........................................Gostiona "Zmištak" u slikama i par riječi...

Reče jedan čovjek U GRUPI "MOJE KISTANJE" na Fejsbuku:

"Gostiona "Zmištak", iako iščezla u vremenu, stoji u mom sjećanju kao ugotiteljski miljokaz na razmeđi Gornje i Donje Bukovice. Pomalo egzotičnog naziva (Zmištak - brdo u Bukovici), nekad smještena u kameno zdanje kistanjskog Kvartira, nastala u ono... starosjedilačko i starobukovačko vreme...

Na razmeđu vremena i događaja u nešto izmjenjenom obliku i funkciji traje do danas. Jednostavnošću ruralnog ambijenta, mamila je dobrodošlicom. Nudila je lokalnu gastronomsku deliciju, pečenu janjetinu i dobro vino. U ono vrijeme bez espreso-aparata i The Coca cole, sučeljena mjesnom trgu i pijaci bila je omiljeno svratište svih namjernika. Neizbježna destinacija "usput" na povratku s placa (pazara). Odmorište i okrijepa. Za radništvo i seljaštvo, rekli bi neki. A i "viđeniji" Kistanjci, imali su tu svoj "kantun".


Pazarnim danima ili o sajmovima, pečeno se pazarilo ki na jagmu. Zvečili dvolitraši s vinom. Nerijetko bi se čula i pjesma. Nako, po starinski, gromoglasno, da je klačarda sa zidova opadala. Jela se čuvena janjetina "što ne daši" i pila žutina ili crnjak sa blagorodnog bukovačkog rubnog područja, najčešće product of Varivode - ćeto domaćo! Kao gastronomska posebnost, znalo se treviti: tuka ispod peke, zečevina ili riba s gradela. U posebnoj prigodi našlo bi se i domacih puževa ili šparoga.

Ipak, onaj arhetipski, svevremeni ukus janjetine sa ražnja i gutljaj dobrog vina, svakako i domaćinski ugođaj, ostaju kao glavni trag sjećanja na gostionu "Zmištak".

Trenutno, na mjestu spomenute gostione radi "Depadans" Koga? Čega? S kim ? Ščim? Ja bi rađe dvolitrašom ili iz bukare...

Živili!"