[ Kistanje danas ] [ Jesen u Kistanjama ] [ Važni telefoni ] [ Foto galerija ]

Još jedno okupljanje i druženje Kistanjaca i Bukovčanaca u Beogradu, u organizaciji udruženja "Kistanjska Bukovica", donjelo je ove godine sa sobom i jednu jako ljepu novinu - dio programa izveli su po prvi put na ovim okupljanjima mladi i najmlađi. Aleksandra, Nikola i Marija Bota, Marko i Maša Bezbradica, Anđela Karanović i violinistkinje Nikolina i Marija - gošće iz Pakraca - smjenjivali su se na improvizovanoj sceni svečane sale SO Novi Beograd, u kojoj se okupilo dvjestotinjak ljudi i izmamili najveće aplauze. Prvenstveno zbog publici vidnog zadovoljstva mladih što su tu i u prilici da izvedu nešto ljepo, uzbuđenja i želje da što bolje izvedu pripremljene recitacije i pjesme, potom zato što su u tome uspjeli, ali i možda najviše zbog simbolike koju je sa sobom donjelo njihovo aktivno učešće u programu...








Počelo je obraćanjem konferansjea okupljanja, Ljupčeta Mandića, koji je pozdravio okupljene i goste, a i posebne goste: Rastivoja Bezbradicu, zamjenika predsjednika općine Kistanje, Iliju Bezbradicu, predsjednika SKD Prosvjeta - Kistanje, Milojka Budimira, generalnog sekretara udruženja Srba iz Hrvatske, Radu Matijaša, predsjednika upravnog odbora Demokratske inicijative Knin, profesora Obrada Zelića, gospođu Nadu Zamfirović, generala Borivoja Đukića i Đuru Džepinu i pukovnika Branka Bajića, da bi se nakon toga sa govornice skupu obratili i kraće govore održali Mirko Bjelanović, predsjednik udruženja, Rastivoj Bezbradica, Milojko Budimir i Rade Matijaš.




Nakon jednogodišnje pauze, ponovo su sa Kistanjcima bili i predstavnici općine Kistanje, što je sve posebno obradovalo, baš kao i generala Mirka Bjelanovića simboličan, ali ljep poklon Kistanja udruženju Kistanjska Bukovica, koji mu je uručio Ilija Bezbradica. Optimistička i ambiciozna bila je najava predstojećih aktivnosti općine, koju je dao skupu Rastivoj Bezbradica.

Po njoj, u narednom četverogodišnjem planu zvaničnika općine je konačno asvaltiranje svih neasvaltiranih puteva, tačnije 39 kilometara na području općine Kistanje, širenje komunalnog pogona, što predstavlja šansu za otvaranje novih desetak radnih mjesta, izgradnja kolektora i dovršavanje projekta, odnosno početak izgradnje kanalizacionog sistema u Kistanjama, asvaltiranje novog naselja i osnaživanje pomoći u ostvarivanju individualnih prava svih Kistanjaca i Bukovčanaca koji se sad nalaze van Kistanja, ako se obrate direktno općini i izlože svoj problem...

Ljupče Mandić je pri kraju oficijelnog dijela okupljanja pozvao okupljene da pomognu u dovršavanju njegovog projekta knjige o Kistanjama, ustupanjem dokumenata i materijala, a pogotovo iz perioda 1945. do 1950.g., za koji je rekao da je nekako najslabije pokriven...

Nakon govornika je Nata Mandić, koja je i ove godine osmislila program, preuzela inicijativu i prebacila je vrlo uspješno na mješoviti teren zabave, nostalgije i dobrog raspoloženja, u čemu su važnu ulogu svak na svoj način odigrali svi sudionici: pjevačka grupa "Korijeni", ženska pjevačka grupa KUD-a "Petrova gora" i naravno naša omladina, a sve to uz jaku logističku podršku Zorana Bezbradice, koji se pobrinuo da veliki broj slajdova nastalih tokom njegovih obilazaka Krke od Čučeva do Roškog slapa i prikaže na velikom platnu.




Jako ljepo je bilo i kratko - slikom i tekstom - putovanje stazama Sime Matavulja, a još jednom su prikazane i fotografije sa ljetošnje izložbe "Moje Kistanje". Fotografije je ponovo sa zadovoljstvom obradio i za emitovanje pripremio tim sajta moje-kistanje.net.

Jako interesantan i unaprijed osmišljen detalj je bila partija briškule i trešeta koju su za vrijeme trajanja programa bacili uz demijanu žutine momci iz "Korijena", koji su se u jednom trenutku čak malo i zanjeli pa ih je morala stišavati Nata...

Nakon programa, svi su pozvani na druženje uz bogato posluženje u holu. Ponovo, kao i svih prethodnih godina, bilo je vrlo prijatno i svi su vidno uživali u priči, šali, sjećanjima i novitadama, baš kao i dobrom pršutu, siru, vinu i rakiji...

Prava je šteta što tako kratko traje i što je samo jednom godišnje...

Teško je vjerno dočarati ambijent, pa ćemo dalje ostaviti samo fotografije da probaju reći šta imaju...