O najvećem Snješku Bjeliću…

Snješko Bjelić! Kad god čujem ili izgovorim to ime, nama se sjetim moje djetinjaste zablude da je on rođen u Bribiru. Ako mu je ime Snješko, i ako mu je prezime Bjelić, onda mora da je rodom iz Bribira. Naime u našu kuću je dolazio izvjesni Bjelić, ne sjećam se više kakvim poslom, ima je bjelu kosu ki da je iz mlinice izaša, ali sam njegovo prezime stalno veziva da je u rodu sa Snješkom. Jest da mi je bilo čudno kako su Bjelići iz Bribira, a nisu iz Bjeline, koju sam stalno zamišlja ki postojbinu svih Snješaka (A tempora! Kasnije saznadoh da se sve moje nejasnoće oko imena i rodbinskih veza izučavaju u dvije odvojene grane nauke koje zovemo antroponomastika ili nauka o ličnim imenima i genealogija ili nauka nauka o postanku, porijeklu i razvoju rodova, a bavi se i proučavanjem odnosa pojedinih rodova, rodoslovljem).

Sjećanja mi ukazuju na mog prvog Snješka kojeg sam ugledao ispred Pere Mandića vinograda, a napravili su ga Ljupče i Žare, Perini i Milkičini sinovi. Od Doma do njihove kuće su gurali grudu snjega koja je kotrljanjem narastala u sve veću i veću, tako da je Snješkovo tjelo imalo oko metar u prečniku, pa su na to nasadili još dvi manje grude koje su ukrasili ugljem, pa se pojavio prepoznatljiv snježni čovječuljak. Još kad je Ljupče donio staru teću iz avlije iz koje su kokoši zobale žito, pa je nasadio na grudu koja je trebala imitirati glavu (tada nije bilo za kupiti mrkvica u dućanu kad im nije vreme, ki danas šta ima na svakom ćošku, nego šta ti Bog da iz bašče, a kad pane snjeg onda ništa! Tako i mandićki snješko nije ima nos ki u slikovnicama od mrkvice, neg od onoga šta su našli u konobi, a to je bio veliki kvrgavi krompir) namak ti se pred očima ukaza pravi pravcati snježni čoek, nako iz daljine moga bi ga zamjeniti sa nekim pjančinom iz zadružne gostjone, koji se uvalja snjegom u kistanjskim kanalima, više poradi nosekanje!

Snješko Bjelić...

Stare metle koje su zabadane u Snješka pojavile su se u Kistanjama tek krajem kasnih 70tih, jer dotle ih nije bilo na smetlištima, neg su se koristile do zadnje unče sirkovih struna, skoro izjedene do držalice i prošiva sa špagom, ma se i onda nisu bacale jer su mogle poslužiti ako ne za čišćenje, a ono za postrugati svinjce od nečisti. Gornja šocija uvjek je kad bi pa snjeg u Kistanjama, pravila Snješka kod kuće Nikice Popovića, ciko bunara koji je tu bio i zva se KRALJEVAC. Jekica Popović, Nikičina žena, uvjek bi svojoj djeci Miri (kasnije se udala za doktora u Zagreb) i Žarku (oženio Milku Koroliju) obezbjedila dodatnih rekvizita za ukrasiti Snješka, pa je jedne godine ima čak i stari pocjepani džemper (koji se izmoljčavio prije par godina, pa se vuna nije mogla raspetljati i iskoristiti za novo pletenje, neg je završio u avliji ki otirač za noge ispred vrata), a kad ne bi bilo zgodne teće za na glavu, Žare bi napravio kapu od novina, ki šta je nosa Švikalo i ostali moleri u to vreme, a Mira bi stavila par stručaka slame ispod pa je ima i kosu!

A sad malo antroponomastike o imenu bunara Kraljevac.
Kralj je osnov imena, a vezano je za kralja i cara Franju Josipa I, jer se tih godina njegove vladavine, u vreme kad su završavane crkva Sv. Kirila i Metodija u Kistanjama (na 500tu godišnjicu Kosovske bitke) i uporedo izvršeno uređenje kišne kanalizacije sa obe strane glavne ceste u mjestu, obziđivanjem kanala koji su kišu sa ceste i kistanjskih kuća odvodili od Suda donjom ulicom do lokve Lalića, nastale iz kave odakle je korišten kamen za gradnju crkve, a sa pijace i gornjom ulicom do bunara Kraljevac, dokle je u gornjoj ulici i bilo kuća u to vreme. Tu u imenu bunara iskopanom u Kraljevo vreme, i koji je služio za čuvanje kišnice za stoku seljaka iz gornjeg varoša, narod je upamtio dobročinstvo koje mu je dato - Kraljevac.

Da se vratim jopet Snješku.
Najveci Snješko u Kistanjama napravljen je na igralištu iza stare škole. Djeca iz školske zgrade i komšiluka, valjali su snježne grude po rukometnom igralištu, a sa košarkaškog igrališta načinjene su grudna gruda i glava. Od priručnog materijala pronađenog na smetlištu iza trafostanice i put Martića donešen je kajin bez dna koji je poslužio za kapu, a od babulja iz razrušenog školskog zida kod Deverove doline naščinjene su oči i zubi u ustima. Plastična boca od kečapa poslužila je za nos, a ima je i ruke od jedne metle i jednog džogera, nađenih na istim lokacijama. Sve u svemu Snješko Monster di Bjelić, narasta je u visinu od ciko dva metra i širinu ki stog sjena, jer su svi dodavali nove naslage snjega, dominira je igralištem cjelu snježnu sezonu, i još desetak dana poslje nego se ostali snjeg rastopio pod proljetnim suncem , dok se nije pretvorio u zgužvanu prljavštinu i hrpu smeća. A neke od zimskih večeri dok se snježna vijavica muvala kistanskim ulicama cjeli dan, da prostiš ki prdac u gaćama, pa još kad je pala noć i vjetrina počela sablasno ljuljati svjetiljke na razapetim žicama na raskršću, a mi sjedimo u tinelu pored Zefirove pećice u kojoj pucketa vatra i nemili ti se izaći vanka, slušamo priče o onim godinama. Pričala je Stana Kresović, sluškinja u Korolija pošmajstora, kako je napada snjeg 1929. u zimu toliki da su kopali tunele kroz smetove koji su dosezali do pod prozore na prvom spratu kuća. Snježina se te godine zadržala do kasno u proljeće. Ni priča o 1954. godini nije nimalo toplija. Snjega je bilo toliko da ni autobusi nisi išli za Šibenik ciko mjesec dana. A najkasnije je snjeg napada za prvi maj 1984. godine, kad je da vragu svo voće koje je odavno precvjetalo i zametilo plodove. Te godine nismo lacali bresaka i barakokula ko drugije godina. Ali smo već imali bagere koji su sčistili snjeg u kanale, i ostalo je samo da se očiste trotoari ispred kuća. Dok sam zime boravio u Kistanjama, to mi je bio poslić koji sam sa lakoćom odrađiva. Šta više, uvjek sam čistio trotoar od Jankovića malog portuna do Zlatkičinog portuna, pravio od snjega grudobrane, i probija trase od ulaznih vrata do ceste. Oznojim se ispod svoje Montgomeri zelene jakne sa uloškom od vještačkog krzna, donešen iz Trsta nekim švercerskim kanalima do Kistanja (kaputići- jakne popularno zvane MONGOMERAC), obrazi pukte od izvanka leda, a iznutra vatre, zadovoljno pogledam svoj urađeni posa i utrčim u kuću i zavalim se na otoman u tinelu đe sve miriši na hrastovu vatru.

Montgomery kaput - i polovan kao nov...

spremna za cjepanje...

Inače u Kistanjama se najviše koristilo drvo hrasta i pokojeg grabića za grijanje, koje bi se u kasnu jesen donosilo iz vlastitih ogredica, pa na “magarcu” stolarskom pilom rezalo na cjepanice, i poslje sjekirom cjepalo na manje komade za lakše naložiti u šporetu. Početkom 70tih pojavio se u Kninu i ugalj iz bosanskih rudnika, a već je bilo i dovoljno prevoznika sa kamionima, koji su dovozili sa željezničke stanice do kuće. Cijena je bila paprena, ali se bolje grijalo i bilo je lakše za spremanje za zimu, jer je tona uglja zauzimala manje mjesta od vržljavih hrastovih i grabovih cjepki. Ipak, cjena je ta koja ki u svakoj priči tipa “grožđe je kiselo“ uvrežilo u našom narodu da je ugalj “gadan i kuća smrdi, brže se dimnjaci zaguše i tako to… i nidje nema bolje vatre i čistijoga dima od rastića iz ogredice…”, ki šta se moglo čuti u razgovorima na raskršću ili u Zadružnoj gostjoni tih godina. A trokel, kad se pojavilo lož ulje!

Pošalje me mater kod Draginje, žene Miće Jekića, koja se isto pačala u šivanje, po neki konac ili fudru, a u njihovoj kući sve izgore: imali peć na ulje koja kida se nije gasila, pa su svi nosili kratke rukave u kući iako je napolju ciča zima. Čak je i Marta Čotrinica koji je živila iznad nji kazala da manje gori drva otkad su Jekići počeli ložiti ulje. Udžala je Draginja onako kratki rukava izaći na vrata do ceste da zovne Radu i Radovana na ručak, pa kad je vidiš nama se smrzneš od leda. Kad bi ko proša i pita je da šta se ne obuče, Draginja bi onako piskutavim glasićem objasnila “da ima peć na ulje šta sve grije i kuva i peče kruv, ma milina jedna, a od topline nemeš ništa zimsko obući jer bi se i sam skuva kako je vruće, pa eto i ona mora pokoji put izletiti na vrata da se malo razladi” … Sve do jednog dana kad im je peć eksplodirala i garež se prosula po cjelom stanu, da su morali usred zime krečiti sve zidove, a ona masna garež uvjek probijala ispod kreča, tek peto krečenje je uspjelo pokriti masne fleke po zidu i plafonu.

Kad se to desilo Jekićima, Ljuba Vuje Popovića je odma tražila da se uljna peć promjeni i Vujo je u roku hitno kupio novi Alfa šporet na drva koja je bila hit u to vreme u odnosu na “smederevce”, jer je dobro kuva, grija i peka, sve isto ki Draginjina uljarica, ali je Ljubica više volila viditi vatru iza vratanaca peći i tako je kontrolisati. Uljarica je završila u dvorištu Popovića čekajući neka bolja vremena ili za nedaj Bože, odmah pored kokošinjca.
A kad se spomenu Ljube Vujine, ne mogu a da ne ispričam jednu njenu zgodu koju nam je pričala pa smo se svi valjali od smija.

Kad su Radojkina ćer Bojana i moje Divne ćer Jasmina bile male, često su bile nerazdvojne po cjeli dan. Ujutru kod bake Anđe igraju se krpicama šijući haljinice za barbike, a popodne kod bake Ljube u dvorištu ili na škalama u hodniku slažu Barbike u kutije od cipela i mjenjaju haljine. Jele su u kojoj se kući zadese, samo da ne dangube u igranju. Često bi pala i noć, pa je baka Anđa išla do Ljube Vujine po unuku da je vodi kući. E jedne večeri mater umjesila fritula i spakovala za ponjeti, računajuć da se nađe i za odrasle. Vujo i zet mu Boško Karanović, naš veterinar, igraju na briškulu, Radojka ispravlja neke testove učeničke iz škole, Bojana i Jasmina – a šta bi drugo neg se igraju barbikama, a baka Ljuba drži u krilu malog Srđana, kome taman nika prvi zubić. Imali su i malu papigicu koja je stalno sletala Vuji na rame, pa je bio ki kapetan iz romana Ostrvo sa blagom!

Uđi bako i zatvori vrata ne uteče tica! - viče Jasmina.
Aj Andjo sjedi! - svi uglas.
Ma nisam za sjedenje, dodim samo po Jasminu , imam još neki posa obediti u kući…
Ma neće posa uteći. Jeste li za kavu teta Anđo? - upita Radojka, sve sklanjajuć one ispravljene testove.
Ma i nisam…
Saće odma, na plin brzo uskuva!
Aj onda, al slabiju, ide noć... vide zaboravi iznjeti šta sam donjela. Nade Rado zeru fritula.
Ma niste trebali…
Nije to ništa, malo… a šta Srećica radi (pogledajuć u Srđana)?
Evo mu danaske iznika prvi zubić! -pohvali se baka Ljuba.
Sade ima više zuba od dvije babe! – dobaci Vujo, a svi graknuše u smij.
Da nebijade Rajka zubara i Duške ne bi mogle ni divaniti! - jopet će Vujo.
E, čuveni su zubi od Rajka i Duške nadaleko, ma bi nas dvi i bez nji dobro divanile - brani se moja mater.
Est, tako je, neka su nam zubi socijalni, al jezik nije – dodava i Ljuba.
Hm, bolje bi bilo da vam je Rajko i jezik zamjenio… - akužava Vujo, a svima se trese drob od smija. Boško ne bjeli zuba, al kisa i on.
Ma recide ti Ljubo kako ti kuma Kosa odnekidan kucala na prozor – lišava Vujo.
E! - otpočinje Ljuba svoju priču.
Odnekidan, bome u petak tačno, rano nekako izajutra neko lupa na prozor. Djeca spavaju, ja se još ni očešljala nisam skroz, al lupkanje ne prestaje. Nako provirim kroz prozor, da se djeca ne probude, kadli kuma Kosa iz Bjevčna sela. Kud ti vako podranila, da njesi kod doktora pošla? Njesom! - veli ona. Šta se onda trevilo?- pita ja nju. A ona sva ki na vatri: ma kuma Ljubo kukutmise, pomagaj! Još sam ti se nućaske u dvi ure zaputila sa ovcami i janjcimi na plac, i evo čim zorilo nama prodadošmo janjce i ovce! Uni muj eno već kod Ćosića zasijo i đeljka vrućo pecenje, a ja rodo muja, zaboravila u unoj preši metiti zube od Rajka zubara, pa veljo, zajno smo kod njega zube pravile, pa da mi pozajmiš svoje zube da murem i ja lacati vruće janjetine , a ne samo gleti kako onaj moj glođe!

Svi prsniše u smij, a i Vujo koji je pisa 6 punata u trešetu, dok mu je papigica grickala uvo, kroza smij kaza:
- Odnjo joj vrak ujam odnje, čega li se sjetila...

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
I sad dodaci:

Dodatak 1: FRITULE



FRITULE

Sastojci:
-500 g brašna
-20 g kvasca
-2 jaja
-80 g groždica
-50 g šecera
-25 g šecera u prahu
-20 g maslaca
-1,5-2 dl mlijeko
-0,5 dl rakije
-korica od limuna
-sol
-5 dl ulja za prženje

Priprema:
1.U posudu staviti prosijano brašno, so , žumanca, šecer, groždice, rastopljeni maslac, pola kolicine rakije i naribanu koricu limuna.

2.U posebnoj posudi rastopiti malo šecera i kvasac u 1 dl mlijeka i ostaviti na toplom da se kvasac digne. Dodati ga u brašno i doliti još toliko mlijeka da tijesto bude tako mekano da se može vaditi žlicom.

3.Kuhacom dobro izmiješati tijesto i stavljati da se prži u vruce ulje. Kod prženja svaki komad okretati da sa svih strana porumeni. Pržene fritule posložiti na tanjir, poprskati preostalom rakijom i posipati šecerom u prahu.

Ljepe domace fritule. Fritule su nasa tradicija,odraz naseg mentaliteta i temperamenta! Evo kako je moja baka radila fritule! Mislim da ne postoji jednostavniji nacin a i još ih niko nije odbio jesti!

F R I T U L E

sastav:
1/2 kg. glatkog brašna
kocka sviježeg kvasa
vanilij šecer
naribana korica jednog limuna
1 dcl domace rakije
4 žlice ulja
6 žlica šecera
šaka groždjica/po zelji
prah šecer za posipanje/po želji/
1 lit ulja za przenje
mlake vode koliko popije

Priprema:
Najprije napraviti kvas da se digne/pravilo-kvas usitniti,dodati žlicu brašna,malo šecera i mlake vode,to zamutiti i pustiti da se digne.
U posudu najprije staviti brašno,zasoliti,dodati šecer
sad dodati dignuti kvas i domacu rakiju te ribani limun
dodati so i ulje
uz dodavanje mlake vode miješati rucno ili mikserom
tijesto mora biti jako meko i jednolicno, mora raditi mjehure od zraka
sad sve ostaviti da se diže a ako volimo groždjice njih umiješati s brašnom i dodati smijesi/možete dodati i sjeckane orase,bajame ili lješnjake/
kad se tijesto digne raditi uz pomoc ruke i male nauljene žlicice okruglice koje pržimo u vrucem ulju
gledajte da ulje bude dobro ugrijano ali ne prevrelo da fritulr ne crne
isto tako ulje mora biti duboko a ne plitko pa se fritule onda ne mogu okretati pri prženju!
Tople po želji posuti prah šecerom

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Dodatak 2: RODOSLOVLJE

RODOSLOVLJE je istraživanje prošlosti ili ex post facto, odnosno retrogradno, retrospektivno istraživanje odredenog roda, familije ili uže društvene zajednice usmjereno na proteklo razdoblje, na protekle dogadaje (rodenje, vjencanje, smrt, status,…) Cilj istraživanja prošlosti nije u otkrivanju istine o prošlosti (pojedinca ili grupe), nego i pokušaj spoznaje buducnosti.

PROCES ISTRAŽIVANJA

Dijelimo;
1.) heuristiku (djelatnost sakupljanja izvora, sredivanje, obrade, tumacenje i objavljivanje izvora i orginalnih dokumenata.)
2.) kriticku analizu – izvora i kritiku sakupljenih materijala
3.) znanstveno objašnjenje
* Kod istraživanja pojedinca – mikroistraživanje (jedne cjeline) odnosi se širi životopis rodocelnika, nosioca npr. Plemicke (povlaštene) titule, intelektualce, javno poznate osobe.

 * Proces istraživanja dijelimo u nekoliko faza;
1.) analiticki ili sinteticki
2.) tradicionalno ili znanstveno
3.) disciplinarno
 * Tradicionalna metadologija istraživanja – izrada instrumenata za prikupljanje informacija (upitnici, podsjetnici, bibliografija, itd.)
* Za mlade je istraživace (pocetnike) korisno dati primjer modela procesa istraživanja. Normalno da ce se takvi modeli prilagodavati konkretnoj situaciji.
* Genealogija je pomocna povijesna nauka koja proucava razvoj obitelji, rodova i plemena i izraduje o njima povijesne prikaze koji se prvenstveno temelje na rodoslovljima.

1.) OBITELJ (familija) kucanska zajednica kojoj je na celu otac kao glava obitelji zatim žena i djeca.
2.) ROD (gens) jest cjelina pojedinih obitelji istoimene dakle muške linije, sa kcerkama, ali bez njihovih potomaka.
3.) PLEME (stirps, prosapia) cine rodaci jednog covjeka s oceve i majcine strane,  tj. njegovi krvni i pravni rodaci.

IZRADA I VRSTA RODOSLOVLJA
* Pri izradi rodoslovlja potrebno je postavljati neke sheme ili table:
A ) table preda (ascendenata), uzlazna
B ) tabla potomaka (descendenata), silazna
C ) tabla plemena odnosno roda (konscendenata)
D ) tabla svojte (njem. Sippe)

  TABLA PREÐA
 
* Sastoji se od imena bioliških (krvnih) preda koji su poredani po generacijama tako da je nosilac table na njezinu podnožju. U drugom su redu njegovi roditelji, nad njima djedovi itd.

ONOMASTIKA
 
To je znanost o imenima koja se bavi proucavanjem imena i prezimena ljudi. Prva prezimena ljudi javljaju se u Zapadnoj i Srednjoj Europi u 12. stoljecu. U kontinetalnoj Hrvatskoj javljaju se mnogo kasnije, polovicom 14.st. Za genealogiju veliku važnost ima povijesni razvoj prezimena.

OSOBNA I OBITELJSKA IMENA

 * Prilog – proucavanju naše antroponimije

Znamo, da je covjek društveno bice, i njegov se život teško može zamisliti izvan zajednice. I danas covjek, koji izbjegava ljude i društvo, smatra se cudakom. To pripadanje zajednici covjek osjeca i ocituje u svakodnevnoj prilici. Zajednica može biti veca ili manja, šira ili uža. Najstarija je zajednica bila rod (pleme), koje potice od jednog rodocelnika (praoca). Prema nepisanim zakonima vecine zajednica i vjerovanjima (kult) vezan je i obicaj eksogamije, prema kome se medu clanovima iste zajednice zabranjuje bracna veza, a time se zajednica zaštitila od krvne degeneracije, koja je bila to opasnija, što je zajednica bila malobrojnija i slabija.
 Svaki rod imao je svoje rodovsko ime, koje se nasljedivalo i po kome se ocitovala rodovska pripadnost. Pripadnici roda izmedu sebe razlikovali su se na taj nacin, što su imali osobna ili individualna imena, koja se ne nasljeduju, i što se rod više razmnožavao i dalje dijelio u porodice, imena su se sve više ucestalija i cešce mijenjala. Te su promjene u osobnim imenima zavisile od ukusa ljudi, od nacina života, od prilika, u kojima je covjek živio, i što se više primicemo našem vremenu, promjene su bile cešce, i osobna imena ima sve više. Deminutivi, augmentativi, hipkoristici, pejorativi obogatili su i povecali broj osobnih imena.
 
Naši preci donijeli su sa sobom iz svoje pradomovine mnogo osobnih imena, od kojih su se neka sacuvala do danas (Cf. T. Maretic, O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba, rad JAZU, knj.81 i 82). Ta su imena u velikoj mjeri bile složenice od dva clana kao Berivoj, Dedomir, Dobrovit, Domaneg, Ljubomir, Vuk (o) mir i sl., a u daljnjem razvitku od jednog clana tih praslavenskih dvoclanih imena bili su izvedeni hipokoristici. Narodna muška imena kao Berislav, Bogdan, Budislav, Cvetko, Domagoj, Dragoslav, Nedeljko, Ratko, Radoslav, Živko, i ženska Borka, Dancica, Vida i sl. pored mnogobrojnih svetackih i biblijskih nalazimo u drugoj polovici XIV. Stoljeca u Zagrebu (ef. Tkalcic, Povijesni spomenici grada Zagreba, knj.5). Stara narodna imena, koja su sama po sebi nosila poganska obilježja, gube se postepeno, otkako su naši preci poceli primati kršcanstvo i s novom vjerom nova kršcanska imena. Tako je negdje taj proces bio sporiji, i stara su se imena više sacuvala. Po odredbi Tridentinskog koncila (1563.g.) obavezno je bilo, da se na krštenju daju imena samo kršcanskih svetaca. Kako su narodna i kalendarska svetacka imena živjela jedna pored drugih, navodimo zanimljiv primjer iz orginalnog rukopisa najstarije matice krštenih i vjencanih u opcini Sv. Juraj, kotar Senj. Matica obuhvaca vrijeme od 1696.-1750. godine i na više mjesta zabilježena su oba imena, narodno i svetacko: Božica aliti Anastažija, Rožalija aliter Ljubica, Volfgang aliti Vuka, Marija alter Vuka, Cvita aliti Vicenca, itd. Opce je poznato, da je u ne tako davno vrijeme još crkva potiskivala narodna imena uvodeci biblijska i svetacka.

Kako istraživati rodoslovlje
   Posted by: Edin Sakovic

Evidentno je da genealogija i kod našeg svijeta postaje sve popularnija, a kako je gotovo nemoguce u strucnoj i publicistickoj literaturi naci upute, odnosno metodološke smjernice prilagodene našim uvjetima, posebno proucavanju metodologije kod Bošnjaka, odlucio sam da sam nešto o tome napišem, u nadi da ce to nekome biti korisno. S obzirom da je genealogija jedna od oblasti koje me interesiraju, o tome sam dosta i literature procitao, a Boga mi – dosta i na vlastitom iskustvu naucio.
Dakle, interesira vas porijeklo vašeg roda (familije), odakle su XY-ici porijeklom, ko vam je (i šta) bio pradjed, cukundjed? Želite nešto o tome znati i saznati? Najbolje što možete uraditi jeste da unajmite strucnu osobu ili nekog ko ima iskustva u istraživanju genealogije, platite mu i on vam to uradi.
No, vecina ljudi nema iste motive kao skorojevici koji žele dokazati neki “pedigre”, vec istraživanje porijekla, prošlosti i razvitka familije predstavlja njihovu ljubav, strast ili hobi. Za takve, upute i savjeti slijede u nastavku.
Ukratko, šta bi jedan prosjecan covjek, bez strucnog znanja, trebao da zna prije nego pristupi istraživanju? U prvom redu, treba da nauci nešto o osnovama genealogije . Ukratko, genealogija je nauka nauka o postanku, porijeklu i razvoju rodova, a bavi se i proucavanjem odnosa pojedinih rodova.
Dalje, medu osnovnim znanjima iz genealogije koje bi istraživac-amater trebao posjedovati, jesu najprije znanja o terminologiji. Porodica, rod, rodbina - to su rijeci koje se koriste u svakodnevnom govoru, kao sinonimi, ali u genealogiji one imaju sasvim jasno, odredeno, ali i razlicito znacenje. Njima treba pridodati još citav niz strucnih termina (egzogamija i endogamija, na primjer, zatim rodoslovno stablo, rodoslovne ili genealoške tabele, tabele predaka i potomaka, itd.). Takoder, istraživac treba da poznaje osnovne osobine i karakteristike roda, ukljucujuci odredivanje stepena srodstva i samo njegovo poimanje, potom porijeklo, razvoj i nastanak rodovskih ili gentilnih imena (prezimena), itd. Tek nakon toga, pošto je naucio “hodati”, potencijalni istraživac - genealog-amater može da uci “plesati”, tj. da prouci metodologiju i tehnike genealoških istraživanja, koja podrazumijevaju više koraka. Jedan od njih je istraživacki rad, od traganja za izvorima informacija (koji su raznovrsni, od službenih dokumenata, maticnih knjiga, arhivskih dokumenata, epitafa pa do usmenih kazivanja clanova roda i privatne dokumentacije), preko provjere i uporedivanja informacija, pa sve do onog “glavnog”, završnog dijela, izrade porodicnog stabla. Neki se, zapravo, zadovoljavaju samo tom formom prezentacije vlastitog rodoslovlja, dok drugi pišu, pa i objavljuju citave knjige o vlastitoj porodici. Naposlijetku, istraživaci u današnjem dobu umjesto bilježnice i hamer-papira treba da pokušaju koristiti i neke od savremenih softvera namijenjenih genealogiji. Spomenimo, uzgred, da je genealogija vrlo popularna u SAD-u i da su tamošnje softverske kompanije razvile nekoliko dobrih programa. O svemu ovome bice, ako Bog da, rijeci u nekoliko narednih postova.

Rodoslovlje pojedine obitelji je graficki prikaz odnosa pripadnika unutar pojedinih obiteljskih loza i medu njima. Prikupljeni podaci po prirodi stvari sadrže i netocne i nepotpune detalje, pa ce ih trebati ispravljati i dopunjavati. Stoga molimo za suradnju – javite nam (najbolje elektronskom poštom ili obicnom poštom) što znate o potrebnim promjenama u rodoslovlju vaše i drugih obiteljima obuhvacenim ovim materijalom.

Program koji smo koristili za upis i prikaz podataka je skinut s Interneta, s adrese http://www.ancestry.com i na engleskom je jeziku. Podaci su ovdje prikazani na jedan od nekoliko mogucih nacina prikazivanja, podoban za prikaz na papiru. Program ne poznaje naša slova s kvacicama i stoga su ovdje predstavljena slovima koja se u engleskom mogu slicno izgovarati, ili su naši stari slicno pisali (napr. Gjuro umjesto Duro, ili Djurdja umjesto Durda). Slova š, c, c i ž su jednostavno pisana kao s, c, c i z. Za sve kojima engleski nije blizak dajemo upute o znacenju pojedinih korištenih rijeci i kratica:
ancestors, ancestry predci
descendants potomci
sp. (spouse) bracni drug (bracna druga)
b. (born) roden(a)
m. (married) vjencan(a)
d. (dead) umro (umrla)

O PREZIMENIMA
Autor ovog teksta je g. Boris Krizmanic.
Tekst je prenesen sa sjedišta matis-pregrada.hr uz dopuštenje autora.

Naša današnja predodžba o prezimenima proizlazi iz cinjenice da se s njima radamo pa su stoga ona nešto uobicajeno, nešto o cemu niti ne razmišljamo. No, vec i površna analiza njihove pojave dovest ce nas do vrlo zanimljivih zakljucaka. Ponajprije, njihovo porijeklo ne seže u neku daleku, mitsku prošlost; ona su uglavnom novovjeka pojava i u svakom slucaju su po postanku daleko mlada od imena. Najsigurniji dokaz tomu je cinjenica da je jedna velika kategorija prezimena nastala upravo od osobnih imena.
Prezimena su danas obavezna. Niti jedna civilizirana uprava ne može se zamisliti bez njih. Ona nam omogucuju da ljude medusobno razlikujemo u daleko vecem stupnju nego u slucaju da ljudi nose samo imena. Stoga uz prezime vežemo i osobnost njegovog nositelja.
Rijec prezime ( =prez-ime ) ima znacenje preko imena , tj. iza imena , nadimak , ustvari prezime i jest neka vrsta nadimka. Ime je i danas važnije od njega, stoga ih navodimo redoslijedom: ime i prezime pa oni stoje u istom odnosu kao u sintaksi imenica i njen atribut.
Kada govorimo o imenima i prezimenima, moramo voditi racuna još o nekim relacijama prije svega o imenovateljima. Ime nam redovito daje netko kome smo dragi, majka, otac, rodak, kum ili neki obiteljski prijatelj. Stoga imena gotovo bez izuzetka iskazuju neku dobru, poželjnu karakteristiku ili iskazuju nadu da ce njegov nositelj postici cilj zadan imenom. Iz istog razloga djetetu se daju imena poznatih osoba iz prošlosti koje su nositelji poželjne karakteristike ili služe kao primjer opceprihvacenog nacina života (Željko, Radovan, Miroslav, Zdravko, Borben, Lav, Božidar, Dominik …). S prezimenima je u dobroj mjeri drugacije: njih nam daju oni udaljeniji, ravnodušni i manje dobronamjerni; ponekad koriste priliku da istaknu neku negativnu ljudsku karakteristiku pa tako nastaju rugalacka i nadimacka prezimena.
Treba reci da prezime koje iskazuje neku karakteristiku njegovog nositelja za nositelje u iducim naraštajima nema više prvobitni znacaj. Ako je netko dobio prezime Filipcic jer je bio Filipov sin onda ce unuci i praunuci naslijediti receno prezime mada njihov otac nije bio Filip. To je još vidljivije kod prezimena koja su nastala iz nekog ljudskog nedostatka ili jednokratne karakteristike: prezimena Šepak , Gluhak ili Hustic govore o karakteristici njihova prvog nositelja, a ona se najcešce nije prenijela u drugi naraštaj pa tako Šepakov sin više nije bio šepav, niti Gluhakova kci gluha, a niti mladi Hustic više nije morao živjeti u šumi. Prezime je, naime, postalo nasljedno bez obzira na njegovo osnovno znacenje i razlog nastanka.
Najstarija prezimena su ona vezana uz neko imanje ili zemlju: Ratkaj (= iz Ratke, mjesta u Madarskoj), Keglevic (=iz Kögela, utvrdenoga grada u Dalmaciji), Bužimski (iz Bužima) itd. Ona su nastala iz potrebe da se oznaci vlasnik imanja, da se osigura kontinuitet vlasništva, njegova javnost. Njihovo znacenje proizlazi iz same cinjenice vlasništva. Druga pak prezimena nastaju iz potrebe razlikovanja ljudi, iz administrativnih razloga i njih nositeljima nadijevaju oni koji su im na bilo koji nacin nadredeni: feudalni gospodari, upravni službenici i svecenici. Oni se pri (prez)imenovanju rukovode raznim motivima pa nadijevaju prezime: prema ocevu (rjede majcinu) imenu, prema zanimanju, prema porijeklu, izuzetnoj (najcešce tjelesnoj) osobini, prema nazivu živih bica u najširem rasponu, prema prirodnoj pojavi, nazivu rudace, mjestu rodenja, nazivu naroda ili kraja… Do masovne pojave prezimena u Evropi pa onda i u Hrvatskoj dolazi nakon Tridentskog koncila (1545.-1563.) kada su se pocele kao obavezne voditi maticne knjige rodenih, vjencanih i umrlih)

Osnovna podjela prezimena s obzirom na gore receno bila bi:
Prezimena koja sadrže krvno srodstvo,
Prezimena prema zanimanjima,
Etnici i etnonimi
Prezimena prema nekoj upadljivoj osobini
Ostala prezimena (prezimena zoonimske i fitonimske motivacije, prezimena prema nekoj prirodnoj pojavi itd.)

Prema sigurnosti u pogledu znacenja i porijekla prezimena možemo reci da su neka nedvosmisleno jasna, neka dosta sigurna, neka rješenja se dadu naslutiti, dok neka cuvaju tajnu svoga postanka. Oblik prezimena vjerojatno se mijenjao kroz stoljeca prema tome kako se mijenjao jezik uopce, no moguce su i svjesne intervencije njihovih nositelja. Na njihov oblik mogle su djelovati i promjene grafemskog sustava. Generalno se može reci da su se prezimena u svom današnjem obliku cesto prilicno „odmakla“ od pocetnog oblika motivirajuce rijeci. Pri tom se oblikovatelji prezimena nisu mnogo obazirali na glasovne promjene ili vladajuci jezicni standard.


SEDAM EVINIH KCERI , Vjesnik
Ovaj tekst objavljen je u Vjesniku, 27. svibnja 2001. godine
Autor: Tanja Tolic

Geneticar, profesor Bryan Sykes i njegovi kolege otkrili su da su moderni Europljani potomci tek nekolicine žena. Njihova imena su Ursula, Ksenija, Helena, Velda, Tara, Katarina i Jasmina
Svatko od nas povezan je nelomljivom genetickom linijom sa samo jednom od sedam žena, Evinih kceri, koje su direktni materinski preci oko 650 milijuna modernih Europljana. Njihova su imena Ursula, Ksenija, Helena , Velda, Tara , Katarina i Jasmina, a dao im ih je geneticar, profesor Bryan Sykes, kojem ce pocetkom lipnja iz tiska izici knjiga »The Seven Daughters of Eve« (Sedam Evinih kceri). Njegova teorija kaže da su sedam žena majke sedam klanova, koji su živjeli na tocno odredenim podrucjima europskog kontinenta, da bi se vremenom raštrkali po cijeloj Europi. Potrebno je nekoliko uvjeta da bi se bilo majka klana. Prvi je da žena mora roditi žensku djecu. To je ocito, jer su geni koji su nam zajednicki i koji se mogu pratiti od najstarije, Ursule, dio mitohondrijske DNK-a, koja se prenosi samo s majke na kceri. Žena koja je rodila samo sinove ne bi mogla biti majka klana jer njezina djeca ne bi na svoje potomke prenijela mitohondrijsku DNK-a koju su »primili« od nje, otkrio je prof. Sykes The Sunday Timesu.
Drugo pravilo kaže da majka klana mora imati najmanje dvije kceri. Zašto je to potrebno, lakše je vidjeti, ako se proces promatra obrnuto - od današnjeg doba prema nekadašnjem. Majka klana je najbliži majcinski predak koji je zajednicki svim clanovima klana. Ako zamislimo klan s 10 milijuna živucih clanova i uz uvjet da znamo do u detalje kako su povezani - od rodenja, preko brakova do smrti, uocili bismo da se, iduci unatrag, materinske linije polako povezuju. Linije brace i sestara spojile bi se u tocki njihove majke, nakon samo jedne generacije. Nakon dvije generacije rodaci bi se spojili u tocki njihove bake. Poslije tri generacije, rodaci u drugom koljenu spojili bi se u tocki njihove prabake. I tako redom. U svakoj generaciji bilo bi sve manje i manje ljudi u klanu koji bi imali živuce materinske nasljednike. Konacno, prije stotinu ili tisucu generacija ostale bi samo dvije žene u klanu koje bi mogle potvrditi da imaju materinske nasljednike koji žive u 21. stoljecu. Još unazad, materinska linija ovih dvaju žena spojila bi se u jednu ženu – pravu majku klana. Majka klana nije u svoje doba morala biti jedina žena u blizini i vjerojatno nije bila. No, ona je jedina koja je povezana neprekinutim genetskim slijedom sve do današnjih dana. Njezine istodobnice nisu postale majke klanova jer se negdje, u vremenu koje je uslijedilo, nasljedna linija prekinula rodenjem sina.
Ursula je dobila ime po latinskom izrazu za medvjedicu, Ksenija na grckom znaci gostoljubiva, Helena na istom jeziku oznacava svjetlo, Velda je skandinavski pojam za vladara, Tara na galskom oznacava kamen, Katarina je na grckom cista, a Jasmina na perzijskom jeziku oznacava cvijet. Njihova imena, naravno, imaju veze s podrucjima koja su, prema mišljenju prof. Sykesa, nastanjivale. Tara je živjela u sjevernoj Italiji prije 17.000 godina. Europa je bila u cvrstom stisku posljednjeg Ledenog doba, a jedini dijelovi kontinenta, na kojima je bio moguc ljudski život, bili su oni na dalekom jugu. Tada su toskanski brežuljci bili nešto sasvim drugo: po njihovim obroncima nije rasla vinova loza, nego gusta šuma borova i breza. U potocima su živjele male pastrve i rakovi, što je Tari pomoglo da othrani obitelj i izbjegne glad kada muškarci ne bi uspjeli uloviti jelena ili divljeg vepra.
Kako je Ledeno doba popuštalo stisak, Tarina djeca selila su se obalom u Francusku i pridružila se velikom plemenu lovaca koji su slijedili krupnu divljac preko tundre koja je cinila sjevernu Europu. Konacno, Tarina djeca prehodala su suho tlo koje ce postati engleski kanal i preselila se u Irsku. Danas tek devet posto rodenih Europljana pripada Tarinu klanu, a žive duž Mediterana i zapadne obale Europe. Posebno su brojni u zapadnoj Britaniji i Irskoj.

Katarina na obalama Jadrana
Ksenija, plavokosa djevojka sa sjevera Europe obitavala je tamo prije 25.000 godina, a direktan je predak ne samo šest posto modernih Europljana, nego i jedan posto rodenih Amerikanaca. Helena, koja je živjela na izvoru rijeke Rhone prije 20.000 godina, majka je klana koji broji 47 posto današnjih Europljana. Velda, stanovnica sjeverozapadne Španjolske prije 17.000 godina, majka je oko pet posto Europljana. Nas oko šest posto potjecemo od Katarine, koja je živjela 2000 godina poslije u velikoj ravnici koju sada prekriva sjeverni Jadran. Šesta Evina kci, Jasmina, živjela je u blizini rijeke Eufrat, poslije Ledenoga doba. Njezini potomci, oko 17 posto Europljana, osobito su naseljeni u Cornwallu, Walesu i zapadnoj Škotskoj.
Naša najstarija majka, Ursula, živjela je prije 45.000 godina, a predak je oko 11 posto Europljana, najvecim dijelom zapadnih Britanaca i Skandinavaca. Rodena je u skromnoj špilji izdubljenoj u litici, u podnožju onoga što je danas Mount Parnasus. Iz ulaza spilje mogla se vidjeti široka ravnica koja je vodila do mora. Danas je to ravnica ispunjena lugovima maslina, a tada je po njoj bilo rasijano drvece, koje je omedivalo otvorene travnjake. Ursulini preci selili su se generacijama i vrlo sporo, od Bliskog istoka preko Turske. Prešli su Bospor, koji je razdvajao ogromno jezero na sjeveru (danas Crno more) od Egeja. Ursulina majka bila je dio plemena od 25 ljudi koji su proveli zimu uz obalu. Cim se pojavio prvi povjetarac, pleme se pokrenulo prema planinama. Cinili su to kako bi docekali bizone koji su krenuli na ljetnu ispašu, a zaskocili bi ih dok su vecerali na travnjaku u blizini pecine ili šume.

Život naše pramajke
I dok su se muškarci svadali kako uloviti bizona, Ursulina majka bila je sretna što je uspjela stici do sigurnog skloništa prije poroda. Unutra se osjecao miris medvjeda, koji bi prezimljivali u pecini i vracali se po isteku jeseni. Ursulin porod bio je jednostavan. Njezina starija teta prerezala je pupcanu vrpcu oštricom kremena i povezala je u cvor. Prvu godinu života Ursula je provela u majcinu narucju, koja je okolo pecine skupljala hranu. Cim je prohodala, i ona je dobila zadatak: pomagala je majci u šumi, gdje su skupljale žabe, pticja jaja, korijenje… Jesen je bila najzahvalnije godišnje doba jer su onda nalazile i lješnjake, gljive, borovnice i druge bobice. Pleme se cesto selilo, ovisno o godišnjim dobima. Proljece, ljeto i jesen provodili bi u pecinama i šumama u blizini, dok bi se ljeti povukli u ravnice, gdje je bilo toplije. Preživljavanje je iskljucivo ovisilo o snažnoj gradi i velikoj kolicini srece. Kad je Ursuli bilo 12 godina, njezina je majka pala i slomila nogu. Rana se inficirala, a šest tjedana poslije umrla je od otrovanja krvi. Imala je 29 godina. Njezina rana smrt nije imala velikog utjecaja na Ursulu. Djevojcicu je odmah usvojila jedna od njezinih tetki, koja je cijenila dodatni par ruku, uz njezino dvoje djece. Nije prošlo mnogo vremena, a Ursulino se tijelo razvilo i pocelo privlaciti pažnju muškaraca. Pravili bi se važni, utrkujuci se ili medusobno boreci ispred njenih ociju. Jedan joj je poklonio ogrlicu od poliranih kostiju, nanizanih na strunu od konjske dlake. Drugi joj je darovao urešeni nož od kremena. Treci joj je, pak, prepustio da odabere najbolji komad svježe ulovljene divljaci. Ursula je odabrala onoga koji joj je poklonio ukrašeni nož - prakticno i lijepo, na preporuku njezine tete, koja je odrasla naviknuta da prvi zalogaj lovine.
U 15. godini, Ursula je rodila kcer. Živjela je dovoljno dugo da vidi rodenje unuke. Kako je gubila zube, postajala je sve slabija i nesposobna da žvace tvrdu hranu. U 37. godini pleme se još jednom uputilo s brda prema svojem zimskom prebivalištu blizu mora. Ursula je znala da nece izdržati putovanje pa je zamolila da je ostave da umre u spilji u kojoj se rodila i ona i njezina djeca. Njezina je obitelj oklijevala, no znali su da si ne mogu priuštiti takvog putnika. Iducega jutra, na podu pecine ostala je samo njezina koža - rastrgana i krvava. Medvjed se vratio.


Intervju s Bryanom Sykesom, Nacional
Sljedeci tekst preuzet je sa stranica tjednika Nacional, a objavljen je 14. kolovoza 2006. godine
Autor: Robert Bajruši

MUŠKARCIMA PRIJETI IZUMIRANJE
Bryan Sykes , cuveni geneticar iz Oxforda, za Nacional govori o istraživanju gena i o tome da 95 posto suvremenih Europljana potjece od samo sedam žena

Bryan Sykes je profesor genetike na Institutu za molekularnu medicinu na Oxfordu i utemeljitelj bioarheologije. Jedan je od najcešce citiranih svjetskih geneticara posljednjih godina, a razlog su dvije knjige koje su postale bestseleri. Najprije je 2001. objavio "Sedam Evinih kceri" kojom je dokazao da skoro cjelokupno stanovništvo Europe , po majcinoj liniji, potjece od samo sedam žena. Istražujuci DNK otkrio je da je nasljednik Tare, koja je u ledenom dobu živjela u sjevernoj Italiji. Kao istraživac, obavio je i obdukciju Ötzija - ledenog covjeka pronadenog u talijanskim Alpama, a angažiran je i za ispitivanje posmrtnih ostataka ruske carske obitelji Romanov. Prije dvije godine Sykes je objavio “Adamovo prokletstvo” u kojem tvrdi da zbog postupnog uništenja Y kromosoma, muškarcima u buducnosti prijeti izumiranje. Koliko god se radi o uznemiravajucem podatku, nitko do sada ga nije osporio. Za to vrijeme Sykes priprema novu knjigu u kojoj se bavi genetskim podrijetlom Engleza, postao je i biznismen osnovavši tvrtku Oxford Ancestors u kojoj on i njegov istraživacki tim nude usluge pronalaženja predaka na temelju analize DNK.

NACIONAL: Vjerujete li doista u buducnost bez muškaraca?

Kada ne bih vjerovao, tada ne bih o tome pisao u svojoj knjizi. Postoje veliki izgledi da se to dogodi, medutim, rijec je o poprilicno dugackom vremenskom periodu. Moje procjene genetskih promjena na muškoj populaciji pokazuju da bi se to moglo dogoditi za 125.000 godina. Problem je taj što je Y kromosom podložan vecoj mutaciji od drugih kromosoma i on polako odumire, odnosno smanjuje se broj muškaraca u novorodenoj populaciji. U ovom trenutku neplodno je oko sedam posto muškaraca, od cega je njih jedan posto neplodan zbog mutacija na Y kromosomu, a njihov broj se povecava. Ovo s odumiranjem ipak treba uzeti s oprezom jer se radi o približno 5000 generacija do izumiranja muškaraca.

NACIONAL: Sve u svemu, sadašnje generacije se ne trebaju previše brinuti?

Rekao bih da u ovom trenutku ipak ima nekoliko stvari koje su znacajnije negoli nešto što ce se dogoditi za 125.000 godina. Ali realna opasnost postoji, i muškarci bi zaista mogli išceznuti s ove planete.

NACIONAL: Što je to bioarheologija?

To je znanost koja uz pomoc istraživanja gena saznaje informacije o našoj prošlosti. Prve korake smo napravili nakon 1980. kad smo došli u mogucnost izolirati uzorke DNK iz kostura starih nekoliko stoljeca ili tisucljeca. Najpoznatija situacija bila je kada sam radio na Ötziju, 9000 godina starom lešu koji je svo to vrijeme bio smrznut u Alpama. Ono što su za arheologe odjeca ili oružje, na temelju kojih otkrivaju kako su ljudi živjeli u davnini, za bioarheologe je DNK.

NACIONAL: Nedavno su britanski znanstvenici uspjeli stvoriti spermu iz maticnih stanica, što znaci da bi muška populacija mogla postati nebitna kada se radi o razmnožavanju. Što mislite o tom otkricu?

Teško mi je o tomu govoriti jer nisam dovoljno upoznat s time. To je prilicno zanimljiva stvar, posebno ako je izvediva iz maticnih stanica žena. Tada mi muškarci stvarno nismo više potrebni. Ali to sam i ocekivao. Još prije dvije godine, Nature je objavio rezultate eksperimenta japanskih i korejskih znanstvenika koji su oplodili jajnu stanicu mišice drugim jajašcem i tako stvorili miša. Odstranili su samo jedan gen od svakog roditelja i time nadjacali ostale gene, te se uskoro rodio miš koji je, dakle, zacet bez oca. Neki kasniji pokušaji su propali, ali sada je ocito da je i bez postojanja mužjaka moguce stvoriti sisavca. Za sada miša, ali jednog dana možda i covjeka. Svijet se mijenja i moguce su razne opcije u ne tako dalekoj buducnosti, medutim, za sada postoji samo jedna genetska jednadžba s dva elementa u igri, a to su muški i ženski DNK.

NACIONAL: Kako ste otkrili da je vaša pramajka Tara?

Prije desetak godina smo zapoceli istraživanja mitohondrijske DNK koja se prenosi iskljucivo po ženskoj liniji, s majke na kci. Istraživaci koje sam predvodio ispitali su stotine i stotine stanovnika svih dijelova Europe i došli do iznimno zanimljivog otkrica. Uvidjeli smo da velika vecina Europljana po majcinoj liniji ima podrijetlo od samo sedam žena. Nazvali smo ih Ursula, Ksenija, Helena , Tara, Jasmina, Velda i Katarina. Prema izgledu mojeg DNK, ocito je da potjecem od Tare, koja je živjela u današnjoj Italiji prije 17.000 godina, njezini su potomci zatim otišli u Francusku, a odande u Irsku i Škotsku. Oko deset posto stanovnika Europe takoder su Tarini potomci, a svatko koga to zanima, može provjeriti od koje pramajke potjece. Recimo, vecina stanovnika mediteranskog pojasa potjece od Katarine i Ursule. Približno 95 posto Europljana potjece od ovih sedam žena koje su živjele prije nekoliko desetaka tisuca godina. Puno ljudi se javljalo jer su željeli otkriti svoje podrijetlo, tako da smo na Oxfordu osnovali tvrtku koja se bavi ovim istraživanjima. Mislim da nam je do sada oko deset tisuca ljudi poslalo uzorak vlastite DNK i onda smo provjerili njihovo podrijetlo. Svi ljudi potjecu od 7 Evinih kceri

NACIONAL: Buduci da svi potjecemo s Bliskog istoka, znaci li to da mitohondrijski DNK pobija rasisticke teze o razlicitom rasnom podrijetlu Europljana?

Kada se gleda današnja Europa i njezine etnicke grupe, vidi se izmiješanost po majcinoj liniji. Drugim rijecima, bez obzira jeste li iz Hrvatske ili Škotske nemate cisto rasno podrijetlo. To ne znaci da smo potpuno izmiješani, ipak postoje neka pravila. Na Bliskom istoku dio stanovništva potjece i od Tare, no vecina su potomci pramajke Jasmine. Rasisti i ksenofobi vec desetljecima pokušavaju u genetici i biologiji pronaci opravdanje za svoje teorije, ali znanost to ne prihvaca. Svaka rasna skupina koja nastanjuje Europu potjece od svih pramajki. To znaci da i bijelci i crnci i treci potjecu i od Jasmine, Tare i ostalih pet Evinih kceri. Ja smatram da rasno ili nacionalno podrijetlo nemaju cvrstu genetsku podlogu. Hrvati, Srbi i Slovenci mogu misliti da se jako razlikuju, no genetske razlike medu njima nisu tako velike.

NACIONAL: Upozoravate na promjenu ponašanja žena koja bi mogla izmijeniti genetsku sliku covjecanstva. Kod svih bica na planeti ženke se pristaju pariti samo s genetski najkvalitetnijim mužjacima, dok ljudi predstavljaju izuzetak jer se partneri biraju na temelju materijalnog ili socijalnog statusa?

Da, to se dogada, a posebno je zabrinjavajuce da o tomu uopce ne razmišljamo. U prirodi je stvar jednostavna i može se usporediti sa situacijom u trgovini. Žena se nalazi na tržištu, ali ona raspolaže samo s jednim jajašcem za oplodnju i mora s time raspolagati vrlo pažljivo. Za razliku od žena, muškarac svakog dana proizvodi stotine milijuna spermatozoida i može se s njima doslovno razbacivati. Naravno da nas to cini razlicitima, jer smo poprilicno neosjetljivi na sudbinu naših spermatozoida, dok su žene pažljive oko sudbine vlastitog jajašca i odluke kome ce dozvoliti da je oplodi. Ipak, ne strahujem od slabljenja genetske slike covjecanstva jer se slicne stvari dogadaju otkako postoji društvena podjela na bogate i siromašne. Mnogi kraljevi i vladari na Istoku su u haremima oplodili doslovno tisuce žena i danas imaju brojne nasljednike, a da oni ne znaju od koga potjecu. Najbolji primjer je Džingis-kan, istraživanja su pokazala da je na svojim osvajanjima spavao s toliko žena da u Aziji živi 17 milijuna ljudi koji su njegovi potomci.

NACIONAL: Otkrili ste da vecina Sykesa koja živi u Velikoj Britaniji potjece od jednog muškarca koji je živio u XII. stoljecu?

Sve je pocelo sasvim slucajno, kad sam upoznao Richarda Sykesa, tadašnjeg predsjednika Glaxo-Wellcoea, ciji su me suradnici pozvali da održim predavanje. Nisam znao da smo u rodu, ali bilo je ocito da ako jesmo, moramo imati identican Y kromosom. To je onaj mali dio DNK koji svaki otac prenosi svojim sinovima. Ispalo je da su naši DNK skoro identicni i tada sam poslao pismo raznim ljudima koji se prezivaju Sykes i zamolio ih za dopuštenje da analiziram njihove DNK. Kada se pokazalo da smo u vecini slucajeva geneticki povezani, upoznao sam geneologa Georgea Redmondsa koji je otkrio da je prvi poznati Sykes živio u XII. stoljecu. I danas postoji selo Flockton u kojem je prije skoro 800 godina živio taj naš zajednicki predak, Henry del Sike. To je prvi predak Sykesa koji je zabilježen i osoba za koju su istraživanja pokazala da od njega potjece 70 posto današnjih Sykesa.

NACIONAL: Bavili ste se i ruskom kraljevskom obitelji Romanov te na temelju DNK potvrdili kako je Anastasia bila prevarantica?

To je prilicno kontraverzna prica koja intrigira javnost. Bilo je dosta osoba koje su se predstavljale kao pripadnici Romanovih, a jedna od takvih je i Anastasia, što smo utvrdili DNK analizom njezinih posmrtnih ostataka.

NACIONAL: Slažete li se sa znanstvenicima koji smatraju da ce za nekoliko tisuca godina seks postati suvišan?

Ne vjerujem u takve teorije. Seksa ce uvijek biti jer je, ako ništa drugo, odlican oblik zabave.

NACIONAL: Kakav je osjecaj biti poznati znanstvenik?

Ljudi za mene govore da sam slavan, ali ja nemam taj osjecaj. Sasvim iskreno, život mi je isti kao i prije deset godina. Upravo dovršavam novu knjigu, kao i uvijek dosta putujem i nimalo se ne osjecam poznatom osobom. Kada hodam po ulici, nitko mi ne trci u susret.

NACIONAL: Poznato je da knjige volite pisati u Veneciji?

Istina je da volim Italiju, od Venecije do Toscane. Venecija je posebna i najmanje jednom godišnje dolazim kao turist, a onda se dogodi nešto neocekivano. Kada sam pisao “Adamovo prokletstvo” našao sam se u golemim problemima. Pisanje knjige je mukotrpan posao i dogodi se da ne znate što dalje. Pišuci “Adamovo prokletstvo” jednostavno sam se zaglavio i nisam znao kako cu dalje. Bio sam beznadan, otišao sam u jedan ugodni venecijanski restoran i dok sam ispijao prošek i grickao sir, rješenje se pojavilo samo od sebe. Postalo mi je jasno što trebam napraviti i ubrzo je knjiga bila gotova.

Ranjivi muški Y kromosom

Profesor genetike Bryan Sykes svjetski uspjeh postigao je prvom knjigom "Sedam Evinih kceri" 2001. u kojoj govori o genu koji se nepromijenjen prenosi s naraštaja na naraštaj po majcinoj liniji te pokazao da je moguce doprijeti do sedam pretkinja cjelokupnog covjecanstva. Dvije godine kasnije objavio je "Adamovo prokletstvo" o muškom Y kromosomu, ranjivom nositelju muškosti kojemu možda prijeti propast.

Kolegica potomak Ötzija

NACIONAL: Prvi ste istražili Ötzija, leš pracovjeka pronadenog u Alpama, a ispalo je da vaš prijatelj njegov potomak?

Ötzi je interesantan jer je bio iznimno ocuvan i pružio je dokaze o životu ljudi 3300 godina prije Krista. Osim toga, pokazao je da je genetski slican osobama koje su živjele u tim krajevima. Ali najinteresantnije od svega je bilo to što je moja prijateljica Maria, koja je bila clanica ekipe koja je proucavala Ötzija, pocela razmišljati o svom starom pretku. DNK test je pokazao da su njih dvoje u srodstvu i nastala je smiješna situacija. Poslije nekog vremena ga je doživljavala poput pravog pradjeda, cak ju je uznemiravalo to što su Ötzija premjestili iz Alpa u muzej. Smatrala je da nije u redu pokojnika micati s mjesta na kojem se nalazio tisuce godina.