O MARKOVOJ ŽELJEZARI I LOPTANJU UKRATKO...

Kad je Marko K. zajedno sa Ministrom preselio u novu radnju na Pijaci iz stare u Jankovica kuci, to si treba viditi - svi dolaze gleti u novu radnju u kojoj sve pregledno složeno i okacene cijene ispod svakog artikla. Ljeve pultove prekrivene novom gumom koja još daši drži Marko i na njoj sijece caka za prozore po mjeri: stvarno je bio car i majstor, a mi djeca gledamo kako sa lakocom dijamantskim nožem zasijeca caka i poslje samo kvrc i odlomi ga po mjeri a da nepukne ( Nikad nam nije da ostatke cakla da se igramo, sve iz stra da se ne posjecemo! ). Iza njega su redom od vrata uljevo bile tece, mlincici za kavu, vage kucne, rešoi pa poslje svake vrste vida ( UZMI KACAVIDU I zavidajde vidu= UZMI ŠRAFCIGER zašarafi šraf ), brokava, alata i žice za instalirati struju u kucama a bome i vikendicama! Pa onda svaka zgoda za poljevati vinograd, galica i kosan i slicno...

 

 

 

 

 

 

 

  

.....
Ovako sad izgleda željezara

..
Ovako sad izgleda željezara


 





Ispred banka a uza zid novi modeli Sloboda šporeta i Gorenje veš mašina, škrinja, sa neizostavnom mješalicom za beton ciko vrata i neizostavne lopate za istu svrhu iza nje, a sa druge strane vrata stajala uvijek karivola ( kariola ) sa gumenim tockom, koju bi Ministar godinama kad otvori radnju izvozio ispred da se vidi ( cini mi se da je bio slab sa krampovima, ćuskijama i motikama kojih je bilo u izobilju u staroj radnji- bice da nije ima ko kupovati ). Desnu stranu od vrata od magazina u kome je sve bilo krcato drža je Ministar a tu je opet bila prefinjena roba za dame: sapuni, šminka, ogledala, “servisi” za rucavanje i caše, vazne za 8 mart i pepeljare od šarenog cakla. Bilo je tu bome i kupiti pojedinacnih pijata plitkih i dubokih sve sa escajgom ( beštekom ); noži, pinjuri i žlice sve na tovare ( kasnije sam saznao da su u PZ davali iz radnje ljudima za svadbe na pozajmu sve to pa šta zafali ( ako ti gosti razbiju ili ukradu pinjure kad dodju po mladu ) platiš – nije bilo specijaliziranih šatordžija koji bi zarađivali na tome u to vreme kod nas ). Na donjoj polici do izloga nalazila su se sredstva za sanitarije odmah iza vitine sa šminkom, a na gornjoj polici ostale su dugo one boce sa Crnom mackom i Pokošenim sjenom na tocenje, koje su prenjeli iz stare radnje. Poslje su tu stavili upakovane mirise i “sprejove”, a još kasnije kad je prevlada turizam i ulje za suncanje “Di” i “Ambre soleire” od Saponije, koja je Faks helizimom ( za pranje ) i Rubelom ( za predpranje ) zauzela primat u našim veš mašinama. E tu ispred vitrine sa šminkama nalazile su se i LOPTE, uglavnom dvi vrste :

 
 

-gumene boje cigle ( nekada se igra vaterpolo njima ) koje su služile za nogomet jer su otporne na piljke i kupinu a malo slabije na dracu i
-plasticne šarene koje su služile za ostale igre loptom kao što su:
NA GRANICARE I KAPETANE – igralo se iskljucivo na školskom igralištu, koje je bilo nekad posuto sitnom pržinom iz Smiljcica ( poslje bilo za odbojku). Na pržini se iscrtaju dva velika polja, a igraci se podjele u dvi ekipe s tim da izaberu po jednog kapetana koji stoji van polja a iza leđa protivnickoj ekipi. On pocinje gadjati loptom po njima, a oni izmicuc bježe po polju. Sad loptu hvata prva ekipa koja i gađa po protivnicima a prema svom kapetanu. Lopta koja se osvoji u vlastitom polju je znak da sad druga ekipa preuzima gađanje. Onaj igrac koga lopta pogodi a ne uspije uhvatiti loptu nego ona pane na zemlju, izgubio je život i izlazi iz igre na bocnu crtu odakle može pucati samo ako lopta predje njegovu crtu van. Pobjedila je ona ekipa koja je ostala sa igracem u polju.
IZMEĐU DVI VATRE ili NA GAĐANJE je samo skraćena verzija pređašnje igre. Igra se u jednom polju s tim da vanka crta stoje po jedan sa obe strane koji gađaju loptom, i kad koga uspije pogoditi ulazi u polje da bježi od lopte a onaj pogođeni izlazi da gađa loptom. Igralo se u svakoj ulici; u gornjoj kod Jadrana, u donjoj ispred željeznicarske zgrade a uput stanice ispred Đuriceve kuce. LOPTANJE UZA ZID je bilo rezervisano za rana popodneva kada nema ekipe za veliku igru, pa se nađe dvoje troje ( cetiri ili pet je puno i dosadno jer se mora cekati na red ) i kažu materi: IDEMO SE LOPTATI! a to je u Gornjoj ulici uvijek bio siguran znak za matere da im se djeca loptaju na zidu pored Budimirove kuce. Naime tamo je isti Milan B davnijeh prijeratnih godina liša zid između kuce i avlijske kapije. I poslje cetrdesetak godina bio je najbolji i najravniji ( bez rupa i neravnina ) zid za loptanje. A najvažniji detalj nikoga tih godina nije bilo u blizini koga bi djeca popodne uznemiravala, tek poslije su napravljeni stanovi u Budimirovoj kuci za nastavnike i još poslje stanovi iznad Banke.
A pravila su sasvim jednostavna i zahtjevna: Kao prvo dogovorimo se do kolko se igra, a uvijek kažemo do deset, kao da traje igra dulje, a onda se skoro uvijek previše produlji pa samo cuješ matere kako koja zove svoje dijete na veceru ( zid je ima i svjetlo od javne rasvjete ).











Budimirova kuća danas



 


sumrak u Kistanjama


Onda pocinje prvi igrac da igra 5 serija do deset: najprije sa dva otvorena dlana pošalješ loptu prema zidu i poslje uhvatiš.To je bio 1. Onda ponoviš isto 2 puta, pa 3 , pa …dok ne uradiš 10 puta a da ti lopta ne ispane. Onda krece druga igra ista kao prva samo sa jednom rukom, poslje treca sa drugom rukom. Cetvrta igra je sa dvi skupljene šake, peta sa jednom šakom, šesta sa drugom šakom, i sedma za kraj jedna šaka skupljena u drugoj. Sve to do 10. Ako me matematicko pamćenje nije izdalo ( a poslužio sam se ja digitronom- tako se nekad populatno zva kalkulator koji je pravila tvornica Digitron Buje u Istri ): da završiš igru bez prekida trebalo je lupiti loptom o zid tacno 385 puta. A ako ti pane lopta igru zapocinje drugi i treci igrac, a ti nastavljaš poslje zadnjeg. Zato sam i reka da je više od tri igraca uvijek izazivalo dosadu i onda su padale nebulozne ideje da se igra nešto drugo, npr. NA SKRIVALE jer je sumrak koji se vec uveliko pretvara u noc bio idealan za tu igru, no mi se sada cini da se onom prvom ujalo cekati na red a kako su igru zapocinjali uvjek stariji, nji se slušalo i za njima išlo, tako taman ti krenulo na zidu sa loptom a ostali se razbježali i nema ko da vidi kako si isprve sve uradio.