[ Kistanje danas ] [ Jesen u Kistanjama ] [ Važni telefoni ] [ Foto galerija ]

Iza stare škole do Jankomira ...
Fotografije i sjećanje: Veljko od kolumne

............

1. Kostelić, gustelić, gustelina ili kako je već ko zva ovo drvo, u svoje vreme je bilo mitsko! Ispod je bio jedini travnati teren za frenje (ki Wimbledon, bogati) a oni mulci koji su imali kuraža da se ispenju na drvo imali su i privilegiju da sa "tribina" posmatraju igru sve usput pljucajući špice od gustelina po nama koji smo ostali izvan "VIP" mjesta na terenu....Tu je i Foto TRIVIĆ napravio naše "najljepše uspomene iz škole" - uvećane slike u BOJI (crno bjele pa malko ofarbate-svi sa rumenim obrazima i crvenim ustima ki našminkati-pa kad gledamo te slike jedni drugima se smijemo). Za grupne fotografije također je birao ovo mjesto jer je bilo malko nizbrdito pa je svjetlo od sunca najbolje isticalo ljepotu raznih generacija naše škole (vidi GENERACIJE).
2. Nekad asfaltirani put za Martiće "izaškole" pored Deverove....

............

3. Čuveno mjesto sa dva špalira jorgovana koji nikako da se oporavi od ljetne navale martićkih ovaca i pokoje koze, ali uvijek dovoljno da u jesen kad počne škola pošalje neko od nastavnika da se ubere šiba za uspostavljenje reda u razredu. Te šibe od jorgovana dobro su zviždale po zraku i kad tresne po katedri odma ti stra u kosti ućera, jer samo kad zamisliš da umjesto klupe može biti tvoj dlan, mmmmmmmmmmm.....
4. Topola pored zaletne staze za skok u dalj, bila je orjentir đe treba tražiti osmaše na velikom odmoru ili poslje škole, jer su svi tamo odlazili da dime cigarete, pa su se tako pravili veliki pred nama mlađima (a ha, kazaću te redaru! Bjež tamo tužibabo!)...

............
5. Nekadašnji odbojkaški teren, pa teren za igru "na kapetane" i jedno vreme (.74) pokušaj igre tenisa kad sam dobio od sestre teniske rekete iz Beograda, ali kad je Car razbio jedan od mojih reketa za tenis nespretno nesretnim slučajem bekhenda o babulj na terenu, ostala je samo mogućnost da se igra SQUASH udarajuć lopticu od zid barake jedinim preostalim reketom za tenis u Kistanjama. Doduše imala ih je i Živana Dubajić još odranije ali su se iskrivili i popuca im je najlon iako su bili u stegaču stalno, pa su za nas bili neupotrebljivi...
A tenis se u Jankovića igra još davnih 30-tih godina...
6. Betoniranje prvog košarkaškog školskog igrališta u Bukovici propraćeno je sa oduševljenjem medju omladincima u Kistanjama...Inicijator je bio ko drugi no Itrak, koji je skoro i noći provodio na igralištu da se ko slučajno ne našali pa u svježi beton ne iscrta inicijale kao što je bila moda u moje vreme...Da li mu je Đoko Novaković pomaga oko cimentiranja, jer je ima zavidno iskustvo oko Doma, ne bi zna reći ...

............

7. Koš po nacrtu Itrakovom napravljen je u Jadranu i sa velikom pompom postavljeni su na teren. Tada se činilo da je Kistanje centar svijeta, iako je neko iz Nunića to osporavao - ne sjećam se detalja....
8. Postrojavanje za ulazak u školu bila je kultna radnja kojoj ni danas ne vidim svrhu, dolazila bi djeca po pola sata ranije da zauzmu prva mjesta u redu za ulazak u školu, ostavljali torbe da se zna čije je koje mjesto, i onda se vrzmamo ispred škole, sjedimo na ogradici preko puta ispred Jadranovog skladišta, a ranije Vojne Pošte, trčemo po cesti ili igramo na plove na cesti iscrtanom terenu - i onda neko vikne: IDE BERIĆ! a mi svi navrat na nos u red i mirni ki bubice, nakon pionirskog pozdrava ZDRAVO ulazimo razred po razred u školu....Mogli smo mi manitati po cesti kad u to vreme rijetko kad bi se auto zaputio prema pruzi, a i Ugo se već vratio iz Bjevčana....

............
9. Itrak je vazda bio pun ideja kako od nas napraviti sportiste. U moje vreme nisi moga stati od parole: U ZDRAVOM TJELU ZDRAV DUH! a kako je vreme odmicalo od masovnosti u sportu ostade samo lova i par zvučnih (lovarnih) imena.. Ovdje smo skakali što u dalj nakon zaletišta od crvene rude sa teretne željezničke stanice, a kad je napravljeno i nasuto sitnom pržinom iz Smiljčića probali smo i skok u vis, a poslje paneš na tvrdu pržinu jer debelih strunjača nismo imali. Kako se više nas na tom skakanju izranjavilo, to je i Itrak odusta od pravlljenja skakača u vis...
10. Čuvene škale za plove na velikom odmoru ili prije početka nastave, zanimljivo je da smo poslje nastave svi jurcali kućama ki poplašeni, iako smo u školu dolazili ranije baš da se malko izigramo. Šta nam je to značilo, ne znam ni sada....

............
11. Na zapadnoj branki (stativi) lopta koja promaši često bi završila u Deverovoj dolini, namak iza Škegine kuće, ranije kuća Mile Martić...
12. Baraka

............

13. Nikako da dokučim nakon tolikih godina što igranja što sjećanja igrališta iza stare škole, šta se to zapravo krije ispod betonske ploče. Tu smo dane provodili gledajući kako četvrtaši igraju frenje, a mi mali pa nam nedaju - popneš se na ploču kako znaš i umiješ, a onda te odatle oćeraju: kao pukniće ploče i upašćeš u ponor i odnjo te vrag poslje...
14. Sve ove godine nikad nisam bio iza strare ambulante. Dok je bilo zidova i drveća pogled nije dosezao ovoliko daleko, i ostala je uvijek tajna kako li je iza? Sada kad je sve razgolićeno izgubila se još jedna iluzija u mojim sjećanjima. Slika je nastala sa mjesta koje smo jedne davne godine kopali, zatim kapulicu sadili i ocjenjivala nas na sekciji biologije nastavnica Janja Mrdalj koja je zamjenjivala nastavnika Mladjena Despenića dok se on nalazio na odsluženju vojnog roka. Meni se čini da se tih godina u vojsku odlazilo po 18 mjeseci, tako da je Janja bila 3 polugodišta sa đacima dok se Mlađo nije vratio na satove biologije i kemije u školu. Sjećam se epizode kod kopanja gredica za kapulicu - zemlja ledina još od drugog svjetskog rata, osmaši nešto plitko kopaju, ne da im se - to li je, kad Janja u suknji i crnim kožnim čizmama uze motiku, prionu na kopanje i baš u taj tren dok je onako pognuta bila nad gredicom naiđe nastavnik Mlađo - mi svi grknusmo od sreće što ga vidjesmo - a on, pravi gentleman iz Bosne, odma uze motiku Janji iz ruku i pokaza šta je muška snaga u kopanju, pa poslje par udaraca po utabanoj zemlji dade istu alatku prvom osmašu do sebe i onako nastavnički naredi> nastavi dalje! On i Janja odoše poslje do Zbornice da popiju kavu sa ostalim nastavnicima, a mi ostašmo da trebimo babulje grabljicama iza osmaških iskopina (bogati, i tada mi se činilo daćemo tu naći prije novi Burnum nego što će kapulica proklijati!)

............

15. Do starog vodotornja se u moje vreme moralo probijati kroz dračom i kupinom obraslu livadu, ljeti nikad nismo tuda prolazili zbog zmijurina, a samo povremeno tom prečicom smo se kretali kad bi bježali sa nastave u Kninu, pa prođeš puteljkom pored Marka Sladakovića kuće, pored vodotornja, na Martiće, pa preko Tauza i pored Smiljanine trešnje povr Đekine pećine preskočiš zidić koji je sprečava martićke ovce da izađu kod mlinice, i baš tu se pojaviš kod Mlinice i onda kući, a da te niko od znatiželjnih na raskršću ne priupita: oklen ti sade, zar njesi u školi? - ki da su imali kakve vajde od pitanja, a kamoli od odgovora!
16. U baraci iza škole su se osim priredbe za 25.maj -Dan Mladosti a ujedno i Dan škole, održavale raznorazne školske aktivnosti: jedno vreme kad je Itrak Andrija započeo karijeru nastavnika fizičkog u našoj školi, tu su bile strunjače, švedska klupa i kozlić, pa trk na kojekakva preskakanja! Poslje Milica Macura držala domaćinstvo i OTO (opće tehničko obrazovanje) pa smo jedno polugodište strugali turpijama i pilali šperploče koje neko ode do Jadrana i donese sa otpada od dječijih kolica koje su tada u Jadranu pravili, a drugo polugodište smo izučavali kulturu hranjenja pa smo pekli palačinke u istoj radionici (Nikola Macura Dele i ja odletimo do moje kuće da donesemo tavu jer je nismo imali u školi, dotle Milica i ostali iz razreda zamute tjesto i poslje napečemo palačinaka, pospemo šećerom i namažemo marmeladom od šljiva koju smo također od mene donjeli, a da materi nisam reka, no svejedno poslje se nije ljutila), a najteže je bilo kad smo morali vez učiti - i muški i ženske, pa još u to vreme! Ko ne donese urađen vez do dana škole kad se izlažu učenički radovi u prizemlju škole - neće dobiti pozitivnu ocjenu!- pa su nam se sestre navezle do mile volje, a mi svi prošli iz Domaćinstva! Istini za volju poslje mi je to znanje iglice i konca koristilo na studijama i u vojsci kad je trebalo pričvrstiti koje dugme na košulji...

............

17. Na veliki odmor izletimo svi ko će prvi iza škole da zauzmemo najbolje rupe za frenjanje ili red za plove na škalama. Vriska i tiskanje ko će prvi izaći na vrata od škole bile su svakodnevna pojava, ma koliko se učiteljice a poslje i nastavnici trudili da to osujete u nadi da se ko ne povredi u tom stampedu...Onima koji izvise na traženim mjestima jer su išli do Mile Bauka i Rajka Karanovića, a poslje kod Stojana i Bože u Robnoj na sendvić od kvarat kruva i dvi fete salame od koje su poslje kad podrignu u razredu nastavnice znale narediti da se prozori otvore pa makar i zima bila (kakva je to dobra salama bila, a sad je zovu podriguša posprdno) ostajalo bi samo da se igraju "na vatale"- trči pa ko koga uvati, ili na "Traj, traj, pašaraj"
18. O streljačkom društvu bilo je ranije priče, a evo rova na strelištu đe je staja neko ko je mete mjenja i vika iz rupe koliko je ko pogodio...nedostaje betonski grudobran koji je natkrivao pola rova. A iz nekih priča na klupama, bar od onih koji su se javno hvalili, tu su i prva ljubavna iskustva mnogi stekli, čak su neki i častili sa dvi kugle sladoleda kod Mikija da neku žensku stvar samo vide, pa im poslje bilo ža, jer sladoled je ipak slađi....

............
19. Čuveni betonski zidić sa topolom na sredini koji je drža odbojkaško igralište (poslje tamo napraviše garaže za školske kombije koji razvazaše djecu iz područnih škola) a u ljetno vreme TRIBINE na čuvenim kistanjskim turnirima u malom nogometu đe se igralo za glavnu nagradu - pečeni janjac u zadružnoj gostioni.
20. Red Star grafit u centru Kistanja...

The kraj!!!