ČANTRUNI, TETKA MAĐA I POTRES 71

 Kad vidim na pijaci prve lubenice iz Makedonije oko Uskrsa a slatke ki one oko Ilinje kad smo prvi put jeli u moje vreme. Doduše, onda nisi moga isprobavati el slatka il nije, nego si mora znati štosove kako da to otkriješ bez bušenja iste ( i poslje kad su nožima počeli praviti trokute izvade ti špic od srca lubenice koje je uvijek slatko ki cukar, a kad doneseš kući, sam se začudiš kako uz koru nema slasti nizere ). Neki su govorili da treba stiskati lubenicu izmedju šaka pa ako pucka- zrela; drugi bi opet preferirali kuckanje pa ako ima zvonak zvuk – zrela; treći su gledali sa donje strane ako nema udubljenje: muška i ne valja, ako je malko udubljena: ženska i slatka, a meni se najsigurnijim pokazala metoda gledati kakva je peteljka, ako je iznutra bijela i suva - zrela, a skoro sam sazna da je ipak najvažnije da je cijela peteljka sasušena jer je to znak da je dovoljno dugo bila na njivi zavrnuta pa je mogla sazreti. Usput i fleka na kojoj leži na njivi mora da bude žućkaste boje. ..

 

 

 

 

 

 

 

  

Onda su bile samo jedna sorta, one crne, istovare ih na pijacu -obično kod druge klupe put Mažibrada, i naveče ih čuva gazda. Gazda ko gazda -umori se čovjek od silnog posla a i prodavati čantrune na pijaci po onoj ugriji (uz žujan poslje pečenja, tek da se ne ostane gladan!) i nije neki zanimljiv posao, pa evo ti već sa prvim mrakom i sna na oči. Tada nismo mjenjali ljetno vreme, i oko deset/deset i po sati pocinju prvi junaci sa napadom na brdo cantruna: polako prici da se gazda ne probudi, odvaljaš jedan cantrun nogom neprimjetno (ako se i probudi, ti si kao u prolazu, pa nemaš čantrun u ruci!) a mi ostali kao igramo loptom baš u blizini i sve nadgledamo da se ovaj ne probudi, te dajemo signale. Odvaljalo se tako bogme dosta čantruna, ali mi ni dandanas nije jasno: da li je baš tako cvrsto spavao ili je znao za naše namjere, pa racuna "ŠTA DA USTAJEM  kad ce i onako koji cantrun nastradati u toku noći " ??? 

 
 

Onda odemo na zidic kod crkve ( tamo je svjetlo bilo  slabije, jer tada još nije bilo neonske rasvjete po Kistanjama ) i u slast pojedemo naš plijen!!! (ako nije bilo nožica samo je raspuknemo o pod, a poslije kumušaj kako ko stigne). Jedino je pretila opasnost da te vidi  tetka MAĐA ( Terezija Krneta, mađarica bila udata za našeg cojeka, Stankiceva brata , ali on mlad umro ) sa svog prozora ili Dragina mater Zorka Mađjina jetrva, ( bila kuvarica poslje rata u milicijskoj menzi, a rodom iz Like >LICKULJA su je zvali jer je bila visoka i krupna ) pa da te sutra tuži kod matere!
Ne bi došla baš u kucu, ali su se svaki dan mogle sresti kod Pere Mandica i Milkice u mesnici, što ne bi na dobro izašlo. E, u mesnici je Mađa  jednom tražila: PERO DALA MENE KILO ZA FILO  a Pero mislio da traži kilo od fileta juneceg, ali ga  Milkica  ispravi jer je znala da traži kilo mesa za Filu uciteljicu! Cuveno je njeno MUŠKA KOKOŠ (za pjevca naziv). I Mađa je svakako bila vrsna kuvarica, sve specijalitet do jednoga, a majstorica je bila za torte (nije uzimala novac nego samo duplu dozu bajama ili orasa od one koja je trebala za tortu, a dugo vremena je jedina u Kistanjama imala mašinu za mljevenje maka! koju smo s vremena na vreme svi pozaj-


Tetka Mađa ( Terka, Terkolo )

 
 

mljivali. ) MA BILA JE LIK! (rekli bi današnji omladinci). Pogotovu ako se neko sjeca epizode sa zemljotresom 71, kada je veci dio nas par noci spavao vanka pod vedrim nebom! Uvece gledamo televiziju, kad nesta svjetla, poce najprije potmulo kasnije sve glasnija tutnjava, i sve se mrda patos pod nogama. Caca vice: na dvor, a mi bauljamo kroz hodnik svi skupa se držec u mraku. Saplicemo se na stolice kad cuješ vanka kako padaju kupini i cigle sa krovova. Kvragu, ne može se vanka. Stade tutnjava, mi vanka na sred teste da te koji kupin ne strevi, kad cujemo neko iz mraka na raskršcu viknu: Oša Knin! a sa drugog kraja mraka cuješ: Ajkvragu i ti ! Noć je dila duga i puna iscekivanja, pa ne smjesmo spavati u kuci, a sutra ujutri na pijaci pričala jedna žena: kada je zagrmilo i pocelo ljuljati ja ti nama poletim u sobu da vidim đe mi je čoek, a on, vrakmu srecu izijo, rce u krevetu, pa ga ja cimam a on ti meni, rodo moja: Šta me mrdaš ki da je potres!

..
muška kokoš


 

Skoro je vako bilo 1...

Skoro je vako bilo 2...

Iza škole su stanari školske zgrade podigli šatore  ispod topole na sredini igrališta, iza Doma milicajci Dobrić i Dervišević sa familijama, Mićo i Draginja Traživuk (zvani Jekic ) sa djecom, a dvi jetrve Krnete na sred pijace stavili otomane.
Moš misliti kako je to bilo veselo za nas djecu, cjeli dan obilaziš šatore i igraš se u njima ( a razlog zbog cega se tu boravi  nama tada nije bio važan ) pijaca radi kao i svaki drugi dan samo ispod cimpeža stoje dva otomana, lijepo  zategnuti, Mađin se poznava po bogato veženim lancunima.
Kad pane noc  Mađa se u kuci presvuce u spavacicu pa ide na pijacu u krevet na spavanje, a nama se još ne ide kuci> pa nije sajam svaki dan!> sve dok nas Drago Zorkin ne pocera ca. Trajalo je to kratko, ali se ne zaboravlja.
Negdje pred kraj logorovanja mulci se sjete kako da oceraju Mađu sa pijace pa da se klupe mogu koristiti dugo u noc: kad je jadna Mađa zaspala, a Zorka se vec vratila na spavanje u kucu, ostala je sama na otomanu pod vezenim lancunima i jorganom od perja iako je bilo ljeto, a mulci je neopaženo (dok je spavala snom pravednika) premjeste sve sa otomanom tacno ispred vrata od crkve! Moš misliti kako se jadna žena osjecala kad se probudila: "MOJA DRAGA, ZVALA MENE BOG K SEBI!" Odmah ujutro je otoman Drago vratio u kucu, Mađa je spavala još dugo na njemu, a mulci su se i dalje dali na uživanciju ostajanja do kasno u noc na klupama na pijaci.
( Jedino što nije bilo baš ugodno slušati jesu trke na zalutalim magarcima u tri sata nocu! Uz sve arlaukanje i tome slično >od pijace pa do Doma> e onda izleti na prozor Ivica Katalenic (milicioner) s jedne strane a Dobric Gojko (milicioner) sa gornje strane, pa da viš bježancije put Mažibrada i preko Brestovace!)...

 


Svako ljeto je iznjedrilo novu generaciju mulaca sa pijace po noci, i svaka se takmicila da nadmaši prethodnu po monadama! Uvijek im je uspijevalo! Te potresne ( zemljotresne ) godine došle su poslije neke komisije i obilježavale kuce krsticima u raznim bojama- što više crvenih to je veci kredit  dobijen. A kad dođoše potresni krediti eto ti preporoda za Kistanje i okolinu: navali narod da popravlja kuce (svi koji nisu do tada imali kupatilo (oko 80 %) sazidaše ga to u ljeto i jesen, a u kuce stigoše i prve veš mašine (popularne "jetrve"), televizori, šporeti, frižideri, zamrzivaci (najprije su bile škrinje). Kod Marka Karanovica u željezari i kod Bože Lalica u skladištu tih dana sve što istovare iz kamiona, tog dana i prodaju ( što si bio bliži sa njima prije si i doša na red da štogod kupiš- pricalo se tijeh dana na pijaci). Bome, kupovao se i namještaj (spavace i "primace" sobe, koje su tih godina ugasile sjaj starih "tinela " u kucama predratnih kistanjskih trgovaca). Jednom rjecju, da nebijade potresa još bi dugi niz godina mnogi "išli sporadsebe višekuce".
Zbog sijalice na gostijoni put Mažibrada uvijek su istovarali cantrune baš kod druge klupe, jer se na drugim mjestima nije dobro vidjelo nocu. E kad je uvedena neonska rasvjeta i stavljeno više sijalica po pijaci, tada smo mi odrasli i nismo se više igrali nocu oko cantruna!

 
 


Bonus: tri recepta; tetka Mađina makovnjača, vanilin kiflice a la Mađa, Mađini medenjaci od danas na "spizi"...