|
|
|
|
|
Iz Bedekera 1899.g...
 |
Kistanjska, šire posmatrano bukovačka narodna nošnja datira od davnih vremena. Sa uočljivim, premda ne prevelikim razlikama ista ili slična u cjeloj Bukovici. Opisaćemo ovdje osnovne djelove bez kojih nošnja ne bi bila kompletna. Ako smo se tu i tamo rasplinuli i pisali i ponešto preko toga, neće valjda nikome zasmetati. Opet je o stvarima koje se nošnje tiču... |
Muška nošnja: Košulja bjela od domaćeg platna, bez kragne, kopčanje naprijed a otvor od vrata do više stomaka. Kopčala se puljkama, bjelim. Rukavi široki, oko zgloba nabrani i sa puljkom. Gaće su se nosile suknene, crne. Kanica ( pojas ) tkana i vezena ornamentom bukovačkim na čoji pretežno crvenoj, koncem crnim, žutim, crvenim i zelenim. Boje su u tonu i tkanje je tipično, kakvog nigdje na svijetu nema, čak ni u okolici Knina, Erveniku ili Đevrskama. Kanica je široka, sa jakim kopčanjem tako da se moze zataći kubura ili možda svirala. Čarape su bile crne, vunene, opanci gumeni. Aljčić; kratki kaput od crnog sukna, opšiven pretežno crvenom čojom i đulima ( imitacijama cvjeta ) imao je po rubovima vez a u sredini ušivene kite raznih boja. I pri dnu rukava imao je crvenu čoju. Kaban dugi ( kao kaput ) bio je od crnog sukna, sa kapuljačom za glavu. Rukavi su bili dugi i uski ( više simbolični rukavi ) i na kraju prošiveni, tako da su bili kao džepovi u koje se moga staviti duvan...Kaban nije bio ukrašen, nosili su ga zimi a zbog masnog sukna bio je dobar i za kišu jer se voda samo sljevala sa njega. Aljak je bio kaban bez rukava, s njim bi se ogrtalo kao sa kakvom pelerinom. Isto je bio od crnog sukna. Krožet je bio kao đilet, od crne čoje, ukrašen vezenim narodnim motivom. Kopčanje je bilo spreda, duplo. S obe strane krožet je bio ukrašen tokama i ilicima od srebra. Poslje su se dodavali i novčići. Nosio se ljeti, kad je toplije. Kapa bukovačka bila je od čoje, gore crvena a donji krug na crnoj čoji sa gustim vezom od crnog konca. Iza je bila na kapi kita od crnog debelog konca. |
  |
  |
Ženska nošnja: Košulja kao i muška od domaćeg platna, bjela. Vuštan od crne tanke robe, nabran. Uz donji dio došiven je i gornji ( nešto kao đilet ) tako da se mogu provući ruke, pa vuštan nije mogao pasti. Na pojasu je bio mali izrez sa botunom za zakopčavanje. Pregača, tkana u bojama narodnim motivom, a okolo crne rese od vune. Pojas upreden i upleten od vune u 2-3 boje. Bile su neke i ukrašene od sredine prema dnu i to malim kitama od vune u bojama i pričvršćene sa sjajnim puljkama i svjetlicama. Kanica je bila uska i tkana u narodnom motivu, sitnim tkanjem. Bila je na njoj i puljka za kopču. Sadak je bio nešto kao đilet ali duži, do bokova a i duži. Od crnog sukna se pravio. Po rubovima je bila prišivena čoja a na njoj sve izvezeno. Nije se mogao kopčati jer su prednje strane bile uske pa se mogla viditi košulja. Na leđima, malo više od veza na rubu bile su kite i sjajne puljke kao ukras. Šareni šudar od platna ( kupljeni i sa figurama od paunovog perja a bilo ga je i sa drugačijim šarama ali sličnih boja. Šudare su nosile cure. Povezača ( marama isto kao i šudar ) od bjelog platna je bila za žene. Češljale su se sa razdjeljkom po sredini a kosa je bila dobro zategnuta i sa napravljenim pletenicama. Znale su žene u pletenice proplesti vuneni konac u boji, pa pletenice presaviti i vrhove povezati do vrata, tako da se niže povezače vide duple pletenice i na tom djelu se još i priveže nekoliko ilika srebrnih. S onom pređom u bojama to je bio pravi nakit za ono vrijeme. Aljina ( kao kaput ) od crnog sukna. Kopčanje na pojasu a gornji dio rastvoren. Na prsima sa obe strane rubovi od čoje, na rubu aljine široka čoja crvena i izvezena. Crvena i crna boja su prevladavale a bilo je i zelene, boje višnje a u vezu i žute boje. Čarape su bile vunene, crne. Opanci gumeni ( gumenjaši ). E da, bilo je i bjelih aljina od sukna, sa istim krojem i ukrasima kao i kod crnih. Dalje, nosile su žene i košulje duge do ispod koljena. Ljeti uglavnom. Bile su od domaćeg bjelog platna, sa rukavima širokim i nabranim; i sa puljkom naravno. Traveža ( kecelja ) od kupljenog platna bila je tamne boje, sa cvjetićima modrim i crnim i sa džepom na sredini. U starija vremena i žene su nosile široke kanice ukrašene sa malim ilicima i to na mjestu kopčanja. Na nju bi neke od njih ( starešice ) prikačile ključeve i nožić. Ajmo sad na ljevu stranu... |
Nastavljamo sa pričom o ženskoj nošnji ali sad već sa dodavanjem ovoga ili onoga da priča bude što interesantnija. Češljevi su bili u stara vremena drveni, sa jedne strane rjetki a sa druge gusti. Sa gustom stranom su žene otklanjale perut ili uši. A kao ljek protiv ušiju koristilo se petrolje. Češalj za skidanje ušiju bio je velik otprilike kao kutija cigareta, ali to mošda i nije tako vazan podatak. Nabavićemo sliku ako uspijemo. Za zdrav korjen kose mazale su žene maslinovo ulje. A bilo ih je i da su znale nagaraviti kosu sa ugljem da pokriju sjede i to samo onaj dio naprijed, šta se vidi ispod povezače. Plela su se i užad od vune, za uprtiti na leđa vučiju, drva, žito, koljevku sa djetetom...uže je bilo kao konop, jako. I kad već pomenusmo vučiju, moramo pomenuti i to da se prala sa pržinom nekad. Drvo je bilo čisto i bjelo ki izblanjano. Ma ke brendovi pusti današnji, to je bilo čisto i bjelo. Zera pržine opere kolko oćeš vučija. Otrčasmo sa teme malo. Da se vratimo ženskoj nošnji... Gender ( vidi sliku ) je bio komad platna od vrata do koljena ili do pojasa. Na njemu su bile posložene papirne novčanice a preko toga prozirno platno ( poput gaze ) da se novčanice vide. Vezivale su cure gender oko vrata prišivenim kurdelama, da ljepo visi. Bilo je i gendera sa dukatima i srebrnjacima, isto tako poslaganima i pričvršćenima na platno. Valjda su ih bušili, šta drugo. Cure sa genderima bile su udavače. Gender je govorio o bogatoj ili ne doti. Manje bogate cure su imale i manje bogate gendere, a siromašnije ponekad i nisu imale. Zato su morale biti vrijednije i bolje kuvati i biti zdrave i ljepe. Isto su se one bogatije lakše udavale...ili nisu? Ma nije vašno. Pričamo sad samo o genderu. A kad već pričamo o genderu, malo ćemo se sjetiti i još par stvari. Niste ih očekivali na ovoj stranici, jasno. Ali imaju veze. Eto, neka budu nešto kao skromni poklon što ste bili vrijedni i čitali sve dovde. Ajmo na desnu stranu......... |
  |
   |
Kad momak ( da ne rečemo belegija ) odabere curu onda kao krenu u šetnju kroz Kistanje...Jedan ćošak maramice drži on a drugi ona. Kako zašto? Da se ne bi doticali rukom, naravno. To je u neka vremena bilo nemoralno. Kad bi stajali i razgovarali, cura bi sagla glavu i gledala u zemlju, kopkala nogom po zemlji...Momak priča a cura jedva koju da izgovori. Kao srami se. I tako bogami sve do vjenčanja. I dok bi trajala ženidba i svatovi, mlada je još uvijek kao pokunjena, pa još i nategne šudar ( ustvari tada već povezaču) do očiju. Kao, još se srami. Naročito ljepi bili su svatovi i mladenci na sajmu. Veseli, ljepo obučeni, u narodnim nošnjama. U kolu ili u šetnji kroz Kistanje. U kolu bi pjevali bukovačke pjesme a neko bi obično zasvira na cintare. Nisu to bile neke pjesme koje obično čujemo na usnoj harmonici. Više nekakav takt u par nota po kome se igralo u kolu. Zauzeli bi cjelo raskršće pa udri... Sajam bi inače trajao od jutra do predveče. Bile su i nosalice, sa obješenima o vrat malim kao škancijama. Na njima poređano: ogledalca, češljevi, botuni, konci, perle, maramice, nožići i razne druge sitnice. Narod je tada svašta kupovao. Licitarska srca, pa onda nanizani kolačići koje su djeca stavljala oko vrata, razne pištaljke. Momci koji se još nisu ženili kupili bi onda curi ogledalce ili kakvu sitnicu. Kad sajmu dođe kraj, svi se razilaze. Svatovi svak svojoj kući, mlada i mladoženja zajedno. Cure bi čekali ćaća i mater za odvesti kući. Nije bilo šanse ko u kasnija vremena poslje otići neđe sa momkom. Mada, čuli smo da je poneko i zamakao ispred očiju brižnih roditelja. Da ne zaboravimo dodati i ovo: glavni miris je bio list od galopera. Nošnje su najčešće mirisale na dunje. Bez šminke, cure bi se dosjetile pa bi obraze natrljale sa vlažnim krep papirom a neke bi bogami i naštipale obraze da se dobro zarumene. Ajmo sad opet ljevo... |
Žene i cure od vune su plele čarape i farbale ih u crno ( farba se zvala tanjga ), tkale pregače, sukno, platno, torbe, kanice; šile ručno, plele užad, vreće, pravile biljce, išle na vodu vučijom... |
|
