...........................................................Darko...

Sjećate se pokojnog Darka Savića (Mažibrade), Bećinog unuka? Sina Bećine ćeri Vukice i brata Bećine druge žene, Vukine maćehe...

Taj Savić, Darkov ćaća, ne znamo mu više ni ime, doša je iz Vojvodine (Odžaci) u posjetu sestri Milici (Vukinoj maćiji). Vuka je na žalost bila i zapuštena i neprosvjećena, Bećo pio, maćija ko maćija, brat (Vukin) živio u Vodicama i o njoj zapravo niko nije vodio računa niti je ona imala pojma o surovostima kojima život vreba naivne. Uglavnom, gost je otiša, a Vuka ostala u drugom stanju. Nije ona ni znala, samo je primjetila kod sebe neke fiziološke promjene. Ubrzo se pokazalo da je u drugom stanju. Možemo samo zamisliti kroz kakav je pakao prošla...

Darko

Uglavnom, Darko se rodio živ i zdrav, ćaća ga prizna, da mu prezime i to je sve šta je učinio za njega. A učinio je toliko da se Darko kasnije i tog prezimena odreka i uzo materino. Nikad više nije ni doša u Kistanje (ćaća). Bećo i Milica su umrli, ne znamo tačno ko prije ko poslje Darkovog rođenja... Uglavnom, njegova mater je bila prava mučenica. Zaposlila se u manastirskoj kužini i tu zajedno sa Darkom i stanovala jer je njihova derutna kuća u Mažibradama jednostavno propadala, a ona nije imala mogućnosti to spriječiti. Pješačeći iz Manastira, Darko je pohađa osnovnu školu u Kistanjama. Družio sa Đodom i Mijatom i ostalom ekipom... On se kao i većina "različite" i u sebi duboko povređene djece nesvjesno svetio materi i znao se prema njoj problematično ponašati.

Kasnije se ipak sve preokrenulo. Darko je odrasta i počeo zrelije i objektivnije gledati na život pa i zlehudu materinu sudbinu. Zaposlio se na brodu, skupio nešto para i uz nečiju pomoć otiša u Italiju. Tu je radio na jednoj privatnoj benzinskoj pumpi. Na žalost, Vuka je završila 1984. godine, kako se to danas kaže, pod nerazjašnjenim okolnostima. Sigurno je jedino da se radilo o samoubistvu. Od tada je Darko počeo održavati redovnije kontakte sa Grulinom (nastavnika Grulovića) porodicom, telefonom, a sla je i slike i hvalio se da mu je na poslu dobro. Samo jednom je dolazio u posjetu. Prilikom jednog od zadnjih razgovora sa njima, reka je Grulovićima da se zaručio s gazdinom ćerkom, da će doći sa njom i da je ženidba na vidiku. Tu se prekida sve.

Kad su Grulovići 1993.godine u septembru pobjegli od granatiranja i došli u Novi Sad, jednog dana pozva ih je Mile Mažibrada Vasin i Tošin. Kaže, javljeno općini (mjesnoj zajednici) u Kistanjama da je Mažibrada Darko preminuo u bolnici u Sremskoj Kamenici kod Novog Sada i sahranjen o državnom trošku jer nije pronađen niko njegov. Policija je rekla da ga je jedan mladi par noću našao na glavnoj novosadskoj pijaci u teškom stanju i odveo u bolnicu. Zapravo, išli su od bolnice do bolnice dok ga ovi u Kamenici nisu primili sa visokom temperaturom i u polusvjesnom stanju...

Reklo bi se da se tu radi o onim groznim prebijanjima kada se na tjelu ne vide povrede, a čovjeka poslje više nema. Pošto je Darko bio sahranjen, nikog svog nije imao, ništa se nije moglo. Ostala su samo pisma neke curice dok je radio na brodu (stranom, prije Italije). U bolnici su nam rekli da ništa nije priča, samo plaka kad bi doša svjesti...

Policija nikad nije ni prstom mrdnula, a i ne postoje nikakvi dokumenti ni dokazi da je ova priča istinita. Postoji grob, a grobno mesto se plaća u nekakvoj minimalnoj zakupnini, iako je sve uređeno i ne razlikuje se od ostalih. U stvari, razlikuje se. Na grobu je drveni krst koji traje koliko traje, pa se stavi novi, ali u dogledno vreme neće biti nikog ni taj krst da stavi. Moguće je da će vrijeme ostaviti Darka i bez spomenika i bez ikakvog traga. Ako izuzmemo ljude koji su ga znali. I ako izuzmemo ovaj sajt. Osim, ako dođe do zera odricanja svih nas koji smo znali Darka i do akcije obilježavanja njegovog groba...

Darkova rodica Rada Grulović, koja živi u Novom Sadu i koja je i dosad snosila sve troškove održavanja, voljna je uzeti na sebe obavezu sređivanja i obilježavanja Darkovog groba.


Tim povodom Rada nam je napisala:

"Grob se može pronaći samo zahvaljujući tome što je novosadsko Gradsko groblje fenomenalno sredjeno i ne može se zalutati. Ipak, bez podataka bi to bilo teško, a oni su sljedeći: Polje br. 5, Parcela 30, grob 152. Za nekog ko bi doša prvi put, orjentir mogu biti samo dva spomenika sa Darkove lijeve i desne strane. Jedan je spomenik porodice Šustrijan, a drugi Korpas što se vidi i na fotografiji.

......

Ružno je reći, ali ovo je malo neugledniji dio groblja jer su tu sahrane vršene 1993. kad ljudi nisu imali ni za kruv pa se tako i taj dio jako razlikuje od starijih i novijih dijelova groblja koje krase skupi spomenici. Svaki pedalj groblja se fantastično odrzava, zasađeno je razno drveće pa sve liči na veliki mirni park. Mnoštvo breza se nalazi baš naspram Darkovog groba. U skladu s tim su i objekti podignuti za potrebe sahrana (kapele i ostalo). Nadam se da će doći dan da se okupimo tamo i sa zakašnjenjem odamo Darku posljednju poštu. "

Na našu molbu da se raspita o cjenama, kako bismo svi saznali kolko bi koštalo sređivanje, napisala nam je Rada i ovo:
"U jednoj kamenorezačkoj radnji sam bila da se malo upoznam s nazivima, izgledom i kvalitetom materijala, a kasnije sam pozvala sve koje sam mogla naći u Telefonoteci. Svima sam rekla da me interesuje skroman spomenik u obliku pravoslavnog krsta i nadgrobna ploča. Pitala sam za ploču zato što mi je jedna prijateljica rekla da su roditeljima bili napravili ram, onako kako sam ja zamišljala, ali da se nije moglo braniti od trave i da je trebalo ići svaki dan na groblje, pa su na kraju salili ploču. Dakle, spomenik, ploča i postavljanje koštali bi u slučaju najniže ponude 800 eura. Bila je jedna ponuda za isti posao i 1400, ali mi ćemo naravno pokušati skupiti za ovu najjeftiniju."

Rada će još morati otići u Katastar (za groblje) kod čovjeka čije su joj ime dali kamenoresci koji i vade dozvolu za postavljanje spomenika. Mora se znati ko je formalni nosilac (ovlašteno lice), čitavog posla. Pokojnog Darka je sahranila država, a ona ne može biti nosilac ugovora niti ga potpisivati. Nije nikakav problem da to Rada preuzme...

Dakle, ostalo je još pitanje novca. Novca nema, pa ako šta pripomognete, možda uspijemo u namjeri.

Evo žiro računa za uplatu u dinarima:

Rada Grulović
275-0000610355746-58

Ako biste uplatu odradili u Dolarima, evo instrukcija za uplatu:


Ako želite izvršiti uplatu u Eur-ima, evo instrukcija:

Kunski račun Rada nema...

O svim pristiglim uplatama i ukupno prikupljenim sredstvima bićete uredno obavještavani na ovoj stranici...