OD FRANCUZA OSTALO NAM...

Naša igra koji zovemo vukovi i ovce slična je veoma popularnoj igri na zapadu LISICA I GUSKE ( slika 1 ) koja se igra od 14 vijeka na 33 rupe, a njena popularnost je dostignuta krajem 18 vijeka kada se ustalila igra sa 1 lisicom i 17 gusaka na 37 rupa kada su je unapredili zatvorenici u Bastilji. Zato sam mišljenja da je korijen naše igre i bio vezan sa dolaskom francuskih vojnika na čelu sa maršalom Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont (1774 - 1852, slika 2 ) u Quartier ( kvartir = granična stražarnica). Osim preuzete od veneta uloge prikupljanja stoke iz otomanskog carstva i slanja u lazaret u Zadar, francuzi su tih godina udarili temelje današnjeg puta Knin – Zadar. Prije tog puta saobraćalo se starim rimskim putem od Brljana preko Laškovice do Ićeva pa jednim krakom put Skradina kroz Rupe, a drugim put Bribira prema Benkovcu. ( od Burnuma prema Scardoni i Asserii ).

 

 

 

 

 

 

 

 


MARMONT ( slika 2 ).

Moguće da su igru usadili u naše krajeve pored puta dok su tukli muce (usitnjen kamen za kaldrmu) macolama, pa u pauzi usitnjenim kamenčićima na iscrtanim poljima u prašini zaigrali njima dragu igru. A naš narod osim što je zva generala Mrmonja, odma je preimenova naziv igre u vukove i ovce, što je bilo puno bliže životnom okruženju bukovčana ( ”cvijetu cvijeta morlaka“), zaboga ko je onda zna za guske u našim krajevima. Jedna druga igra zadržala se samo u sjećanju danas ali povremeno igrana ranih 60 tih godina koja je ostala od francuza je i KOVITLAC ili ZUJALICA ( slika 3 ). Riječ je o obično metalnom dugmetu sa vojničkih šinjela (može i obično od kaputa, veće, sa dvije rupe po sredini) kroz koji se zategnu dva malo deblja konca ( najbolje pređa za plesti džempere) duge oko pola metra. Uhvatiš za krajeve konce malo rastegneš ruke da konac sa dugmetom visi u luku na dolje, pa zavrtiš dugne oko osevine između ruku dok se konci ne upredu.Tada jako raširiš ruke i zatežeš konce, a dugme koje se kovitla na koncu zuji. Ova narodna igračka prvi je puta zabilježena u engleskoj literaturi 1686 godine, a bila je popularna u svim dijelovima Evrope, a njena jednostavnost i laka izrada uveseljavaju i fasciniraju djecu i danas. Ali osim tih puteva u civilizaciju i povezivanja sa Evropom ( još tada,sic! ) ostaviše nam franci i nešto što je naš narod zva “ FRANCUSKA GROZNICA”,koja se manifestovala izrazito visokom tem-

 
 
peraturom i pojavom sitne ospe po tijeli, taj bi se “OVRANCA” ( ofranca). A u biti rijec je o veoma teškoj bolesti koja se prenosi polnim putem = SIFILIS. Bilo je familija koje su bile “VRANCAVE” a u njima su se i kasnije rađala djeca sa posljedicama urođenog sifilisa. Sve se to dobro znalo u narodu kada se za udaju glelo i do devetog koljena.

A o TRLJI i VUKOVIMA I OVČICAMA ne treba ni govoriti. To su igre koje su se učile od malih nogu i mislim da nije bilo njanci jednoga u Kistanjama koji ih nije zna igrati.
Ali igrati trlju nije gušt ako se ne igra na teraco klupama na pijaci. Taj nezaboravni doživljaj bio je rezervisan za jake igrače na drugoj klupi koja je druga liga u odnosu na prethodnu koju su generacije uglačale i kameni obluci samo klize uz dobro poznat zvuk kamen od kamen. A doći na drugu klupu trebalo je odma iza ručka, kada su i dolazili stariji igrači koji su znali sve zamke i trikove u obe igre.Gledaš ih kako uzberu šaku svježeg lišća lipe, smotaju je u lopticu i njome iscrtaju polja na odavno poznatim starim tragovima koji kao da su bili neizbrisivi, samo su se svježim klorofilom hranili u trajanju. Polje za trlju (slika 4) bilo je veličine 40 x 40 cm i uvijek je iscrtavano na dijelu klupe prema raskršću, a polje za vukove i ovčice veliko oko pola metra u prečniku na suprotnom dijelu klupe. Potrebni materijal za igru uvijek je staja ispod klupe i povremeno se mijenjao kada se pojave još ljepši piljci ( obluci ) koji lako klize po teracu. I u slučajevima kada bi se kogod potuka na pijaci, pa im zafali babulja za streviti ga, nikad se nisu koristili piljci za igranje. Za TRLJU je bilo potrebito: dva igrača a svaki da ima po tri veća piljka ( koji su manji od Vukova a veći od ovčica). Igra se sastoji u slaganju u niz ( vodoravno, uspravno ili dijagonalno ) sva tri kamena. Ko prvi postigne niz – pobjednik je!



LISICA I GUSKE ( slika 1 ).



KOVITLAC ili ZUJALICA ( slika 3 ).


 
 

Za VUKOVE I OVČICE ( slika 5 ) pravila su bila nešto složenija: vukova je bilo dva naspram 20 ovaca. Iz početne pozicije ovce su mogle praviti po jedan pomak po crtama, dok ne popune sva polja koja čuvaju vukovi ( ukupno 9 ) ili ne zarobe oba vuka. Vukovi su se isto kretali po crtama za jedan pomak, ali su mogli jesti ovce tako što ih preskoče na sljedeće mjesto. No isto tako vuk je gubio glavu ako napravi pogrešan potez i ne pojede ovcu. Vukovi nose pobjedu kada ostane manje od 9 ovaca.






 


TRLJA ( slika 4 ).



VUKOVI I OVČICE ( slika 5 ).

 

METEOR I LUDA

Kad si na klupama uvijek svašta čuješ, a sada na virtuelnim klupama moš svašta pročitati. Tako sam snimio ovaj razgovor a vi pogodite koja li su ta dvojica:
A: E, D……., i ti si ostario...Vidi se po tome kolko ti seže sjećanje unazad. Ma bravo za Meteor . Priča iz davnina i zabilježena u nekom prašnjavom kutku. Sad kad si obrisao prašinu, sjećam se i ledine i svih kvrga na njoj. I jednog kanala koji je stalno smetao, a znali smo i upasti u njega. Ustvari najviše utakmica se odigralo iza škole, na odbojkaškom igralištu. Poslje je tamo nikla građevina koja je zaklanjala i zid sa pustim imenima učesnika raznih ljetnih turnira... " Krka ", pa onda na spisku Jamac, pokojni Fidel, mislim i Bjeljac, Bapo...
Poslje su tu bili i " Pokeraši ", moguće i Gen 60 . Veliki zid, ko bi se svega sjetio. Ustvari, možda ima nekoga? Moje Karioke su odigrale protiv Gen 60 jednu utakmicu tih godina, 2:2 je bilo. Dobro se sjećam da su se provukli, imali puno sreće. Ali, važnije od toga je da je to bila jedna od rjetkih utakmica odigranih u Kistanjama koja je bila snimljena. Poslje utakmice smo dugo sjedili, gledali snimak i analizirali svaki trenutak, izgubljenu loptu, faul...desetinu puta. Nažalost, u godinama iza nas kaseta je izgubljena a tako bi je rado opet pogledao.
D: E A…. koliko sjećanja si pobudio! Kada spominješ famozne turnire koji su održavani na igralištu iza stare škole moram ti reći da je to bio jedan od najznačajnih događaja  poslije PREOBRAŽENJA  podrazumjeva se. Sjećam se iako u ono doba nisam mogao učestvovati jer sam bio previše mlad ja kao i moji vršnjaci ipak na neki način smo bili protagonisti tih  turnira u smislu da nam je bila čast kad bi nam ko od starih kao što su Jamac, Biba, pok. Mićo Matić ili neko drugi dopustili da dovaćamo lopte iza gola. Ali osim ovog turnira u Kistanjama se održavao još jedan vrlo važan turnir u ulici Jove Cvjetkovića (GORNJOJ) baš ispred tvoje kuće A….
Turnir u " LUDI"

 
 

Za one koji neznaju o čemu se radi nadam se da ce A…. vrlo brzo da pojasni o kakvoj igri se radi i ko su bili protagonisti .
A: D ……., nisam siguran misliš li na pokušaj kopiranja nezaboravnog igrališta za stoni nogomet, jedinog te vrste za koga znam? Naravno, mislim na specijalno dizajnirani komad šperploče sa brokvama, apsolutni unikat koji je izradio Neđo Crvak, zvani ponekad i Viktor ( legenda izmedju stativa ). Brokve su bile ofarbane u dvije boje i predstavljale su igrače dva tima, a igralo se frenjom koja se udarala posebnom klipom. Mi smo pokušali napraviti kopiju terena i igrali smo dugo, ali je Neđin teren ostao neprevaziđen. Kod njega se u redu čekalo za igranje, na klupama na pijaci. A dok se čekalo, znala se baciti i partija trlje. Crtala se lišćem, a igralo se piljcima. A sjećam se da smo od gaze pravili i mreže, ali bi ih prvi dobar udarac frenjom odma probio...






NEĐIN TEREN
( slika 6 ).
slika privremeno nedostupna.
Druge nećemo metati...


 
 

Svašta dobroga na netu se čuje i nađe, ki da si na klupama !