napraviti da bi se obezbjedio termin, baš kao i instrumenti, pojačala, mikrofoni, prostor za vježbanje, saglasnosti...

U prvi trenutak je izgledalo da će trebati animirati i “ ostarjele rokere“, ali nije bilo tako – Damir, Aco, Boban i Mićo su ideju prihvatili sa oduševljenjem - iz prve, a samo je Branko bio, u svom stilu, pomalo rezervisan. Ne i protiv, pokazalo se, iako je stalno tvrdio da iz toga nema ništa. Krenulo je višemjesečno vježbanje, silom prilika ne u punom sastavu, ali dovoljno da se osjete dobre vibracije. Bingovci su se nakon dugog vremena ponovo družili, svirali i pjevali – rodila se nada da je moguće nešto i napraviti...

......

U početku, izgledalo je da će najveći problemi biti nalaženje instrumenata i opreme za Bingovce, nalaženje mjesta za probe prije koncerta i naravno, podizanje voljnog elementa kod Branka, koji je izgledao kao neko ko najviše sumnja da može biti dio cijele priče. Tako je i bilo, sve do nekoliko dana pred Preobraženje – koje se iskristalisalo kao idealna prilika za svirku zato što su tada i bina i razglas već u Kistanjama...

Problemi su bili veliki, ali je i volja Bingovaca i njihovog nesuđenog, nazovi menadžera, koji se se okupili u Kistanjama par dana pred Preobraženje, bila sve veća. Sve se otvaralo na najbolji način pred njima: prvo je u dogovoru sa SKD Prosvjeta pronađeno financijsko rješenje za instrumente i opremu – koje je trebao iznajmiti Jug Ramljak, bubnjar i roker iz Knina, koji iza kafića A3 u Kninu ima i mali studio koji iznajmljuje bendovima, a kojem se priča oko okupljanja Halo Binga jako dopala, pa je učinio sve da obezbjedi dva trosatna termina za Bingovce, iako mu je studio prilično zauzet. Nakon toga sve je izgledalo skoro u najboljem redu. Trebalo je samo odraditi dvije jake probe, usvirati se za par pjesama i nastupiti u okviru programa za Preobraženje. Sve je bilo spremno, odštampani su i plakati, na kojima je pisalo da je tačka broj 4: Halo Bing iz Kistanja...

......

15.08. uveče, u stilu onih čije su pjesme trebali izvoditi, Bingovci su organizovali okupljanje, gradelanje i malo lagane svirke pred dvije važne probe. Piće ne pominjemo zato što nije bilo na listi prioriteta, iako to ne znači da se nije pilo. U miru i tišini avlije iza Budimirove kuće, okupili su se svi na jednom mjestu poslije 24 godine, uglavnom u društvu svojih žena i djevojaka, djece i prijatelja. Par sati je proletilo za tren, palo je par dogovora, odsviralo se par pjesama, sve je izgledalo ko u pjesmi...

......

......

Osvanuo je 17.08. Tog dana, u 18.30h Bingovci su u punom sastavu odjezdili u Knin, na prve probe poslje pomenutih 24 godine. Vratili su se punog srca, nakon što su, kako su svi odreda rekli – žestoko otprašili Pomorca (za one koji ne znaju: „ … Pomorac sam majko na bijelome brodu...“ - od Atomskog skloništa), ali i sa dozom sumnje da mogu zajedno odsvirati planiranih 5 pjesama, zato što je Branko, iskreno pun želje da svira, ali i surovo realan, priznao da ima velikih problema sa bas gitarom i da ga prsti jednostavno ne slušaju. Rješenje je pronađeno vrlo brzo - plan je bio da prvu stvar na koncertu odsvira on, a da za ostale ako mu ne bude išlo umjesto njega utrči Tvrtko iz Knina, čovjek koji već godinama u Kistanjama obezbjeđuje binu i svu opremu neophodnu za Preobraženjeske svečanosti, a i sam je nekad svirao bas gitaru. Naravno, kao rok bas gitaristi dobro mu je bio poznat repertoar Halo Binga i bio je voljan bez ikakvih uslova pomoći, jer mu se takođe jako dopala cijela priča vezana za ponovno okupljanje Bingovaca i ponovno otključavanje u Kistanjama odavno zaključanog rok konzulata. Pao je dogovor da se 18.08. ponovo okupe u Kninu, u 17h. Predstojala su još tri sata usviravanja i onda veliki koncert na pijaci...

I tako, dođosmo do kraja naše priče, na žalost tužnoga kraja. Barem za rokere kistanjske... Kad je nada bila najveća i sve je bilo spremno za Halo Bing – desilo se ono najgore. Umro je rock and roll u Kistanjama!

Neki sad kažu da je brutalno upucan, a da ga je ne znajući šta radi upucao čovjek koji je u Halo Bingu svirao solo gitaru...

Sve se desilo u trenutku, kada niko nije očekivao: 18.08. u 16.30h, Bingovci su bili spremni i čekali ko zapete puške, Trebalo je samo sjesti u kola, otići u Knin i odraditi zadnju probu. Svi su bili tu: Damir, Aco, Mićo i u svojoj kući Branko, nedostajao je samo Boban. Sa njima je bila cijela ekipa koja je takođe namjeravala poći u Knin i odslušati probu i proslaviti zajedno sa njima sutrašnji koncert. U Kninu je već čekala i bas dopuna – Tvrtko. Onda je Damir nazvao Bobana i pitao ga gdje je i zašto kasni, našta je dobio odgovor: “ Ja sam na moru, u Tribunju“?!?

BANG!!!

Nije izgleda bio svjestan Boban da će taj pucanj čuli i Fidel i Hadža i Veva i Nonković i cjela ekipa kistanjskih rokera koja je došla kasnije, zajedno sa svima koji su godinama guštali slušajući ih. Nije razmislio na vrijeme o tome da će sutra jedan broj ljudi koji je sa nestrpljenjem iščekivao istinski spektakl i tačku broj 4 preobraženjskog programa na pijaci pitati kako to da nema svirke koja se tako dugo pripremala i još duže čekala... Što je najgore, nije imao u vidu i nije ga bilo briga koliko će biti razočarenje ostatka ekipe...

I da ne ispadne sad kako smo preoštri, jer i nemamo pravo na to, Boban je naravno i dalje naš Kistanjac i naš susjed i gitarista (bivši) Halo Binga (bivšeg) koji je sigurno imao i neke svoje razloge za tako nešto. Da ih je bar rekao na vrijeme i na pravi način...
Ovako, ostaće ipak zapisano da je bez pardona oroz povukao on i da je njegovom krivicom propuštena prilika da se ispriča do kraja jedna divna priča. Nisi to smio uraditi, Bobane...

Jedino što je sad, nakon svega, moguće - jeste da se nekim čudom i po scenariju kakve južnoameričke serije sazna da je rock and roll ipak preživio pucanj u Kistanjama, pa da se u nekoj novoj epizodi iscjeljen ponovo podigne i svrati u kistanjsku Krčmu starog Džonija, u kojoj fajronta nema...

......