|
O bunarima iz ranijih kolumni... ...Pričala je pokojna Stana Kresović iz Kolašca (rođena 1885. g. a počivša u miru od 1968. i koja je grobno mjesto kupila tik do svojih počivših gazda sa kojima je provela cijeli život) koja je služila kod poštmajstora da su neke gospoje slale u Beč čak i posteljinu i bjankineriju, jer su se posvađale sa služavkama pa im nisu davale da diraju nihovu robu (ako me sjećanje ne vara mislila je na Maleševićku, put ž. stanice, gdje je sada kuća p.Vase Perića, koja je ostala Kistanjcima u pamćenju time što je kad je obudovjela tu kuću i imanje u Kistanjama prodala kako bi napravila svadbu za kćerku. A svadba je bila da se smrzneš kako bi danas kazali, i kada bi je danas ponovili: Vjenčana haljina je specijalno šivena u Veneciji, sa žiponom promjera 2,5 metra, prekrivenim sa mnogo karnera, čipke i fjokova (mašna), a na glavi til dug preko 10 metara koji su pridržavali 3 djevojčice i 3 dječaka u bjelim marinero haljinicama i odjelcima. Kočija sa četveropregom bijelih konja odvezla je mladence iz Kistanja do Skradina, u pratnji dvadeset kočija sa svatovima, gdje su se svi ukrcali na parobrod specijalno za tu priliku unajmljen i svadbovali na njemu uz Štrausove valcere do Splita ili Kaštela, gdje su nastavili kasnije svi skupa da žive i nikad se u Kistanje nisu vratili. Izgleda da je Maleševićka bila rodom iz Kaštela kao i Isinica pa tako su došle do udaje u Kistanje obe, a i danas se u dvorištu Perića naziru zidovi stare kuće sa odrinom nad bunarem. Prilikom pravljenja robne kuće iz dvorišta Maleševića kuće (u kojoj je bila udana Darinka kći Ćire Korolije, nastradala 1944. u bombardovanju) odnešena je kamena cima bunara a isti pretvoren u septičku jamu. Cima se i dan danas nalazi u Jankovića dvorištu pored stepeništa ispod koga se ranije nalazilo skladište Markove željezare (drža u njemu caka) nekadašnjeg PZ. Taj bunar se nije godinama koristio od kada se jedna očajna djevojka zbog neželjene trudnoće u njemu udavila. Događaj se pamti, a imena i godine su zaboravljeni… ...Sjećam se kad nestane vode u cijevima, pošalje me mater kod Marte Čotrine (tetke Sime Dubajića, pa smo je svi zvali prosto ”tetka Marta”, a bivše žene Kuzmana Čotre koji je bio početkom 20. vijeka na ondašnjem gastarbajtingu u Ameriki, gdje je između ostalih zanimanja jedno vrijeme bio i ložač na parnoj lokomotivi a o tome je zna dugo i detaljno pricati u brijačnici kod Drage. Kad se iz neznanih razloga rastavio sa Martom podjelili su zajedničku kuću popola ali dijagonalno, pa su na spratu oboje živili u dva stana s tim da je ispod Martinog dijela Kuzman izdava stan Mići Jekiću, a ispod Čotrinog dijela Marta je izdavala prostorije za atelier “FOTO TRIVIĆ” koji je radio samo petkom kada je dolazio slikavati iz Knina, a ostale su mu zabilježene mnoge cure i momci slikani držeći se za Martin oleander u pitaru ispred kuće sve tako da im se vidi novi DARWILL ručni sat na ruci (!!!), a izloženi na izlogu pored ulaza u kuću koji je sklanja kad bi završio posa i odlazio u Knin) da mi ona zavati sić vode iz gusterne. Uvijek si je mora obazrivo i u pristojno vreme zamoliti, jer nikad nije dala da mi djeca iz komšiluka sami zavaćamo, plašeć se da nam se nešto ne dogodi, nedaj ti ga Bože. Gusterna je bila na kraju avlije ispod hlada orasa, a voda je bila ladna ki špricer. Iako su nam Jankovići bili bliži, voda iz njihove gusterne nije bila posljeratnih godina za upotrebu, jer je poslje savezničkog bombardovanja 1944. gusterna nacikla i mješala se sa vodom iz kave u našoj bašči koja je služila za zaljevanje povrća. Jankovića gusterna je bila napravljena na kavi koja je bila iskopana na Korolijinom placu kad je zidana kuca Ćire Korolije 1853-54. godinu, gusterna je bila ograđena visokim zidom sa tri strane, a sa strane đe se ulazilo manji ogradni zid i kapija sa željeznim vratima, a povr cijele cisterne odrina, koja je stvarala debelu hladovinu ljeti... ...S druge strane Milka Đokinica (ud p. Đoke Korolije, mesara i trgovca kistanjskog; kuća do moje, poslje unutra bila Jadrankomerc trgovina, a još poslje trgovinu drža Vinko Šuša) imala gusternu u bašči ali nikad nije bila za piće jer se kišnica sa mažibradskog puta saljevala preko Drage Krnetinog placa u njiovu bašču i tako plavila gusternu. A što ti je zanimljiv naš kraj: samo kojih petnaestak metara od Đokine gusterne u maloj avliji, bila je koštela (gustelina, gustelić) na čijoj grani su poslje rušenje 1944. klaonice u bombardovanju, derali zaklanu stoku za mesnicu, i sva krv i voda od pranja dropčića slivala se u neku pukotinu međ kamenjem u ponore ispod Kistanja tako da nikad nije bilo u popoločanoj avliji blata nit vode po kojoj bi gaca ili smočio sukance u trikama...
|
|
|
