Pola kilometra nizvodno od Brljana, gdje Krka radi oštar zaokret, ruše se Manojlovački slapovi , najviši i jedni od najljepših slapova rijeke Krke.
Sastoje se od niza sedrenih barijera ukupne visine 59,6 m s glavnim slapom visine 32,2 m. Dužina slapova je oko 500, a širina oko 80 m. Od sedrenih tvorevina na slapovima su najviše zastupljene brade, te špilje i polušpilje.
Rubovi kanjona i slapovi okruženi su bogatim submediteranskim raslinjem, a uz tok rijeke nalaze se maleni vrtovi i pašnjaci. Radi iseljavanja stanovništva i napuštanja tradicionalne poljoprivrede te prestanka ispaše stoke smanjuju se površine pašnjaka, a sve više dolazi do progresije šume. U podnožju slapova vidljivi su ostaci mlinica. Slapovi su kao i Brljan u toplom dijelu godine suvi i beživotni jer im vodu uzima akumulacija obližnje hidroelektrane «Miljacka». Ali u razdoblju visokih voda pružaju nezaboravan doživljaj. Najljepši pogled je s ruba kanjona nekoliko stotina metara od arheološkog lokaliteta Burnum, na cesti Knin-Kistanje.
Peta sedrena barijera rijeke Krke je Miljacka slap, ali nažalost, posjetiteljima nije dostupan jer su uz njega postrojenja hidroelektrane. Sastoji se od tri veće i brojnih manjih stepenica ukupne visine 23,8 m. Gornji dio Miljacka slapa karakteriziraju brade i polušpilje, a donji niske barijere. Vode izvora Miljacka porijeklom su iz rijeke Zrmanje te predstavljaju direktnu vezu izmedu rijeka i jedinstveni su hidrogeološki fenomen. U blizini slapa nalazi se špilja Miljacka II u kojoj obitavaju brojne endemične i zaštićene podzemne životinje.
Pristup slapu nije dopušten.
Od 1912. godine kada je izgrađen vodovod za Kistanje mjesto sa izvora Miljacka pijemo vodu, pa će reći da iako su Kistanje uz Krku piju Zrmanjsku vodu. (JOSIF GIUZEPPE MODRIĆ organizovao 2. Decembra 1898 iz Benkovca proslavu na Manojlovcu. O tome događaju je ostala sačuvana fotografija Biciklisti na Manojlovcu, iz Zbirke starih fotografija muzeja u Benkovcu. O svemu je pisao Srpski glas prenoseći Modrićev poziv na proslavu na kojoj je bila otkrivena spomen ploča).
24. septemba 1899. godine Njegovo Veličanstvo Car i Kralj Franc Josif I odlikovao je tadašnjeg Načelnika Kistanjske Općine gosp. Špiru Lalića ordenom zlatnog krsta sa krunom, kojeg mu je uručio Kotarski Poglavar gos. Kirkmajer na izvanrednoj sjednici Zastupstva Općine Kistanjske.
Tog dana se dodatno obnavlja uspomena i na mjesto odakle se Nj.V. Car i Kralj Franc Josif I divio slapu Miljacka na Krki pa i dan danas stoji uklesana počast kistanjskog načelstva tom velikom događaju (G. Špiro Lalić bio je otac naše drage Ljeposave Pojke Lalić udate Cvjetković, kasnije direktora OŠ u Kistanjama).
Evo trankripta i fotografija govora koji su tog dana održani u Kistanjama na različitim mjestima:
POČASNI GOVOR U UPRAVITELJSTVU OPĆINE KISTANJSKE
Dan 2. Decembra 1898 bijaše jedan izmegju najznamenitijih dana za nas vijerne podanike u Austro – Ungarskoj, jer onog dana u najdubljoj radosti doživismo 50u godinu, sretnoga vladanja N.V. našega milostivoga Cara i Kralja F. Josifa Iª na carskome Prestolu, i jer, onoga dana sva naša moćna Država bijaše obučena u najsvečaniju ruvu veselja, natječući se gradovi nad gradovima, varoši nad varošima, sela nad selima i pojedinci nad pojedincima ko će bolje da dade izraza osjećaima svoim spram svoga Vitežkoga Gospodara!
U toj sveopćoj slavi ne izosadosmo ni mi ( Kistanjci ), nego učinismo sve što mogućno bijaše. Upraviteljstvo naše općine na ovome kraju barjak razvinu i nosaše, da dade dielimičnoga oduška u (čuvstvima ljubavi ) iskazima ( ljubavi) uspomene svome Uzvisitome Vladaru, za sebe, i ( kao tumač želja ovoga srpskog naroda ) za srpski narod ovoga područja, na čemu N,V. udostoilo se je preko Visoke Vlade priopćiti Upraviteljstvu „ da je N.V. primilo na ugodno znanje sve, što je Kistanjska Općina predložila i narod učinio na proslavu pedesetogodišnjeg Njegova vladanja „ čime se ponositi moremo.
Ovo Upraviteljstvo kao tumač općinskoga Zastupstva, zaista smatra prije rečeno Carsko priznanje kao jedan sjajni lovor vijenac koji zaokružava sav narod bukovački ovoga područja u svoju sferu, kao narod dostojan Carskoga milostivog priznanja što nam služi svima na čast!
Nego milost Carska, sa svoga uzvisitoga Prestola, bistrim okom Očinskim kroz svoje Organe motreći na vrline i zasluge svoga srpskoga naroda i njegovi prestavnika ( našla je ) blagoizvoljela je udostoiti se još jednim svoim Carskim priznanjem da nas počasti, a taj je, odlikovanje zlatnim krstom sa krunom za zasluge našega časnoga Gospod. Načelnika Lalića, koje odlikovanje koliko služi njemu na čast, toliko služi i na čast i na slavu današnjega Općinskoga Zastupstva i svega naroda ove Općine, jer se smatra da je kroz lice njegovo odlikovan je sav ovaj kraj koim on časno i savjestno kao Načelnik od više godina upravlja, na sveopću korist i napredak.
U ovome daklen našemu sveopćem radostnom trenutku, kao drug današnjeg Općinskoga Upraviteljstva na ime Zastupstva Općine Kistanjske podižem ovu čašu za zdravlje N.V. našega premilostivoga Cara i Kralja Franc Josifa Iª preko ogje prisutnoga presvjetloga gos. Poglavara Kotarskoga, koga najučtivije molim da za danas izručeno Carko odlikovanje našem dos.Načelniku, izvoli saopštiti pred podnožje prestola Njegova Veličanstva, danas sakupljenoga Zastupstva Općine Kistanjske, najdublje osjećaje blagodarnosti i podaničke vjernosti, tri puta kličuci
Živio naš milostivi Cesar i Kralj F.Josif I
Živio, Živio ! ! !
------------------------------------------------------------------------------------------------------------
POČASNI GOVOR U ZASTUPSTVU OPĆINE KISTANJSKE
Štovana Gospodo Vijećnici!
Ja držim da vam je svima poznata svrha za koju se danas sakupismo ogje ( za koju je danas sakupito Vijeće ove Općine). Svrha je znamenita, jer se tiče našega općega veselja i stoga, mi kao Zastupstvo naroda ovoga okupismo se na izvanrednu sjednicu, da sa radošću prisustvujemo predaji Carskoga odličja našemu gos. Načelniku i da primimo na ugodno znanje jedan hvaljeni akt, koga ( čast mi je ) dopustićete mi da ga pročitam, a Vi u znak poklona sadržaju prehvaljenoga akta molim da se podignete i stojeći saslušate ga:
Čita se akt
Kolike je važnosti ovaj spis za srpski narod ovoga kraja, suvišno bi bilo o tome potanko govoriti, jer vam je svima razumljiv, a držim da će te dobro k srcu primiti riječi značajne koje glase: „ N.V. primilo je na ugodno znanje sve što je Kistanjska Općina predložila i narod učinio na proslavu pedesetogodišnjeg Njegovog vladanja“, ove riječi i spis na kome su napisane radi važnosti i svoga značaja i uzvišene uspomene, evo smješten ( e su ) je u okvir kojim se kiti naša Općina kao dragocijenim biserom koji bijaše sretno današnje Općinsko Zastupstvo da ga steče i stoga treba da ga drži kao svoj amanet.
Propustiti ne mogu a da se ne obazrem na jedno lice ogje prisutno, koje je, od prvoga dana njegova dolaska u naš Kotar uvijek uticalo u naše Općinske poslove pružajući nam svojski svaku moralnu pomoć i očinski savjet za razvoj i napredan naš opci, najljubeznije susretajući i podupirući svaku našu želju, i preporučujuci je Visokoj Vladi, na opću korist. To zaslužno lice, jest naš ogje prisutni presvjetli gos. Poglavar KIRKMAJER, kome na mnogim njegovim dobročinstvima svi zajedno moremo mu uskliknuti: hvala vam Gospodine, i dao Bog da još dugo megju nama budete boraviti na opću korist i radost. Ovaj isti gos. Poglavar, imajući u vidu poštovanja ličnost našega Načelnika, Upraviteljstva i Općinskoga Zastupstva, svojom iskušanom dobrotom htjeo je da se žertvuje za nas, i da danas naročito bude ogje, da svečanim načinom izruči N.V našega premilostivoga Cesara i Kralja F.J.Iª zlatni krst sa krunom našem Načelniku g. LALIĆU za njegove zasluge. Ovo odlikovanje našega vitežkog Vladara jest odlikovanje za sav narod ove Opštine, stoga mi kao Zastupstvo njezino, treba da budemo blagodarni g. Načelniku, koi je imao volje i sposobnosti da tako visoko Carsko odlikovanje steče, jer ga je stekao i za sebe i za nas, te da mu preporučimo, da onim stopama koima je do danas išao, sljeduje i u buduće.
Primajući daklen blagonaklonošću g. Načelnik Previšnji dar uz sakupljeno Zastupstvo, u ovom trenutku našega oduševljenja, molim časnu gospodu Vijećnike, da k Bogu podignu svoj glas:
Živio N.V. Car i Kralj F Josif I
Živio Živio
------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ZDRAVICA NA RUČKU
Slava koju danas svečano slavi Zastupstvo Općine Kistanjske, za nas je rijetka slava, jer su rijetka lica, koja mogu steći slavni materijal za zgradu slične slave a prilike su vrlo rijetke.
Naša srpska Bukovica zaista sa ponosom more da razvija svoju zastavu radosti punu uvjerenja u bolju budućnost, dok je Previšnji Darovi budu obasipali, i dok ovaj narod bude dostojan takovih odličija.
Za uveličati današnju našu opću svečanost na kojoj svečano naš Načelnik prima Previšnje Carsko odlikovanje svakome urogjeniku mora da srce zaigra, jer ova svečanost okićena je prisutnošću presvetloga gos. Kot. Poglavara, koi je mnogo doprinio svoim čestnim i savjestnim radom u raznim prilikama za boljitak ovoga Kotara, na čemu i u ovoj zgodi izričem mu toplu blagodarnost, okićena je sa plemenitom kitom otmjenoga cvijeta u licima prečasnoga mjestnoga Sveštenstva, uglednoga činovništva i vigjenijih Lica.
Srdačno hvala svima prisutnima koi svojom prisutnošću htjedoše Općinsko Zastupstvo počastiti uveličanjem današnje svečanosti, a u njihovo zdravlje napijam ovu čašu kličući im : Živili mnogaja ljeta !
------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ovi govori napisani mastilom sačuvani su u kući dr Mirka Korolije, a autor im je njegov otac Ćiro Korolija ( 1858-1901 ) koji je obavljao dužnost sekretara kistanjske opštine. Ćiro je rođen u Kistanjama u kući u kojoj je od 1855 godine radila pošta K und K carstva, umro od tuberkuloze u rodnoj kući. Njegov otac Dušan bio je prvi poštarski majstor ( poštmajstor ) u Kistanjama, a nakon ženidbe sa Marijom (Maricom) Cvijetić (1860 -1948) (iz Drniša, sestre arhimandrita Jeroteja Cvijetića, rektora zadarske srpsko-pravoslavne bogoslovije) ona preuzima službu u pošti, a nju opet u poštanskim poslovima nasljeđuje sin Dušan (1877 - 1962) koji se nije nikada oženio nakon što je njegova voljena cura gđica Jelena Janković ( kćerka šjor Nike Jankovića) umrla mlada od tuberkuloze. Izgubio je oca Ćiru, sestru Jelenu (1902-1917) i poslje brata Mirka (1886 – 1934) od iste bolesti koja je poharala mnoge viđenije kuće u Kistanjama, a neprežaljenu ljubav prema Jeleni nije želio ničim ukaljati. Ćirina i Maričina kćerka Darinka (1879 -1944) koja je bila udata za Miloša Maleševića poginula je za vreme savezničkog bombardovanja Kistanja 1944.
U ormaru sa knjigama Korolija Ćire čuvale su se vredne knjige, prva izdanja, koje je u pretplati nabavio njegov otac poštmajstor : Gorski vijenac sa posvetom pretplatniku 1847 , prevod Novog zavjeta od Vuka Stefanovića Karadžića štampana u Beču sa ručno ispisanom zahvalnicom autora na prvoj strani knjige jer se Ćiro nalazio među prvih 100 pretplatnika koji su omogućili “izlazak na svijet “ Vukove knjige.
GODINA VUKOVE POBJEDE 1847. U Beču su Izdata četiri djela koja su srpskim književnicima dokazala da i narodni jezik može da bude književni. To su: “Gorski vijenac”-P.Petrović Njegoš, “Pesme”-Branko Radičević, “Rat za srpski jezik i pravopis”-Đura Daničić i Vukov prevod “Novog zavjeta”.
