Iljadu devetsto i osamdeset treće godine u Kistanjama se dogodio rok hepening, nazvan možda odma tad, a možda tek poslje Gitarijadom. Po arhivskoj građi i onome šta nam kažu stari zapisi, ovo je bila jedina Gitarijada u Kistanjama ikad, dosad nepravedno izostavljena sa mape naših sjećanja. Danas ispravljamo nepravdu…

Sa solidnom posjetom oko trista (slobodna procjena Barba Čole), što mladih, što starijih poklonika dobre muzike, koji su željni provoda, glasnog i pozitivnog ludila napunili salu Doma kulture u Kistanjama, bili su zadovoljni svi muzičari iz tri benda koja su nastupile te zimske večeri. Jedino je, vele, tog osmog prvog bio zabrinut zbog potencijalno katastrofalne sudbine svježe nalakiranog i uglancanog parketa i ostalog inventara Đoko, Gospodar Ključa Od Doma. Tolko je bio zabrinut da je vještim pripremnim manevrom ipak uspio smanjiti korisni prostor okupljenima, nesklanjanjem stolica (po 5 komada spojenih u redove) pripremljenih za kino projekcije. Tako se ples i đipanje okupljenih sveo na skučeni prostor omeđen onima šta sjede pored, ispred i iza'tebe, što ipak nije pokvarilo ni raspoloženje ni spremnost okupljenih da se odreda odlično provedu...

Ko je nastupio na prvoj i zadnjoj Gitarijadi u Kistanjama? Ako niste bili ili se ne sjećate jer ste ostarili, evo nudimo vam djelimični rifreš. Ne kompletan, ali kad nam vi javite čega se još sjećate, biće kompletniji...

Gosti iz Knina bili su mlađahni ali nadahnuti iako tek par mjeseci stari - momci iz benda "Krčma kod Đure seljaka". Potražili smo i na internetu našli o njima ovo:
"...KKĐS je jedan od prvih kninskih bendova koji je radio vlastite stvari i prvi bend koji je probio okvire lokalne scene. Bili su izuzetno kvalitetan i progresivan bend, kninski odgovor na Novi val. Slušani u Zagrebu i Splitu gdje su u to vrijeme uživali "kultni" status. Izašla recenzija demo snimka u "Poletu" i interview na Radio Splitu. Interesantno, tada je recenzija KKĐS bila puno bolje ocjenjena od recenzije Plavog orkestra. KKĐS su postojali od 1982. do 1985. godine..."

Evo vam i jednog njihovog zapisa, čisto da čujete (ako već niste) kako su momci zvučali:



Taj i takav KKĐS stiga je u Kistanje, po parafraziranim rječima Nidže Kukolja, ko biciklom ko kako, jer u to vrijeme nije bilo rokerski voziti se autom, a ko ga je i ima. Otprašili su šta su imali i čujemo da su to odradili savršeno. Imamo srećom i sačuvanu fotografiju sa ovoga nastupa. Kako nam je rečeno, škljocno je Jovan Rakić, baš kad je bend bio u punom stvaralačkom zanosu, pa je to ispalo vako:



U to vrijeme kistanjska scena je bila živa i aktuelna. Nakon nestanka "Munja", prazno mjesto je popunio bend koji se prozva i nazva "Burnum". U njemu su svirali Sveto Perić Jaming, Miloš Čolović Čole, Nikola Štrbac Jaci, Jovica iz Šibenika a ustvari iz Zaječara - zvani Joco Blues, a poslje i pokojni Žare Mažibrada Kiks, Mićo Karanović, Radiša i Mirko Tomasović iz Smrdelja. Ovaj bend je poznat i po tome šta je termine za vježbanje i prostor u kojem će vježbati obezbjedio zahvaljujući dogovoru sa tadašnjim prvim čovjekom kistanjskog KUD-a "Bukovica", Itrak Andrijom. Dogovor je bio jednostavan: svirajte KUD-u i za njihove potrebe šta treba, a poslje toga svirajte kolko oćete i šta oćete. Tako je vječiti problem zaključanog Doma kulture bio rješen na najbolji način i kistanjska rok scena je živila i širila oko sebe pozitivne vibracije. Do nestanka "Burnuma", kasnije na sceni zamjenjenog "Halo Bingom", ali o tome smo već malo pisali na drugom mjestu...

Dakle, drugi bend koji je svirao na kistanjskoj Gitarijadi bio je "Burnum". Tročlana postava te večeri bila je: Čole, Mićo i Joco Blues. Svirali su rok standarde aktuelne u to vrijeme ili one zastale iz sedamdesetih, a možda i šezdesetih. Kažu, svirali su da je sve vrag nosio. Dok nije isteka zeleni karton Gitarijade, pa su se instrumenti morali bez odlaganja ištekati iz struje, a okupljena publika u miru i tišini razići...

Srećom po ovu priču, prije toga je opet Rakić škljocno dvaput i ostavio nam dvije fotografije od kojih jednu sa velikim guštom, premijerno i ekskluzivno objavljujemo...



I kad već pomenusmo Burnumov "prisilni rad" na očuvanju folklorne zaostavštine, nećemo propustiti priliku pa objaviti još jedan dokument - fotografiju nastalu na nekom od nastupa kistanjskog KUD-a Bukovica. Na njoj se vidi Jadranka Popović, koja pjeva uz muzičku pratnju Čole i pokojnog Kiksa. Biće da je na set listi bilo nešto od “Atomaca”...



I za kraj, jer ovo je ipak možda više priča o "Burnumu" i njihovom muziciranju nego o Gitarijadi, nećemo nikoga ostaviti uskraćenoga za još dvije fotografije nepoznatog autora, a sa svirke "Burnuma" u Domu u Bratiškovcima. U publici ćete vjerovatno prepoznati Čotru, Biću i možda još koga, a na sceni Radišu, Miću i Miloša...





Kasnije, "Burnum" se preselio u prošlost i ustupio mjesto "Halo Bingu", koji je zaključa kistanjsku rok scenu koju smo u nekom drugom i starom tekstu nazvali "Krčma starog Džonija". Neko bi pomislio zauvjek, ali nikad se ne zna može li se ostvariti želja Željka Hadžovića, koji misli da je ostvarivo napraviti makar jednokratnu fuziju "Munja", "Burnuma" i "Halo Binga", a time i dobru svirku i još bolju zabavu na P(p)ijaci u Kistanjama. Oće li to ostati samo želja ili će se pokazati Hadžinom vizijom, saznaćemo. Dotad, završićemo priču o kistanjskoj Gitarijadi i "Burnumu" i podatkom da je treći bend koji je svirao u Domu kulture 1993. godine bio Radišin, ali se niko ne može sjetiti kako se bend zvao. Sjećate li se vi?

Uz veliki pozdrav svima iz Kistanja koji su ikad imali volje i snage i uzeli instrument ili mikrofon u ruke i bavili se "prostačkim deranjem i majmunisanjem zvanim rock and roll", a uz žal šta nije sačuvan nikakav i nijedan tonski zapis "Burnuma", zaključujemo ovaj izvještaj koji kasni samo dvadeset i devet godina...