[ Kistanje danas početna ] [ Važni telefoni ]

GODIŠNJI IZVJEŠTAJ O RADU ZAVIČAJNOG KLUBA “KISTANJSKA BUKOVICA”

Dragi Kistanjci , Bukovčanci, poštovani prijatelji i uvaženi gosti!

Pozdravljam vas u ime Izvršnog odbora Zavičajnog kluba “Kistanjska Bukovica” i u kratkim crtama ću vas upoznati sa aktivnostima Zavičajnog kluba u proteklom periodu.

Od svog osnivanja Zavičajni klub “Kistanjska Bukovica” za svoje članove i simpatizere organizovao je okupljanja. U posljednjih par godina tradicionalni susreti su se organizovali jednom godišnje, povodom Aranđelovdana, a ranijih godina dva puta povodom Aranđelovdana i povodom Preobraženja. Međutim, od kada su se koliko toliko normalizovali odnosi sa Republikom Hrvatskom a samim tim se i bezbednosni uslovi poboljšali, organizaciju okupljanja našeg naroda, povodom Preobraženja, ne organizujemo u Beogradu. Tih dana najveći broj našeg članstva odlazi u rodni kraj i tamo sa svojim najbližim proslavlja Preobraženje, najveći praznik Srba u Dalmaciji. Posebno je svečano kod manastira Krka gdje pored naglašene brojnosti posjetilaca, crkvena svečanost protiče u mirnoj i dostojanstvenoj atmosferi dostojnoj velikog praznika, što s ponosom ističemo. Broj posjetilaca se mjeri u hiljadama i svi koji se zateknu tamo osjećaju neko posebno nadahnuće.

Poštujući tradiciju Bukovčanaca, Zavičajni klub “Kistanjska Bukovica” je tu aktivnost kao važnu odrednicu našeg naroda maksimalno podržao. Pomažući da se održi tradicija, održava se svjest o našem postojanju, naročito kod mlađe populacije. Tradicija je vezivno tkivo koje odnose među ljudima čini suptilnijim i isprepletenijim pa samim tim i čvršćim. I dalje će aktivnost Zavičajnog kluba “Kistanjska Bukovica” biti usmjerena u tom pravcu.

Prošle 2009. godine redovno godišnje zasjedanje skupštine Zavičajnog kluba “ Kistanjska Bukovica ” nije održano zbog svima nam poznate epidemije gripe i preporuke Ministarstva zdravlja da se javni skupovi izbjegavaju.

Članovi IO Zavičajnog kluba “Kistanjska Bukovica” aktivno su bili uključeni oko predsjedničkih izbora u Republici Hrvatskoj. Zauzeli smo jasan stav da treba izaći na izbore u što većem broju. U tom smislu vršena je agitacija naših članova sa pravom glasa i upisivani su u spiskove za odlazak na izbore. U Republici Srbiji se moglo glasati na 12 glasačkih mjesta. Glasovi izbjeglih Srba su u najvećem broju otišli sadašnjem Predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Ivi Josipoviću, koji je nedavno, početkom novembra, otvorio obnovljeni spomenik našim žrtvama u Varivodama i posjetio manastir Krku.

Vezano za organizaciju izbora u Republici Srbiji, problemi su se javili na relaciji birači - Ambasada Republike Hrvatske. Kako je bilo neophodno popuniti određene formulare i poslati ih poštom na adresu Ambasade, nekoliko stotina prijava je odbijeno sa obrazloženjem da nisu predate blagovremeno i nije uvažena nesporna činjenica da su pisma poslata na vreme a da zbog toga što pošta ne radi vikendom, pisma primljena u ponedjeljak nisu bila validna. Na ovakav stav, na žalost nemožemo da imamo nikakav komentar.

Samim izlaskom na izbore Srbi su pokazali domaćoj i svjetskoj javnosti da su prisutni, da su politički svjesni i orjentisani, da postoje i da njihov interes u Republici Hrvatskoj žele da rješe sami i da im nije svejedno ko će biti Predsjednik Republike Hrvatske.

Vezano za lokalne izbore predstavnici lokalne vlasti na čelu sa načelnikom općine Kistanje, gospodinom Slobodanom Rončevićem posjetili su Beograd i održali susrete sa našim narodom koji živi na ovom prostoru. Sastanak sa IO u proširenom sastavu Zavičajnog kluba “Kistanjska Bukovica” upriličen je 20.03.2009. godine. Tom prilikom izložen nam je Program i plan aktivnosti. Treba također istaći da sem oficijelnih organa vlasti općine Kistanje ni jedna politička partija nije stupila u kontakt sa Zavičajnim klubom “Kistanjska Bukovica”, pa se samim tim nismo mogli odrediti prema njihovim programima. Zaključak IO Zavičajnog kluba “Kistanjska Bukovica” je bio jednoglasan da se ova opcija podrži. Potvrdu naše procjene dao je naš narod glasajući upravo za njh i SDSS je na lokalnom nivou dobio apsolutnu većinu.

U znak sjećanja na žrtve i našeg progona iz Kistanja (1991-95), Zavičajni klub “Kistanjska Bukovica” aktivno je ušestovao u obilježavanju godišnjice “Oluje” sa ostalim udruženjima i zavičajnim klubovima. Poznato vam je da već 6-7 godina izlazi “Zbornik o građanskom ratu u Hrvatskoj”. U radu na izradi Zbornika aktivno učestvuju i članovi IO Zavičajnog kluba “Kistanjska Bukovica”. Oni imaju dvostruku ulogu. Prvo u uređivačkoj politici Zbornika, i drugo, aktivni su u pisanju priloga za Zbornik. Od šest do sada izašlih Zbornika u svim su ušestovali i naši članovi.

Aktivnosti Zavičajnog kluba “Kistanjska Bukovica” posebno se ogledaju u obilježavanju godišnjice našeg progona. Na to nas obavezuju naše statutarne obaveze i broj žrtava koje su nam se dogodile u “Oluji”. Radi podsjećanja, u “Oluji” je ubijeno ili se vodi kao nestalo 1960 Srba, od čega 515 žena i 12 djece. Iz Kistanja je poginulo 21 lice a 5 se vodi kao nestalo od čega su 4 žene starije životne dobi.

Materijalna razaranja i nedužne žrtve, treba da svim pokolenjima budu podsjetnik da se žrtve nikad ne zaborave i da ih se uvijek sjećamo sa dužnim poštovanjem.

Dragi Bukovčanci, u posljednje 2-3 godine naše aktivnosti na medijskom planu oko informisanja javnosti su utihnule i bile su veoma rijetke. To nije naša želja, nego to je plod objektivne činjenice da je tema izbjegličkog korpusa iscrpljena i sredstva informisanja nisu više toliko zainteresovana. Nažalost, danas je postalo aktuelno samo ako se neka nesreća ili incident desi u zavičaju.

Vama je poznato da smo o sudbini Kistanja upoznavali pored domaćih institucija i strane diplomate najvišeg ranga između ostalih ambasadore SAD i Velike Britanije. Sa informacijama o Kistanjama i dešavanjima vezanim za njih bili smo veoma jasni i precizni, međutim iz nekih nama nepoznatih razloga odziv je bio ispod očekivanog, preskroman. Na to nismo mogli da imamo uticaja.

S obzirom da su postojeće organizacione forme sa velikim brojem malih udruženja i zavičajnih klubova na uskom, lokalnom nivou, pokazale nedovoljnu snagu i efikasnost u odnosu prema državnim organima Republike Srbije i međunarodnim institucijama koje se bave problemom izbjeglica, došlo je do udruživanja zavičajnih klubova i udruženja u dvije asocijacije. Naš Zavičajni klub je član Asocijacije izbjegličkih udruženja na čijem je čelu profesor Milojko Budimir, sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske. Preko ove Asocijacije i Udruženja Srba iz Hrvatske nastojimo da artikulišemo i predstavimo naše stavove i probleme koji nas opterećuju. Jednom rječju, sarađujemo sa institucijama koje su zadužene za pomoć izbjeglicama i za pomoć u rješavanju izbjegličkih problema.

Potpisnici smo peticije sa ostalih sto udruženja na području Srbije. U peticiji se naglašava da u proteklih 15 godina većina izbjeglih i prognanih Srba nije uspjela ostvariti svoja imovinska, stečena, statusna i druga prava u Republici Hrvatskoj što najbolje pokazuju sljedeće činjenice: Od 400.000 izbjeglih Srba sa područja RH u Srbiji živi oko 270.000, u Republiku Hrvatsku se vratilo oko 60.000, uglavnom populacije starije životne dobi, u BiH živi oko 30.000, a u treće zemlje (Evropa, Australija, SAD, Kanada) je otišlo oko 40.000.

Naše potpisivanje peticije nema za cilj da onemogući Republici Hrvatskoj ulazak u EU. Naprotiv mi to želimo, kako Republici Hrvatskoj tako i ostalim državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije. Ali pri tom ni naša prava ne smiju biti zapostavljena već rješena na pravičan način po najvišim međunarodnim standardima. U poglavlju 23 dokumenta pod nazivom “Pravosuđe i temeljna ljudska prava” ocjenjeno je da je trenutak da se međunarodna zajednica po ko zna koji put upozna i podsjeti da su nerješena mnoga statusna pitanja izbjeglih i prognanih Srba. Zahtjeva se da bi Republiku Hrvatsku trebalo usloviti da je to njena međunarodno preuzeta obaveza. Ukoliko Republika Hrvatska postane punopravni član EU, sigurno je da će se smanjiti mogućnosti za pravično rješenje otvorenih pitanja Srba u Republici Hrvatskoj. Ovakav zaključak priozilazi iz dosadašnje prakse koja govori da ovo malo što su Srbi uspjeli ostvariti u proteklom periodu, nije plod stvarne političke volje institucija u RH, Vlade Republike Hrvatske, nego isključivo plod pritiska evropskih političkih institucija. U prilog ovoj ocjeni je i najnoviji Izvještaj evropskog komiteta za izbjegle i prognane, koji okuplja 69 nevladinih organizacija u cijeloj Evropi da “politika vlasti RH od završetka rata 1995. godine do danas, predstavlja najveću prepreku zatvaranja izbjegličkog poglavlja u regionu.”

Dakle, kada RH dostigne evropske standarde u ispunjavanju i poštovanju i naših ljudskih prava, u skladu sa međunarodnim, regionalnim i bilateralnim sporazumima, izbjegli i prognani Srbi iz Republike Hrvatske će zdušno podržati njenu kandidaturu i prijem u stalno članstvo EU.

U ovom za nas pomalo obeshrabrujućem izvještaju o djelovanju Zavičajnog kluba “Kistanjska Bukovica”, želimo da unesemo i malo optimizma i da obradujemo sve naše Bukovčance. Poznato je od davnina da sa našeg područje veoma veliki broj ljudi ima zavidna akademska zvanja i da su uspješni u svojim oblastima kako u domaćim tako i inostranim okvirima, sa izgrađenim karijerama od akademika do veoma uspješnih ljekara, inženjera, pravnika sudija, profesora, bankara i ekonomista, a u posljednje vreme i umjetnika.

Ono što posebno raduje, to je uspjeh naše mladosti u oblasti sporta. Navešću vam nekoliko primjera: Nemanja Bezbradica, košarkaš, jedan od najvećih talenata u svojoj generaciji osvojio je pored ostalog zlatnu olimpijsku medalju na Olimpijskim igrama mladih u Singapuru, Boško Bjelanović, rukometaš, veoma uspješno nastupa za reprezentaciju Portugala, Marko Bezbradica, veslač, nastupa za prvi tim Univerziteta u Bostonu u SAD, mala Andjela Mažibrada, višestruki prvak Srbije u ritmičkoj gimnastici..

S ovom porukom, da nam se mladost što više priključi, da u svojim sredinama kojim god se poslom bavili, budu časni i pošteni ljudi, vredni đaci i studenti, dobri radnici, da nikad ne zaborave svoje porjeklo, da čuvaju i njeguju tradiciju rodnog kraja i da sutra ta uzvišena osjećanja prenose na svoje potomstvo ja vas sve srdačno pozdravljam.

Sekretar Zoran Bezbradica