Iz prošlosti veterine...

prilog pripremio: Meštar od kolumne


O stanju veterinarskog zdravlja u K und K monarhiji, dat je izvještaj na dne 25. maja 1916. godine u Wiener Zeitungu, u kome o bolestima na našem terenu piše doslovce:

Dalmatien:

Maul und Klauenseuche:
Bezirk Benkovac: in Kistanje;

Bezirk Knin: in Drnis;
Bezirk Sinj: in Sinj und Vrlika;
Bezirk Spalato: in Lecevica.

Milzbrand: Bezirk Benkovac: in Kistanje.

Räude: Bezirk Knin: in Drnis und Knin;
Bezirk Makarska : in Makarska und Vrgorac;
Bezirk Ragusa: in Ragusa;
Bezirk Sebenico:in Tijesno;
Bezirk Sinj: in Sinj;
Bezirk Zara:in Zaravecchia (bei Einhufern).

Schweinepest: Bezirk Cattaro: in Castelnuovo.
Bei den herrschenden Tierseuchen werd?n die in dem Tierseuchengesetze vom 6. August 1909 vorgeschriebenen Maßnahmen gehandhabt. In der Zeit vom 17. Mai bis 24. Mai 1916 ist in den im Reichsrate vertretenen Königreichen und Ländern ein Fall von Rinderpest und von L u ngenseuche nicht vorgekommen. Diese Länder sind daher am 24. Mai 1916 frei von der Rinderpest und von der Lungenseuche,



Dalmacija:

Bolesti stopala i usta (slinavka i šap) :

Okrug Benkovac: U Kistanjama;

Okrug Knina: Drniš;

Okrug Sinj: u Sinju i Vrlika;

Okrug Split: u Lećevici.

Antraks:

Okrug Benkovac: U Kistanjama.

Šuga:

Okrug Knina: Drniš i Knin;
Okrug Makarska: u Makarska i Vrgorac;
Okrug Raguza: u Raguzi (Dubrovniku),

Okrug Sebenico (Šibenik): U Tijesno;

Okrug Sinj: u Sinju,

Okrug Zara (Zadar): Zaravecchia (konjska šuga). (Biograd na moru)
Svinjska kuga

okrug Kotor: Castelnuovo-u. (Herceg Novi)

Ove preovlađujuc´e bolesti životinja potpadaju po Zakon o zdravlju životinja i 6 Avgust 1909 propisane su mjere rukovanja. U periodu od 17 maja do 24. Maj 1916 Zastupljen je u Carskoj i Kraljevskoj zemlji, slučaj goveđe kuge. Pluc´ne bolesti nije bilo. Ove zemlje su zbog toga 24. Maj 1916 bez goveđa kuge i pluc´ne bolesti.

Za vreme Prvog svjetskog rata se pored vodjenja borbi na svim frontama, vodilo računa o suzbijanju zaraznih bolesti sa pažnjom, jer je širenje nekih bolesti medju konjima , kao glavnom vučnom snagom, dovodilo do povlačenja cijelih pukova sa fronta. Ako Vas zanima o kojim se bolestima radilo, odvojite malo vremena i pročitajte:

SLINAVKA I ŠAP

Bolest papkara (goveda, ovaca, koza i svinja) koja se karakterizira stvaranjem erozija (oštećenja) i afti (vezikula, mjehurića) po sluznicama - naročito usana, i po koži neobrasloj dlakom (u međupapčanom procijepu), naziva se jednim imenom slinavka i šap. Bolest uzrokuje virus koji pripada grupi pikornavirusa i koji ima najmanje 7 tipova i nekoliko varijanti.
Životinje koje nisu papkari oboljevaju samo izuzetno.

Širenje bolesti

Virus nalazimo u sadržaju vezikula, slini, mokraći, mlijeku i balegi oboljelih životinja, i ono što je značajno kod ovog uzročnika jest činjenica da se širi nevjerojatnom brzinom, i teoretski pucanjem jednog vezikula (dakle, oštećenja sluznice usne, što je jedan od kliničkih razvoja bolesti) oslobađaju se količine virusa koje mogu zaraziti više milijardi životinja. U pravilu životinje ozdrave nakon 3 tjedna, ali bolest se može zakomplicirati i životinja može uginuti. U svakom slučaju nastaju teške materijalne štete jer pada mliječnost i do 80 %, tako da životinja postane beskorisna. Zbog brzog širenja liječenje se ne provodi, a bolest se suzbija izlučivanjem životinja.

Najvažniji je izvor infekcije životinja u akutnoj fazi bolesti, no slina je infekciozna i prije pojave simptoma. Bolest se širi izravnim kontaktom u staji, na pašnjaku, sajmu ili prilikom transporta. U osušenim krpicama epitela virus može ostati infekciozan mjesecima. Posredno se zaraza širi živim ili neživim vektorima. Od živih najvažniji je čovjek, a zatim konj, psi lutalice, mačke, domaća perad, sitni glodavci i kunići. Životinje u rekonvalescenciji (oporavku) mjesecima izlučuju virus. Kao neživi vektori u obzir dolaze mlijeko, meso, klaonički proizvodi i otpaci, voda, tlo, zrak, posude i oprema, trava, hrana i prometna sredstva. Posebno dugo virus ostaje aktivan u koštanoj srži.

Geografski i klimatski čimbenici uvelike uvjetuju tok bolesti i karakter bolesti. Za moguće objašnjenje otkuda nam ova opaka zaraza dolazi kao i kravlje ludilo iz Velike Britanije, autor ovog teksta ističe koincidenciju posebnog mjesta aktivnosti virusa slinavke i šapa te priona kravljeg ludila – u koštanoj srži.

Inkubacija i tijek bolesti

Inkubacija bolesti u pravilu iznosi 2-6 dana. Duljina inkubacijskog vremena ovisi o virulenciji i količini uzročnika, načinu i mjestu infekcije, te otpornosti životinje.

Tijek infekcije odvija se u dvije faze; najprije se na ulaznom mjestu infekcije razvijaju jedan ili više primarnih mjehurića (afti) . One se lagano previde , jer se obično nalaze na skrivenim mjestima, a osim toga nema nikakvih popratnih simptoma pa se još i ne pomišlja na samu bolest. Iz ovih primarnih afti , virus prodire u krv te uskoro nastupa groznica uz povišenje temperature i ostale znakove infekcije. Jedan do dva dana nakon primarnog stadija dolazi do izbijanja sekundarnih mjehurića (tzv.generalizirane afte) na predilekcionim mjestima.

Simptomi slinavke

Kod slinavke, dakle, primarni mjehurići se previde, pa 2 dana nakon infekcije nastaju znaci groznice. Kod mladih i snažnijih životinja ona je jača, prema tome i uočljivija. Opći simptomi groznice obično traju 1-2 dana, a nakon toga dolazi do izbijanja vezikuloznog egzantema (crvenilo sa mjehurima) koji je karakterističan za slinavku i šap. Životinja jako slini, teško uzima hranu, mljacka jezikom i škripi zubima. Mjehurići pucaju nakon 3 dana te nastaju oštećenja, crvena, gola, plitka i bolna. Međutim, relativno brzo oštećenja i zacjeljuju i smatra se da je čitav proces završen kada egzantem nestaje. Tada postupno nestaju i smetnje u uzimanju hrane, a opće stanje se vidno popravlja.

Simptomi šapa

Šap se obično razvija istovremeno s promjenama u ustima. Šap počinje crvenilom, otečenjem i povišenjem temperature kože na kruni papka. Nakon 1-2 dana stvaraju se mjehurići koji ubrzo popucaju te nastanu ranice koje su obično bolne i prouzrokuju jaku šepavost. Ove ranice se pokriju krastama i zaraštavaju nakon 8 dana, a nakon 1-2 tjedna postupno nestaju.

Na vimenu također nastaju mjehurići, čitavo vime otekne, te ukoliko mjehurići prigodom mužnje ne prsnu, ostaju 5-6 dana, zatim sami prsnu i ubrzo ispod stvorene kraste epiteliziraju.

Bolest kod svinja

Svinja je u pravilu znatno slabije primljiva od goveda. Svinje se mogu inficirati i kroz kožu. Afte se pretežno pojavljuju na papcima, rijetko po ustima, a još rjeđe po ostalim dijelovima tijela. Životinja šepa, i moguća su oštećenja mišića.

Bolest kod ovaca i koza

Ovce i koze oboljevaju sa sličnim simptomima kao goveda, ali u puno blažem obliku. Česti su pobačaji.

Liječenje i suzbijanje bolesti

Liječenje životinja se ne provodi , a suzbijanje se vrši «stamping out» metodom odnosno izlučivanjem životinja. Zaraženo se dvorište odmah zatvara, zabranjuje se svako kretanje životinja, ograničava se kretanje životinja, a na žalost kao kod rijetko koje zaraze životinja ograničava se i kretanje ljudi. Sva bolesna ili na bolest sumnjiva stoka kao i ona koja je primljiva za slinavku i šap a zatekla se u zaraženom dvorištu , smjesta se ubija i neškodljivo uklanja. U zaraženom području obavlja se čitav niz preventivnih radnji , koje uvjetuju teške materijalne posljedice, ali i ono što je najteže, ograničava se kretanje ljudima zbog mogućeg prijenosa bolesti, pa se, kao što se upravo događa u Velikoj Britaniji, blokiraju čitava naselja i sela. Ovu mjeru uvela je i Republika Hrvatska, i čini se da za sada nema opasnosti od pojave slinavke i šapa u Hrvatskoj. Bitno je, na kraju napomenuti, da od ove bolesti ne oboljevaju ljudi, ali kako se bolest širi među papkarima, čini nesagledive materijalne štete svakoj poljoprivredi.

  http://www.poslovniforum.hr/poljoprivreda/slinavka_i_sap.asp

KOPITNE BOLESTI

Naime, glavne se promjene u tih bolesti odigravaju u površnim ili u dubokim rožnim slojevima , a to je vrlo važno za prepoznavanje tih bolesti.

GNJILOGRIZ ŽABICE

Riječ je o bolesti tijekom koje se raspada rožna žabica . Promjene započinju obično u srednjoj žabičnoj brazdi u kojoj se skuplja gusta, siva, smrdljiva raspala rožina. Ako su promjene znatno napredovale, raspada se rožina i na drugim mjestima žabice pa ponekad gnjilež zahvaća mekuši i rožnu porubicu čahure. U težem i zapuštenom tijeku gnjilogriza otpadne sva rožina i ostane gola kožna žabica (usmina, korijum). Gubitkom rožne žabice petne stijenke se suze i nastaje nisko kopito s lošom kakvoćom rožine. Na kopitnoj stijenci javljaju se brazde koje su na gornjoj petnoj stijenci zbijene, a prema nokatnom dijelu zrakasto se šire. Rožna stijenka postane suha, tvrda, krhka i lomi se na nosilnom rubu i stvara se odvojena i šuplja stijenka.
Uzroci bolesti su loša njega kopita , vlažna stelja i nedovoljno kretanje konja. Ako je stelja vlažna i onečišćena balegom i mokraćom (neredovito čišćenje), razvija se amonijak koji omekša ionako mekanu rožinu pa u nju prodiru gnjiležne bakterije koje razaraju rožinu.
Gnjiljenju rožine skloni su konji s uskim kopitom i visokim petnim stijenkama te potkivani visokim potpeticama i prejako obrezanim žabicama. U svih tih konja premali je pritisak žabice odozgo, pa je ometena njezina uloga kopitne crpke. Stoga je smanjen protok krvi u kopitu i time ometena proizvodnja rožine stanica dubljih slojeva pousmine koje je tvore. Popuštanjem sveza između epitelnih (pokrovnih) stanica u najmlađim proizvodnim slojevima pousmine nastanu pukotine. Kroz te pukotine naknadno mogu prodrijeti gnjiležne bakterije iz stajskoga gnoja pa se žabična rožina gnjiležno raspada.
Liječenje se sastoji u uklanjanju maceriranih dijelova rožine kopitnim nožem, a potom se oboljelo mjesto premaže 25 postotnom otopinom bakrenog sulfata. Tako obrađeno kopito neko vrijeme treba zaštititi od utjecaja vanjskih čimbenika.
Sprječavanje pojave bolesti provodi se redovitim čišćenjem prostora za smještaj konja. Osim toga redovito treba čistiti žabične brazde i stijenke rožine tupim (drvenim) predmetom, u suprotnom je moguće oštećivanje područja kopita i stvaranje preduvjeta za pojavu bolesti. Poslije odgovarajućeg čišćenja kopito se pere nekoliko puta tjedno čistom vodom, obriše suhom krpom i premaže neutralnom mašću. Pojavu ove bolesti svodimo na najmanju mjeru redovitom njegom kopita uz periodično prekivanje potkovanih konja i korekciju (obrezivanje) prekomjerno izrasle rožine.

KOPITNI RAK

Bolest se očituje resičastim bujanjem žabične usmine (korijuma), susjednih dijelova potplata, urođenih potporišta a poslije i stijenke. Resičasto (papilomatozno) tijelo usmine jako buja a pokrovne stanice ne orožnjavaju. Riječ je o kroničnoj upali kopitne usmine s izrazitim bujanjem njezinih resica, čije pokrovne stanice nedovoljno ili uopće ne orožnjavaju pa su pokrivene sivkasto bijelom sirastom i ljepljivom masom neugodna mirisa.
Nema baš ništa zajedničko s pravim rakom - karcinomom. Naime, naziv je uveden početkom 19. stoljeća vjerojatno zbog neobuzdanog bujanja kopitne usmine. Stoga bolest nije zločudna iako je teško izlječiva.
Uzrok pojavi bolesti do danas nije dovoljno poznat, ali se smatra da vanjski podražaji uz lošu higijenu kopita stvaraju uvjete za njezinu pojavu.
U početku bolesti u postranim žabičnim brazdama zapažaju se sivkasto bijele resice izrazita smrada. U uznapredovanom tijeku bolesti gotovo sva žabica nabuja u resičaste tvorevine tako da je rožna čahura podminirana sve do kopitne krune. Rožna porubica kopitne čahure raspada se kao hrastova kora. U daljnjem tijeku zahvaćena je i stijenka. Odvoji se od podloge pa se rožna čahura izoblići. Stijenka se odvoji od nosilnog ruba, savija i strši prema van i gore, a petni je dio ograničen samo na krunski dio. Ispod odvojene stijenke vide se resičasta bujanja.
Ako su promjene ograničene samo na žabične brazde, tj. u početku bolesti, mogu se zamijeniti s gnjiležom žabice. Kod gnjilogriza žabice promjene su ograničene samo na rožinu . Ona je omekšana, istrgana i propala pa izgleda kao da je izgrižena, a u šupljinama se nalazi crno siva smrdljiva masa. Promjene napreduju od rožne promjene u dubinu, a ne iz dubine prema površini kao u raka, kopitna je usmina uvijek pokrivena debljim ili tanjim slojem rožine. Kod kopitnog raka resice su bijelo sivkaste, mekane, raznih oblika i pune krvi, pa i pri najmanjem oštećenju odmah krvare.


Izvor: Gospodarski list Konjogojstvo Datum: 29.09.2009.

ANTRAKS (ANTHRAX)

Šta je antraks?

Antraks je bolest izazvana bakterijama koje stvaraju spore. Ljudi se razboljevaju kada te spore prodru u telo. Spore mogu da udju u telo na različite načine i izazovu različite oblike ove bolesti. Kada spore prodru kroz posekotinu ili ranicu, može da dodje do kožne infekcije. Kada spore prodru u organizam putem udisanja, one mogu da izazovu ozbiljne probleme sa disanjem. Kada se nadju u mesu koje je nedovoljno skuvano ili ispečeno pre uzimanja, bolest može da se javi u crevnom sistemu.

Ko dobija antraks?

Od antraksa prirodno oboljevaju neke vrste divljih i domaćih životinja (n.pr. goveda, ovce, koze, kamile, antilope i drugi biljožderi), najčešće u Južnoj i Centralnoj Americi, Južnoj i Istočnoj Evropi, Aziji i Africi. Antraks se povremeno javlja u stadima u Sjedinjenim Državama. Takodje može da se javi kod ljudi koji dolaze u kontakt sa zaraženim životinjama ili sa zaraženim proizvodima od životinja (n.pr. kože, dlake, vuna, kosti i koštani proizvodi).

Kako se antraks prenosi?

Prenošenje antraksa sa jedne osobe na drugu je veoma retko. Ljudi oboljevaju kada dodju u kontakt sa sporama u zemlji ili u životinjama i proizvodima od životinja, u delovima sveta u kojima se ta bolest javlja.

Da li se antraks može koristiti za bioterorizam?

Da. Antraks je jedan od agenasa koji mogu da se koriste za bioterorizam jer od njega može da oboli i umre veliki broj stanovnika ako se iskoristi kao oružje. Septembra 2001. godine, u Sjedinjenim Državama, spore antraksa poslate su poštom na nekoliko lokacija. 22 osobe su obolele, a petoro od njih je umrlo. Informacije o tome kako identifikovati sumnjive pošiljke mogu se naći na internet stranici Poštanske službe SAD, na www.ups.com.

Koji su simptomi antraksa?

Simptomi antraksa su različiti, u zavisnosti od načina na koji se dodje u dodir sa njim. Kada spore prodru kroz posekotinu ili ranicu, stvara se bezbolna rana koja vremenom u sredini dobije crnu tačku. Može da dodje i do oticanja limfnih žlezda u blizini rane. Kada se spore udahnu, simptomi mogu da budu slični nazebu i ako se sa lečenjem ne počne odmah, mogu da se razviju u teške probleme sa disanjem i dovedu do smrti. Kada se pojede zaraženo meso, početni simptomi su muka, gubitak apetita, povraćanje propraćeno bolovima u stomaku, povraćanje krvi i jak proliv.

Koliko brzo se posle zaraze javljaju simptomi?

Simptomi se obično javljaju izmedju prvog i sedmog dana po zarazi, ali taj period može da varira u zavisnosti od toga kako su spore prodrle u telo.

Kako se ta bolest ustanovljava i kako se leči?

Postojanje antraksa ustanovljava se specijalnim laboratorijskim testovima. Pri tom se uzimaju uzorci iz raznih delova tela, u zavisnoti od tipa antraksa (n.pr. uzorci krvi, kožnih rana ili bris iz disajnih organa). Lekar koji preduzima lečenje može da prepiše odredjene antibiotike. Da bi bilo efikasno, lečenje mora da započne odmah. Ako se ne leči, bolest može da bude smrtonosna. Najopasnija vrsta antraksa nastaje kada se spore udahnu.

Šta se može preduzeti da se spreči širenje antraksa?

Vakcinacija ljudi koji rade na visoko rizičnim poslovima može da smanji mogućnost širenja antraksa (videti dole). Oprezno rukovanje sa mrtvim životinjama za koje se sumnja da imaju antraks, dobra ventilacija na mestima gde se obradjuju koža, krzno, dlaka ili vuna, kao i vakcinacija životinja, takodje mogu da smanje mogućnost širenja antraksa. Ako se za neku osobu zna da je bila izložena antraksu, vakcinacija i/ili antibiotici mogu da spreče pojavu bolesti.

Da li postoji vakcina protiv antraksa?

Vakcina protiv antraksa postoji, ali se preporučuje samo za sledeće grupe: 1. ljude koji rade sa antraksom u laboratorijama; 2. ljude koji rade sa životinjskim kožama ili krznom uvezenim iz područja visokog rizika; 3. ljudi koji će često biti izloženi sporama antraksa (n.pr. oni koji sprovode istragu na mestima zaraženim u nekom bioterorističkom napadu); 4. ljudi koji rukuju proizvodima od životinja u područjima visokog rizika (n.pr. veterinari koji odlaze na rad u zemlje sa povećanim brojem slučajeva antraksa; i 5. vojno osoblje koje radi u područjima u kojima bi antraks mogao da bude iskorišćen kao bioterorističko oružje. Vakcina se za sada ne preporučuje za ostale.

VIRGINIA DEPARTMENT OF HEALT SERBO-CROATIAN: Anthrax Fact Sheet

http://www.vdh.state.va.us/EPR/pdf/Anthrax/Anthrax_Serbo-Croatian.pdf


BEDRENICA (CRNI PRIŠT ILI ANTRAKS) je akutna, septikemijska, nekontagiozna zarazna bolest različitih životinjskih vrsta (najčešće oboljevaju biljojedi ) uzrokovana bakterijom Bacillus anthracis . Na infekciju su najprijemljivije koze i ovce , potom goveda i konji , relativno su otporni svinje i psi , a perad nije primljiva na infekciju. Patološkoanatomski bolest se očituje odsutnošću mrtvačke ukočenosti, poput katrana tamnom, neugrušanom krvi, hladetinasto-hemoragičnim edemima u potkožju, pod serozama i mukozama, brojnim krvarenjima, velikom količinom eksudata u tjelesnim šupljinama te povećanom i jako mekanom slezenom. Bedrenica je zoonoza i suzbija se po zakonu.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Anthrax_PHIL_2033.png

Uzročnik bolesti

Uzročnik bolesti je Bacillus anthracis , negibljiv, aeroban, gram-pozitivan štapić. Na čvrstim hranjivim podlogama Bacillus anthracis raste u kolonijama koje izgledom podsjećaju na uvojke kose, a u nepovoljnim životnim uvjetima sporulira, kao i većina bakterija iz rodova Bacillus i Clostridium . Spore Bacillus anthracis vrlo su otporne na dezinficijense, osim na one oksidirajućeg djelovanja. Za razliku od spora, vegetativni oblici vrlo su osjetljivi na dezinficijense. U tlu spore mogu ostati infektivne petnaestak i više godina, a u laboratorijskim uvjetima pedesetak i više godina.

Izvori infekcije

Primarni izvori su izlučevine bolesne životinje (u posljednom stadiju bolesti uzročnik se u velikim količinama izlučuje prirodnim sekretima i patološkim eksudatom u vanjsku sredinu u kojoj sporulira, a spore postaju izvorom zaraze za druge životinje ), tjelesni sokovi koji izlaze iz životinje prilikom razudbe, sirovine životinjskog podrijetla i hrana i voda zagađene sporama Bacillus anthracis, tlo (iz kojeg spore dospijevaju u hranu – odatle i naziv «bolest tla»)

Patogeneza

Pouzdanih podataka o tome kako bolest započinje nema, no poznato je da uzročnik u goveda i ovaca (koza) najčešće ulazi u organizam hranom i vodom zagađenom sporama B. anthracis. Daljnjem prodoru u organizam posebice pogoduju, gotovo uvijek prisutna, oštećenja sluznice usta. Infekcija kroz kožu u goveda je rijetka, a nešto je češća u ovaca zbog ozljeda koje nastaju pri striži ili kastraciji. U konja i pasa uzročnik također ulazi hranom i vodom, a oštećenja sluznice i ovdje su značajna u genezi bolesti. Patogeneza bolesti proučena je na modelu pokusno izazvanog plućnog oblika bedrenice. Udahnute, ali i progutane, spore Bacillus anthracis fagocitiraju plućni makrofagi koji ih prenose do traheobronhalnih limfnih čvorova. Ondje spore proklijaju, te limfnim sustavom vegetativni oblik dospijeva u krv kojom biva raznesen po cijelome organizmu, a osobito se zadržava u slezeni, tvoreći na taj način sekundarne centre infekcije i proliferacije. Vegetativni oblici Bacillus anthracis proizvode niz toksina koji potiču tvorbu antitoksičnih protutijela, koja su ujedno odgovorna za imunost prema ovoj bolesti. Do danas nepotpuno su opisane tri komponente jednog od toksina:

1. edemski faktor,
2. protektivni antigen (imunogeni faktor potiče tvorbu antitoksičnih antitijela) i
3. letalni faktor.

Važan je podatak da tek sinergističko djeovanje ova tri faktora ima na makroorganizam toksično – štetno djelovanje; zasebno aplicirani ovi faktori ne očituju svoj toksični učinak. Spomenute komponente toksina oštećuju fagocite koji propadaju, potom uzrokuju povećanu propustljivost kapilarnog sustava, te oštećenje sustava zgrušavanja krvi što rezultira kapilarnom trombozom, padom krvnoga tlaka te kolapsom, otkazivanjem bubrega i terminalnom anoksijom. Posljedica ovih promjena je uginuće.

DIJAGNOSTIKA

Epizootiološkom metodom

sumnju da je posrijedi bedrenica postavljamo na temelju poznavanja epizootiološke situacije (bedrenični distrikti), dinamike nastanka, širenja, ishoda i prestanka bolesti te na osnovi poznavanja imunitetnog stanja životinje .

Kliničkom metodom

bedrenica u preživača je bolest pretežito septikemijskog karaktera i perakutnog do akutnog tijeka, dok je u konja, svinja i pasa najčešće lokalizirana, pa govorimo o plućnom ili crijevnom obliku nešto duljeg tijeka. Inkubacija traje od 1 do 3 dana. U goveda, zbog brzog tijeka bolesti, iznenadno uginuće ujedno je i prvi znak pojave bolesti. Znakovi koji prate akutni tijek bolesti su: povišena tjelesna temperatura (do 42°C), brzo i duboko disanje, znatno ubrzano bilo, punokrvne i jako zacrvenjene sluznice, ponekad proljev, pobačaj, edematozno oticanje perineuma, ždrijela, trbušne stijenke i krvavo obojeno mlijeko. Bedrenica se u goveda ponekad očituje i kao lokalna infekcija, i to promjenama na crijevima, ždrijelu odnosno plućima. Ovce i koze znatno su prijemljivije od goveda na infekciju, te kod njih nema lokaliziranog oblika bolesti. Tijek bolesti jednak je onome u goveda osim što je brži, a znakovi su: visoka tjelesna temperatura, uzemirenost, drhtavica, padanje na zemlju, škripanje zubima, mokrenje, krvava stolica i na kraju uginuće. U konja se bolest očituje pojavom kolike, ponekad praćene proljevom, pojavom edema u ventralnim dijelovima abdomena, toraksa, na ždrijelu (posljedica je dispneja), nogama, perianalnoj regiji i vanjskim spolnim organima. Bolest je obično akutnog tijeka i potraje 48 do 96 sati. Klinička slika u konja ovisi o načinu ulaska uzročnika u organizam. Primjerice, ako je uzročnik ušao ingestijom, primarne lezije naječešće se nalaze u ždrijelu i probavnom sustavu, te smrt može nastupiti iako nije došlo do prodora uzročnikau krv. Svinje su relativno otporne na infekciju bakterijom B. anthracis, a najčešće se inficiraju uzimanjem kontaminirane hrane. I u svinja se boles očituje lokalnim promjenama, najčešće u ždrijelu nastankom edema faringealne regije i vrata (tzv. grlišni edem, gronica) zbog kojeg je otežano disanje (diše sa otvorenim ustima), svinja ne jede. Ponekad se javlja i proljev. Spomenute znakove bolesti prati i opći infekciozni sindrom. Svinja može uginuti već za 11 do13 sati, no ponekad bolest potraje i nekoliko dana. Psi su kao i svinje relativno otporni na infekciju uzročnikom bederenice. Tijek bolesti može biti raznolik, pa tako psi mogu sasvim iznenada uginuti ili se pojave znakovi lokalne bolesti. Lokalni oblik bolesti može se očitovati edemom glave i vrata (faringelani oblik) ili pak crijevnim oblikom koji se očituje akutnim gastroenteritisom.

Mikrobiološkom metodom uzročnik se može dokazati u krvnom razmasku ili razmasku eksudata.

POSLIJE UGINUĆA

Patološkoanatomskom metodom

ne nalazimo potpune mrtvačke ukočenosti. Lešina je obično naduta, iz prirodnih otvora izlazi crvenkasta pjenušava tekućina, vidljive sluznice su cijanotične. U potkožju nalazimo hladetinasto-hemoragične edeme žućkaste boje, a nalazimo ih i pod mukozama i serozama. Krv je tamne katranaste boje i neugrušana. Prisutna su brojna supserozna krvarenja, a limfni čvorovi su povećani, na prerezu prokvašeni, prožeti krvarenjima i, ponekad, nekrozama. Slezena je napadno povećana, pulpa je mekana i tamnocrvena. Ako je lešina nešto starija, čitava pulpa nakon otvaranja kapsule naprosto iscuri kao kašasta masa. Parenhimatozni organi su degenerativno promjenjeni, posuti krvarenjima, punokrvni i prhki. Kod svinja nalazimo grlišni edem.

Mikrobiološkom metodom
dijagnostike nastojimo iz materijala što potječe od uginule životinje izdvojiti uzročnika bedernice. U tu svrhu uzima se uška sa okolnim mišićjem ili potkoljenica, a važno je napomenuti da proces truljenja brzo ubija uzročnika, te on već za 48 sati propada u trulim organima. Osim uzgoja na čvrstoj hranjivoj podlozi, moguće je dokazati uzročnika u razmascima periferne cirkulacije tako da se uzme krv iz vrška repa ili iz putišta. B. anthracis se u razmascima pojavljuje u kratkim nizovima od 3 do 4 stanice (bojenjem po Giemsi ili Fothu vidljiva je kapsula bakterije).

Imunološkom metodom

termoprecipitacijom po Ascoliju ekstrahiramo iz materijala što potječe iz životinje topljivi antigen koji u doticaju sa pozitivnim Ascolijevim serumom reagira nastankom zamućenja na mjestu reakcije antigen-antitijelo.

Biološkim pokusom
koriste se miševi koji u slučaju pozitivne reakcije uginu za 24 sata (potrebno je izdvojiti uzročnika). Inficirana zamorčad uginut će za 24 do 36 sati.

Liječenje

Liječenje bederenice je moguće, a provodi se primjenom:
1. antibiotika koji djeluju na gram-pozitivne bakterije, prvenstveno kombinacije penicilina i streptomicina, pridržavajući se uputa s obzirom na vrstu, tjelesnu težinu odnosno dob životinje,
2. hiperimunog seruma koji se aplicira prema uputama proizvođača i
3. simptomatske terapije (kardijaci, vitamini itd.).

Profilaksa

Nespecifična profilaksa podrazumijeva suzbijanje odnosno sprečavanje širenja bedrenice neškodljivim uklanjanjem lešina, izbjegavanjem nabave hrane koja potječe iz bedreničnih distrikata kao i izbjegavanje napasivanja životinja u tim područjima. Specifična profilaksa ili imunoprofilaksa podrazumijeva primjenu vakcine protiv bedrenice. Cjepivo antraksa je adsorbat cjepivo protiv antraksa za konje, goveda, ovce i svinje, a sadržava suspenziju spora akapsularnog, apatogenog, imunogenog soja uzročnika bedrenice (Bacillus anthracis soj Sterne 34F2) adsorbiranog na gel aluminijeva hidroksida. Cjepivo se aplicira strogo s/c, u području vrata (konj), repnog nabora (govedo) ili unutarnje strane buta (ovca, koza, svinja). Doza za konja, govedo, ovcu, svinju, ždrijebe i tele iznosi 0,5 mL, a za koze 0,2 mL. Životinje se vakciniraju jedanput kodišnje, a u bedreničnim distriktima dva puta na godinu. 3-Vak® vidi plinovite edeme i enterotoksemije.

ŠUGA

Šuga je bolest koja se javlja tokom cijele godine, a najizrazitiji simptom je intenzivan svrbež. Uzročnici bolesti su paraziti iz porodice Sarcoptes u koju spada i parazit Notoedres cati koji je uzročnik šuge u mačaka. Oba šugarca (pasji i mačji) imaju mnogo toga zajedničkog - životni ciklus traje 17 do 21 dan. Odrasli šugarci kopuliraju na koži domaćina. Oplođena ženka kopa rovove kroz rožnati sloj kože i to do 3 mm na dan, te u tim tunelima polaže jajašca. Kada nastanu larve i kasnije nimfe, odlaze na površinu kože gdje se hrane i dočekaju spolnu zrelost. Šugarci preferiraju mjesta na kože gdje je manje dlake pa ih najčešće nađemo na ušima, laktovima, trbuhu i sapima.

Cijeli razvojni ciklus parazita traje samo 3 tjedna. Odrasli šugarci su veliki od 200 do 400 mikrona, ovalnog su oblika. Na prednjem dijelu tijela imaju dvije kratke nožice, dok su stražnje dvije vrlo kratke i ne prelaze rub tijela. Iako su šugarci vrstno specifični, mogu infestirati i čovjeka koji je u bliskom kontaktu sa oboljelim psom ili mačkom. Kod čovjeka dolazi do reakcije u roku od 24 sata nakon direktne ispostavljenosti šugarcima. Promjene se očituju u obliku svrbećih papula na rukama i trbuhu. Svrbeš postaje izražen osobito noću kada se koža zagrije. Ukoliko čovjek više nije ispostavljen šugarcima lezije će same proći u roku od desetak dana.

Kod pasa i mačaka prvi simptom je jak svrbež, a obično su zahvaćeni dijelovi trbuha, prsa, noge kao i uši i laktovi. Koža postaje crvena, javlja se pojačano perutanje, a nerijetko dolazi i do sekundarne infekcije bakterijama. Pas postaje depresivan zbog jakog svrbeža.

Dijagnozu postavljamo uzimanjem kožnog ostružka, no šugarca nije lako naći. Ponekad je potrebno duboko struganje kože i to na više mjesta. U više od pola slučajeva parazita uopće ne nađeno. No postavimo li sumnju na ovu bolest, odmah započinjemo liječenjem. Danas su na raspolaganju lijekovi koji se elegantno apliciraju u obliku ampula iza vrata pa je liječenje jednostavnije i može ga provoditi sam vlasnik. Jedno od pitanja koje ćemo postaviti vlasniku jest da li se ukućani češu i da li je pas bio u kontaktu sa lisicom. Naime lisice su rezervoar šuge, a dovoljno je da pas legne na travu u kojoj je ona ležala te da se infestira. Važno je liječiti sve životinje koje žive u istom domaćinstvu, kako oboljele pse tako i mace. Dakle, dijagnostira li se šuga, potrebno je tretiranje svih članova domaćinstva .

Šugu kod pasa mogu prouzrokovati vrste iz tri roda, i to: Sarcoptes, Otodectes i Notoedres. Rijetko se danas kod pasa sreće ovo oboljenje jer vlasnici drže pse u dobrim uslovima , i sreće se mnogo češće kod pasa lutalica.

SARKOPTES-ŠUGA

Uzročnik je šugarac Sarcoptes scabiei var. canis. Ovaj šugarac sem kod pasa može da se nađe kod konja i čovjeka. Oboljenje se može javiti kod pasa svih starosti.
Simptomi: Promjene na koži na mjestima sa malo dlake ili bez nje, oko njuške, očiju i ušiju. Zatim se dalje širi na grudi, stomak, pa i po cijelom tijelu. Na promjenjenim mjestima, javljaju ce mali crveni čvorići, papule, vezikule pa i pustule. Pas se češe, te se mogu naći ogrebotine od noktiju, odnosno zuba zbog grizenja. Kasnije dolaze kraste i dlaka opada. Koža postaje suha i zadebljala. Vremenom se povećavaju zahvaćene površine. Životinja prestaje jesti, mršavi i anemija postaje sve izraženija. U težim slučajevima može doći i do uginuća. Kod mladih pasa dlaka djelimično opada, i koža se peruta.
Prenosi se direktno (dodirom) i indirektno (preko zaraženih stvari). Prenosi se i na ljude koji su u kontaktu sa zaraženim psom.
Dijagnoza: opadanje dlake, stalno češanje i promjene na koži ukazuju na mogućnost da je u pitanju šuga. Najsigurnije se može dokazati nalazom larvi, lutki i odraslih parazita u uzetom materijalu. Materijal se uzima sa periferije promjenjenih mjesta, gdje su šugarci najaktivniji i gdje ih je najviše. Uzeti materijal se mikroskopsi pregleda da bi se isključila demodikoza.
Liječenje: Odvojiti bolesne od zdravih pasa. Zatim omekšavanje sapunom krasta, i kupanjem pasa sa pripravljenom emulzijom Gamacida T 50. Tretira se cijelo tijelo. Jedno kupanje nije dovoljno i treba ga ponoviti poslije 7-10 dana. Boravišni prostor dezinficirati sa 2% Aldesolom. Dezinfekciju prostora ponoviti nakon 10-14 dana. Davati psu kvalitetnu i krepku hranu.

OTODEKTES - ŠUGA

Naziva se još i šuga ušiju.
Lokalizacija: je spoljni ušni kanal, a može da zahvati i dio kože na zadnjoj strani baze uha.
Uzročnik je šugarac Otodectes cynotis var. canis. Može se javiti još kod mačaka, lisica i lasica.
Simptomi: pas stalno trese glavom, češe uši odnosno predjele oko njih. Paraziti da bi došli do tkivnih sokova, stvaraju lezije, i izazivaju zapaljive procese i eksudaciju. Zatim dolazi do pojačane sekrecije cerumena, tamnomrke boje. Tako da se cio ušni kanal ispuni sa tim sadržajem, i u njemu se nalazi velik broj parazita. Promjene se mogu prenijeti na srednje i unutrašnje uho a u daljem toku moguće je zapaljenje mozga. Životinja mršavi, ima grčeve i želju za bijegom, ne vidi i konačno nastupa smrt. Ako se preduzme liječenje, oboljenje brzo prestaje.
Dijagnoza: vanjski ušni kanal se napuni cerumenom i nalazom parazita u sadržaju uzetom iz spoljnog ušnog kanala.
Liječenje: Prije liječenja treba pažljivo odstraniti nagomilani sadržaj iz spoljnog ušnog kanala. Potrebna su dva liječenja u razmaku od 10 do 14 dana. Za liječenje se koristi preparat na bazi lindana-Gamacid T50. Boravišni prostor dezinficirati sa 2% Aldesolom.

NOTOEDRES ŠUGA

To je oboljenje koje se prvenstveno javlja kod mačaka, ali je moguće i kod pasa.
Uzročnik je šugarac Notoedres cati var. cati. Može da parazitira i na čovjeku.
Lokalizacija: prvenstveno na koži glave (lica,uši), zatim na šapama, vratu i na kraju na preostalom dijelu tijela.
Simptomi: pojačano perutanje sa djelimičnim ispadanjem dlake, a kasnije se stavraju debele sivkaste ispucale naslage. Svrab je manjeg intenziteta.
Dijagnoza: za dijagnozu mora se uzeti u obzir i lokalizacija promjenjenih mjesta, zatim svrab, češanje i vidljive promjene na koži. Međutim sigurna dijagnoza se postavlja mikroskopskim pregledom uzetog materijala, kako je to opisano kod sarcoptes šuge.
Liječenje: Za liječenje se koristi preparat na bazi lindana-Gamacid T 50. Boravišni prostor dezinficirati sa 2% Aldesolom

http://www.vauvau.net/index.php?option=com_content&view=article&id=2412&Itemid=214

http://www.zivotinjsko-carstvo.com/forum/lofiversion/index.php/t562.html


ZARAZNE BOLESTI

Zarazne bolesti životinja, čije je sprečavanje i suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku, u smislu Zakona o veterinarstvu jesu:

A. OSOBITO OPASNE ZARAZNE BOLESTI

1. afrička svinjska kuga Pestis africana suum
2. bolest kvrgave kože Lumpy skin disease
3. bolest plavog jezika Bluetongue
4. goveđa kuga Pestis bovina (Rinderpest)
5. groznica riftske doline Rift Valley fever
6. klasična svinjska kuga Pestis suum
7. konjska kuga Pestis equorum
8. kuga malih preživača Peste des petitis ruminants
9. kuga peradi Pestis avium
10. newcastleska bolest Morbus Newcastle (Newcastle disease)
11. ovčje boginje i kozje boginje Variola ovina et variola caprina
12. slinavka i šap Aphthae epizooticae
13. vezikularna bolest svinja Morbus vesicularis (enterovirus) suum
14. vezikularni stomatitis Stomatitis vesicularis
15. zarazna pleuropneumonija Pleuropneumonia contagiosa bovum

B. Druge zarazne bolesti

1. Zarazne bolesti raznih vrsta životinja

1. bedrenica Anthrax
2. bjesnoća Rabies (Lyssa)
3. bolest Aujeszkoga Morbus Aujeszky
4. ehinokokoza (hidatidoza) Echinococcosis - hydatidosis
5. heartwater (vodenasto srce) Heartwater
6. leptospiroza Leptospirosis
7. listerioza Listeriosis
8. paratuberkuloza Paratuberculosis
9. Q-groznica Q-febris
10. salmoneloza Salmonellosis
11. toksoplazmoza Toxoplasmosis

2. Zarazne bolesti goveda

1. anaplazmoza Anaplasmosis

 2. babezioza Babesiosis

 3. bruceloza goveda Brucellosis bovis

 4. cisticerkoza Cysticercosis

 5. dermatofiloza Dermatophilosis

 6. enzootska goveđa leukoza Leukosis enzootica bovum

 7. goveđa genitalna kampilo- Campylobacteriosis
bakterioza genitalis bovum

 8. goveđa spongiformna Encephalopathia-
encefalopatija spongiformis bovum

 9. goveđa tuberkuloza Tuberculosis

10. hemoragijska septikemija Septicaemia hae- goveda morrhagica bovum

11. tajlerioza Theileriosis

12. trihomonijaza Trichomoniasis bovum

13. zarazni goveđi rinotraheitis Rhinotracheitis infectiosa bovum

3. Zarazne bolesti ovaca i koza

 1. artritis i encefalitis koza Arthritis et encephalitis caprarum

 2. Brucella ovis infekcija Brucella ovis infectio

 3. bruceloza ovaca i koza Brucellosis ovium et
- melitokokoza caprarum (B. melitensis)

 4. enzootski pobačaj ovaca Abortus enzooticus (chlamydialis) ovis

  5. maedi-visna Maedi-visna

 6. scrapie Scrapie

 7. zarazna agalakcija Agalactia contagiosa ovium et caprarum

  8. zarazna pleuropneumonija Pleuropneumonia koza contagiosa caprarum

4. Zarazne bolesti kopitara

  1. boginje konja Variola equina

 2. durina Dourine

 3. epizootski limfangitis Lymphangioitis epizootica (afrička sakagija)

 4. influenca konja (virus tip A) Influenza equorum

 5. japanski encefalitis Japanese encephalitis

 6. konjski encefalomijelitis Encephalomyelitis equorum

 7. sakagija Malleus

 8. piroplazmoza konja Piroplasmosis equorum

 9. šuga konja Scabies

10. venezuelski encefalitis konja Venezuelan equine encephalomyelitis

11. virusni rinopneumonitis konja Rhinopneumonitis equi

12. zarazna anemija kopitara Anaemia infectiosa equorum

13. zarazni arteritis konja Arteritis equi

5. Zarazne bolesti svinja

 1. atrofični rinitis svinja Rhinitis atrophicans suum

 2. bruceloza svinja Brucellosis suum

 3. reproduktivni i respiratorni Porcine reproductive and sindrom u svinja respiratory syndrome

  4. transmisivni gastroenteritis
svinja Transmissible gastroenteri- tis of swine

 5. trihineloza Trichinellosis

 6. zarazna uzetost svinja Encephalomyelitis enzootica suum

6. Zarazne bolesti peradi

 1. kokošji tifus i pulorozis Typhus avium et pullorosis

 2. kolera peradi Pasteurellosis avium

 3. Marekova bolest Morbus Mareki

 4. mikoplazmoza Mycoplasmosis (M. gallisepticum)

 5. psitakoza-ornitoza Psitacosis-ornithosis

 6. Salmonella enteritidis Salmonella enteri tidis et
i Salmonella typhimurium Salmonella typhimurium infekcije infectio

 7. tuberkuloza peradi Tuberculosis avium

 8. virusni enteritis pataka Enteritis virosa anatis (pačja kuga)

 9. virusni hepatitis pataka Hepatitis virosa anatis

10. zarazna bolest burze Bursitis infectiosa (gumborska bolest) gallinae (Gumboro disease)

11. zarazni bronhitis kokoši Bronchitis infectiosa gallinarum

12. zarazni laringotraheitis peradi Laryngotracheitis   infectiosa avium

7. Zarazne bolesti kunića i zečeva

 1. miksomatoza Myxomatosis

 2. tularemija Tularemia

 3. virusna hemoragijska Morbus haemorrhagicus
bolest kunića cuniculorum

8. Zarazne bolesti pčela

 1. pčelinja kuga (američka Pestis apium
gnjiloća pčelinjeg legla)

 2. nozemoza Nosemosis apium

 3. varooza Varroosis apium

9. Bolesti riba

 1. bakterijski nefritis Renibacteriosis salmonis

 2. epizootska hematopetska Epizootia necrosis nekroza haematopoetica

 3. bolest uzrokovana virusom Onchorhynchus masou Onchorhynchus masou virus diease

  4. bolest kanalskog somića (Channel catfish virus disease - Herpes virus of lctaluridae type 1)

  5. proljetna viremija šarana Viraemia vernalis cyprini

  6. virusna encefalopatija i (Viral encephalopathy and retinopatija retinopathy)

 7. virusna hemoragijska Septicaemia haemorrhagica septikemija pastrva salmonis

 8. epizootski ulcerativni sindrom (Epizootic ulcerative syndrome)

 9. zarazna anemija lososa Anaemia infectiosa salmonis

10. zarazna hematopoetska Necrosis infectiosa nekroza haemtopoetica salmonis

11. zarazna nekroza gušterače Necrosis infectiosa pancreatica salmonis

12. enterična septikemija soma (Enteric septicaemija of catfish Edwardsiella ictaluri)

13. pisciriketoza Piscirickettsiosis-
Piscirickettsia salmonarum

10. Bolesti školjaka i rakova

 1. bonamioza Bonamiosis

 2. marteilioza Marteiliosis

 3. haplosporidioza Haplosporidiosis

 4. mikrocitoza Microcitosis

 5. perkinsoza Perkinsosis

 6. iridoviroza Iridovirosis

 7. kuga rakova (Crayfish plague-Aphanomyces astaci)

 8. bolest žute glave (Yellowhead disease)
 

Zakon o veterinarstvu

http://www.poslovniforum.hr/poljoprivreda/bolesti.asp