|
|
I onda neko drekne : „Ide Drugarica„ i mi ki manjiti trčimo da stignemo prije nje i poredamo se ispred ulaza u školu đe smo ostavili torbe. Pušti nas Fila u razred odma desno pored ulaza, đe je prijepodne iša Va i mi četvrtaši prvi put sjedimo na novim školskim klupama a ne u škamijama drvenim kakav je bio naš razred preko puta i u koji prijepodne ide Vb. Sada mi je jasno da su se i nastavnici stare škole trudili da se što bolje predstave, pa kaže Drugarica učiteljica Fila: Krene redar u pregled, ovome fali ovo, onome ono, neki nije posjeka nokat na malom prstu, neko nije opra ruke poslje frenjanja, a neki nisu prali ruke ni od prekjuče... (kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih velika je moda bila međ muškima da se ostavlja rasti nokat na malom prstu ljeve ruke, to je bila stvar prestiža ko će imati duži i bolje oblikovan, obično turpijicom za nokte od matere ili sestre. Osim „ljepote“ na ruci, još ako si pušač, obavezno pušiš ljevom rukom da se istakne kapitalac među noktima u društvu. Neki su puštali da rastu i na obe ruke – simetrije radi, pa i ljepota dupla, a poneki su njegovali i nokat na palcu jer im je treba umjesto TRZALICE dok su savladavali prve akorde na gitari... A nokat na malom prstu ima je mnogostruke primjene, tipa: pročačkati zube poslje janjetine, iščačkati štagod iz uva ili nosa, ako ustreba....) Dok se tako redar kreće po razredu svi ćute i misle se u sebi: valjda neće mene prozvati! A biti redar u razredu, to ti je najprije bila ki neka nagrada, dok nisi uvidio da i nije baš neka, više liči kazni jer si mora ostajati u razredu za velikoga odmora, dok su svi izaškole. Ostaneš sam i čuvaš torbe u klupama, moraš obrisati tablu vlažnom spužvom i još donjeti novu kredu iz zbornice ako se koja potrošila prije odmora. Bome ući u zbornicu to ti je ki nasmrt da ideš! Tamo sve učiteljice sjede i piju kavu, a učitelj Berić je stalno iša iza škole da čuva djecu od manjitoština i na se nedajtigabože nagrde u igri. A ako je koji i šta ružno napravio ili se ko sakim pobio, onda ih Berić pošalje kod jorgovana da ulome ovogodišnju mladicu i eto ti kazne na licu mjesta: šiba po ispruženim dlanovima!(2007 : Istraživanje u evropskim zemljama pokazalo je da, ovisno o pojedinoj zemlji, od 47 do 84 posto roditelja tjelesno kažnjava djecu, a od 70 do 99 posto ih smatra da je takvo kažnjavanje prihvatljivo. Od 53 do 93 posto djece reklo je u istraživanju da su bila izložena tjelesnom kažnjavanju. ALI NE DOZVOLJAVAJU TJELESNO KAŽNJAVANJE U ŠKOLI!) Ali zato kad završiš sve redarske obaveze ( preko zime iša si i po drva ispod škala pored klozeta) moga si napisati svoje utiske u čiji SPOMENAR. Ili rješiti stotinu pitanja u čijem LEKSIKONU (tako se zvala teka koja je na svakoj strani imala pitanje na koje si mora dati odgovor, recimo : Koji si film gleda? Koju pjevačicu najviše voliš? Koja ti se boja najviše sviđa? Đesi se kupa u moru? ( Bol na Braču, Primošten,Vodice, Kolovare, Solaris, Nakrki ...) Znaš li plivati? Koju drugaricu učiteljicu najviše voliš?(tu svi iz razreda napišu - Fila) Koji ti je radostan doživljaj? Dan kojega ćeš se stalno sjećati (tu je jedan iz starijeg razreda a iz naše ulice napisa DAN MOGA ROĐENJA pa smo ga vaje zafrkavali radi toga, a on bi zna samo odgovoriti: ajte kvragu balavanderi)? |
„I ja ću tebe odati kad ja budem redar, paš znati svoga Boga!“ Bome Fila ljutitim glasom pošalje prestupnike na pranje ruku, ali niko ne nosi one sapuniće i peškiriće, moraju biti čisti na klupi kad dođe higijeničarska ekipa!A ako je kome bala curila iz nosa ili je usekneš uz karakterističan zvuk i poslje ako ti poleti u grlo progutaš, štaš dešava se, ili je obrišeš nadlanicom pa poslje razmažeš drugom rukom da se ne vidi - ali nikako ne smiješ da ukaljaš novu maramicu koja stoji u higijeničarskoj kesi sa peškirićom i sapunicom još od kada su je matere kupile kod Todice u dućanu pa imaju i zlatnu etiketu kojom su se neke curice falile čija je lješa, a na kojima je pisalo: 100 % pamuk. Time bi svaka forma bila zadovoljena a svrha će se već nekako naći... - Evo ji! Dreknu neko iz reda pored prozora, videć da je ispred razreda uparkiran bjeli Moskvić sa dvojicom koji iz auta iznose torbe. - Saće biti po guzici njekcijama - začu se nečiji komentar. - Kakve njekcije crni i vrazi pojeli ? - Injekcije se kaže pravilno, a ti Mile opet zaboravljaš slovo H u zamjenici, Vrazi IH pojeli, tako treba kazati! - Ispravljala je Drugarica Učiteljica Fila. Svašta ti se mota po glavi: pa nebi nas Drugarica Učiteljica Fila lagala, rekla je samo da dobro operemo ruke i donesemo čiste maramice, nije injekcije spominjala. Pa nema skoro da su nas pelcovali, još ruka trne đe su nas badali... Izleće Fila iz razreda da dočeka drugove hjigijeničare iz Knina, a mi ka bene svi na prozore da vidimo ima li injekcija ili nema. Uđoše u razred i prestaviše se Drugovi Higijeničari Boško Medić i Mićo Knežević (brat od doktora Mirka Kneževića - plućnog), raspakiraše oni svoje torbe i srećom (da vas ne držim u neizvjesnosti duže od one u kojoj sam ja tada bio, pa mi se činila ki vječnost) - nije bilo injekcija!Izvadiše oni neke plakate sa slikama i pričaše o svačemu. Vako se drži ruka ispred usta kad kašlješ; vako se peru ruke; vako se briše nos u šudarić - maramicu, pa poslje presaviješ da se ne razmaže bala po džepu; vako se pušta voda poslje nužde (u to vreme mali je broj kuća ima kupatilo sa tekućom vodom u kućama oko Kistanja jer nije bilo vodovoda, a djecu sa sela trebalo je naučiti da ima i drugih nužnika osim poljskog sernjaka, ili „u ogredici povišekuće kad ideš sporadsebe“)... Pričaše ova dvojica higijeničara o svemu i svačemu, zanimljivo i sa pažnjom ih odslušasmo, samo nijedan nam ne pregleda kako imamo svi čiste maramice u kesicama od bumbažine koje su matere šile na polasku još u prvi razred, jer plastičnih kesa nije bilo u izobilju tih godina. Spakiraše se i odoše, a mi jopet u naš Vb razred smjestismo se u škamije i nastavismo gradivo iz Poznavanja prirode za IV razred. Jednome od preko pruge bala poznata pod imenom ZELENKA, visila je iz nosa dok je pisa u zadaću, pa se teglila i teglila - on je povremeno ušmrkne da se vrati na mjesto, ali ona sporo ali nezaustavljivo klizi prema zadaći. On šmrkće, usisava, sve po dvatriput kratko, pa onda jednom dublje i snažnije, ali zelenka se neda i neće u nos. Jadničak uprav završava neko crtanje u zadaći i ima je namjeru da je rastegne rukavom da mu više ne smeta, ali zelenka predosjećajuć šta joj se sprema otkinu se iz nosnog korjena i razljepi po crtežu. A on šta je moga doli da je pokuša skinuti istim onim rukavom ali sdonje strane u nadi da se neće viditi na crtežu. A vidila se ki zelena trava! Srećom Fila nije pregledavala crtarije i stavljala svoj znak VIĐENO. Sutra u razredu na pitanje šta smo juče vidili na slikama Drugarica Učiteljica Fila dobila je ovakav odgovor od tog đaka preko pruge: - Vidili smo slike na kojima bili nacrtani neki ljudi šta kašlju ki da im kiša iz usta leti, pa kapljice lete svukuda okolo ako nemeteneš ruku preko gubice, pa djecu šta se igraju i poslje ne peru ruke kad jedu a kašnje im neki crvići i gujane izlaze iz šupka.... |