20. trećeg je održana beogradska premijera dokumentarnog filma "5 žena". Art bioskop Etnografskog muzeja bio je dobro odabrano mjesto koje se te večeri pretvorilo u ono što smo najavili i očekivali objavljujući poziv Kistanjcima i Bukovčancima - punkt neformalnog okupljanja naših ljudi, željnih i žednih viđanja i ovakvih događaja. I ovakvih priča, koje govore o mukama kroz koje je prolazio i još uvijek prolazi naš narod, izbačen iz svoje tačke oslonca olujnim vjetrovima sudbine. Film je bio povod, i to dobar, jer su priče pet žena junakinja filma priče koje su našim ljudima itekako poznate i na žalost itekako bliske...

Došli su naši ljudi viditi film i ispričati se, viditi šta je to radio Killy, kako i šta pričaju žene u filmu. Došli su i čuti i viditi Milojka Budimira, čija je Asocijacija izbjeglica bila domaćin premijere. Došli su i osjetiti djelić kistanjske atmosfere, zagađene lošim vjestima koje su koji dan ranije pristigle preplavljujući medije. Došli su jednim uvom osluškujući šta se to dolje dešava, a drugim uvom želeći čuti da je najgore šta će se desiti narednih dana sportski poraz Srbije u utakmici na Maksimiru, protiv Hrvatske...

O filmu vam nećemo govoriti ništa. Ako budete u prilici pogledajte ga, jer ga mi ovdje ne smijemo emitovati zbog poštovanja autorskih prava. Ravnodušni sigurno nećete ostati...

Da se dalje ne troše slova i tastature uludo, najbolje je da odgledate 29 minuta i 39 sekundi foto-video reportaže (urađene amaterskom opremom) pripremljene za vas i osjetite djelić atmosfere, čujete šta je reka Budimir, šta Matijaš, šta stručni saradnik na ovom filmu Killy...



Živi bili...