Štajerska kokoš

Štajerka je avtohtona pasma kokoši na slovenskem in avstrijskem Štajerskem.

Štajerka lokalnih rasa ptica u slovenackom i austrijske Štajerske. Formirana je pod uticajem lokalnih uslova tokom vekova razvoja i prilagodavati u takvim situacijama. U drevnim vekovima, je produžen sve alpske zemlje od Dunava do Jadrana i Panonske nizije. Medutim, kao što je pomenuto uži zavicaj jugu Austrije Štajerskein prostoru izmedu reka Mure i slovenacke Save u Štajersku.
Polaganje na kratko nazvao štajerke bili pod slovenackim zemljama sve do sredine 19. stolica. najcešca rase živine. Ukljucuju, na njihovo mesto sa ukusno, ako se znatna težina, ali i po ležao. Ime "štajerka" je verovatno da se širi jer su držani u ovoj zemlji u vecem broju. Štajerska penis, koji su rekli capons su cenjeni širom centralne Evrope. U Gracu, glavnom gradu Štajerske, gde su svakodnevno prodaju u velikom broju, jer ih nosi njegovo ime danas Kopunski tržištu (Kapaunplatz). U 1352 je zadržao za meni proslavi u manastiru "vrata raja" u Becu, a takode ce biti pecen kopun. Štajerska capons su poznati za meko i ukusno meso.
S obzirom na boju štajerske rase koke desili u nekoliko vrsta i podvrsta. Najcešci su crvenkasto-braon i jerebicaste, manje brojne grahaste ali i pšenice, kao i bela. Svaka podvrsta ima šta njegova specijalnost. Crveno-braon su malo teže, jerebicarke su bolje koke, beli ceni meko meso, itd. Do danas je zadržala uglavnom jerebicasta tipa. U godini iznosi 130 do 160 jaja, a znaci težinu od oko 55 g Prema broju položi jaja na štajerske koka inace zaostaju ptice, koje su prvenstveno za ove namene se nalaze na farmama koka. Medutim, njegove jaja su vrlo lepe i odlican ukus. Ako se cuva na farmi dvorište, dolazi do štajerka više jaja nego u oplemenjivanju farmi.

U vreme njegove ležao štajerske koka težine od 1,8 do 2,2 kg. Štajerska kokoška je postignut posle devet meseci od najmanje težine 1,9 kg. Najpopularniji tip Štajerske koke su one tamno braon. Vrata su braon. Cvet nije Visece kao iu mnogim drugim vrstama. - Petao je teže, posle devet meseci, njena težina je najmanje 2,5 kg i zatim dostigla 3,0 kg. To je "upravo nakon Štajerska" agresivna i voli izazove borbu. Njegova greben je uspravno, rep je žbunasta sa srpom perje. Trup ima jak i širok grudni koš. Izveštaj pokazuje da je 1860 štajerske capons izvezeno nadaleko. Samo u Becu da su prodali oko 20.000 godišnje.
Resursa na raspolaganju da svedoci veliki ekonomski znacaj u prethodnom štajerke iu prvih 30 godina ovog veka. Godine 1902, u Celju osnovali Udruženje za uzgoj i zaštitu ptica Štajerske. Ubrzo nakon što je prebacen u kancelariji Društva Mariboru. Kao glavna tipa piletina rasa su postavili crveno-braon boje, kao i bocne tip jerebicasto i pšenice putko. 1929 Sub štajerko proširio širom Slovenije, zatim u cilju preovladava na farmi dvorištu.
Pocetkom tridesetih godina, mesnih proizvoda na osnovu Štajerske koke zalagao za ekstremne pozicije u nacionalnom izvozu. To je bila dobra koka nosilja. Njegova ležao je u isto vreme ležao poznate rase šešir od slame, koji je inace tek u zacetku, ali medu najboljima. Godine 1930, Slovenacki perutninarji na Generalnoj skupštini u Celju, Slovenija je usvojila standarde za štajerske kokoška i pevac. Standardi su propisivanje minimalne težine životinja i jaja u drugoj i trecoj godini starosti odgovarajuci kurs i položi mesnosti.
Tokom Prvog i Drugog svetskog rata, držite nekoliko izložbi, koje je predstavio štajerske kokoška. Najveci je 1932 u Mariboru i Celju u 1934 i ponovo u 1938, sve slovenacke izložba u Mariboru. Odgajivaci su predstavljeni na sajmu Lublana, Zagrebu, Lajpcigu, Gracu i Budimpešti. Svuda je požnjevena nagrade i diplome.
Štajerska kokoška je vrsta hrabar je živ temperamenta. Želim da u potrazi za hranom. Je otporan na bolesti. Medutim, rasa nekoliko puta se našla na ivici opstanka. Ali i dalje moraju da nadu pojedinci koji vole da se reši pre nego što se raspada. Štajerka je skromna i dobra devojka piletinu, dobro prilagodena uslovima Slovenije, tipicno pilece farma.
Danas polaganje i mesnost štajerke previše skroman, koji se mogu svrstati u odgovoru na ovom tržištu tokom ove rase. Medutim, genetski potencijal koji je osnova na kojoj bi bilo moguce razviti odlicne i jedinstvene domace rase. U okviru projekta ocuvanje autohtonih rasa slovenackih ukljucivao cetiri priplodnih centara štajerske koke, ukupno oko 200 ptica leži. Mali jato živine cuvaju navijaci koji su povezani sa organizacijom odgajivaca malih životinja.
Projekat Održavanje Slovenacki autohtonih rasa domacih životinja su cetiri uzgoj centrima, ukupno oko 200 ptica leži. Uzgoj iz centara štajerka ponovo polako širi preko Slovenije. Mali broj životinja u stada živine ljubitelje iskazala u kontekstu asocijacije malih životinja odgajivaca ".
Cop ? right 2006-2007 Panter Gorici, Sva prava zadržana.
Klub Steiermark uzgajivac koke
Klub uzgajivaca koke Štajerska osnovan je 6. 4. 2002 u Celju u cilju rehabilitacije i ocuvanja autohtonih rasa samo slovenacke živine. 20. Novembar 1930 - iu onda je ovde nešto novo organizacija je usvojila svoj prvi standard za vrednovanje ove rase. Prvobitno je opisano kao piletina Celju, ali do tog vremena, zbog rasprostranjenog popularnost širokog podrucja preimenovana štajerske kokoška. Izuzetan za slušanje ovog tipa životinja je tada dr `avnata uprava, koji su svi poljoprivrednici primaju subvencije, i izvoz ovih životinja je dobila drugo mesto, iza drveta poslovanja. Nakon Drugog svetskog rata nekoliko godina prakticno nije merljiv pokazatelj šta se dešava sa našim kokoško.Toda vrlo brzo naši severni susedi da se registruju kao domace rase, i njeno ime stavlja na staroštajerska piletine. U Sloveniji, sa planirana proizvodnja je prakticno ne bavi skoro niko ne!

Kao što je prošlo 72 godina, koji se dogodio nekoliko entuzijasta koji su svesni potrebe za održavanje nacionalnog bogatstva. Uprkos skromnim clanstvo u nas posle pet godina rada uspeo da ucestvuju na izložbi u Ceškoj, medunarodna izložba Alpe-Adria iz Austrije, Slovenije nacionalne izložbe, medunarodnoj izložbi u Mariboru, ali dva puta smo predstavili u Radgonske poljoprivrednom sajmu, gde smo obilazak obezbeduje poseban izložbeni prostor. To je ovde imamo pristojne performanse i bili su cak i pohvalio Ministarstvo poljoprivrede, Odsek za maternji uspeha pasme.Za maksimalni iznos koji ste do sada smatrali organizaciji kluba prošle godine pokazuje gde smo izložbu 48 životinjama i 24 divlje životinje u belom. Posetioci mogu diviti "copke" u žuto, što je zapravo boja u razvoju na kome autor pokušava u ovom clanku.
Prošle godine smo toliko izbijanjem tzv pticjeg gripa na mnogo nacina, radom do zastoja. Uprkos svim problemima i dalje pocetnike radu našeg prethodnika. Dakle, u prilogu ispod standarda, koji je potom usvojen, ali je u prilogu predloga amandmana koji zadovoljavaju današnje vreme, jer dok postoji minimalna izmena.
Na ovim povodom, pozivamo najviše ljubitelje rase živine da odaberete za naše rastuce i jedina rasa živine, održavana od strane nekoliko entuzijasta koji su svesni važnosti ocuvanja kulturne i prirodne baštine.

Svi koji žele da ucestvuju u ocuvanju, izbor, unapredenje i razvoj priznat, kao i novih linija boje, molimo Vas da nam dostavite svoju adresu na e-mail: bodi.bio (na) amis.net.

Su srdacno ste pozvani.

Jože Ledinek

Fotografije Martin Tomažic

Štajerska kokoška (primarni standard od 1930)

1. kljun: veoma kratka, snažna, cisto bele boje, mali rog dozvoljen
2. oci crvenkaste (živo)
3. copek: potrebna, ne treba biti budan, se sastoji od perja iz produžena greben (cvijet) u Chuck je veci i uspravno
4. priuhki: srednje velicine, okrugle do jaja okrugli, glatki, bele boje, na bijenalu životinje mogu takode biti priuhki ima malo crveno na belo
5. greben: kako je moguce niže, jednostavno, uspravno, krajem vzvišan, a ne duboko zapeceni
6. Podbradak: ne predugo, uske i tanke
7. Vrat: Srednje dužine, povecana sa perjem
8. grudi: širok, najdublju, pun mesnate sa dugom grudne kosti
9. Leda: duga horizontalna ili malo uslocen širok
10. REP: dug, pun pernate, sa velikom srp-perje u petelinu, rep forme nazad topi, kao pravi
11. abdomena, široke, dobro razvijene
12. ud: stopala srednje visok, cetiri prsta, tanke kosti, boju kože, velikih krila tesno pored tela

Boja:
) braon koke štajerske Petelin sa tamno zlatna vrata i grudi, piletina sa braon vrata i sa pšenicom svetlu boju. Bela pera delikt;
A1) jerebicasta štajerka (belo perje delikta polaganje jerebicaste boje sa zlatnim vratima su dozvoljene samo uslovno za period od nekoliko godina.)
B) štajerka belo - puna boja bela, žuta ne može biti dobro grahaste štajerke koke nisu pravi, niti teških štajerske koke (sulmdolke)
Težina: devet meseci životinje, bar 2.25 kg Petao, kokoške, bar 1.90 kg žive vage
Boja jaja: poželjnu braon boje

Polaganje navedenim svojstvima imamo još više ogranicena. Individualni poljoprivrednici su postigli sjajan uspeh. Kao što je ranije iskorene mane naše koke i izcistimo rase, profitabilnije smo postali kokošjereja.

Taj standard je usvojen u Celju, a zatim na "eksperti Slucaj perotninarskih 20. novembar 1930th
Izvor: Papir KOKOŠJEREJA g Valentina Razingar izdaje kompanija Sv. Mohor

AMANDMAN STANDARDA
(Referentni odgajivaca klub Štajerske kokošiSlovenije)
Naslov: Slovenacki štajerske koka

kljun: veoma kratka, snažna, cisto bele boje, mali rog dozvoljen
oci crvenkaste (živo)
copek: potrebna, ne treba biti budan, se sastoji od perja iz produžena greben (cvijet) u Chuck je veci i uspravno
priuhki: srednje velicine, okrugle do jaja okrugli, glatki, bele boje, na bijenalu životinje mogu takode biti priuhki ima malo crveno na belo
greben: kako je moguce niže, jednostavno, uspravno, krajem vzvišan, a ne duboko Zapecen, 8 zobcev
Podbradak: ne predugo, uske i tanke
Vrat: Srednje dužine, povecana sa perjem
grudi: širok, najdublju, pun mesnate sa dugom grudne kosti
Leda: duga horizontalno ili blago nagnutoj, široko
REP: dug, pun pernate, sa velikom srp-perje u petelinu, rep forme nazad topi, kao pravi
abdomena, široke, dobro razvijene
ud: stopala srednje visok, cetiri prsta, tanke kosti, boju kože, siva spotova dozvoljeno, velikih krila tesno pored tela
Hull: više izdužena
ramena: širok i dobro zaobljena
sedlo: bogat i širok
glave: male
Face: Glatka i crveno
Butine: Snažne i blago vidljiva Ispod ugao
zemljišta: nivoe i rasprti
perje: zatvori prilagajoce

Živina: sa karakteristicnim i izduženog tela i mesnati sa puno jakim grodnico. Odnos trup, dužina: širina, dubina 8: 5: 3.Cop je veci i uspravno. Rep mora da se nosi krpu i širok. Grebena je uspravno i depresivni. Nate sivkast široka i boje.
Velika greška: mali lik, uske rep izuzetan, visok greben, duboko zuba, u nepotlacen Cak, kratkih leda, noge operjene žuta ili zelenkasta boja

BOJA: divlje (jerebicasta) štajerka

Kurac: kika crvenu glavu i da porumeni. Leda i krila, tamno smede do crvene. Osnovna perje: crna sa braon ivice. Sekundarni perje, iznutra crno-braon spolja. Braon obliku trougla. Grudi, stomak i noge neka bude crna. Rep hroševim crna sa zelenim sjajem.
Faul: boje lososa grudi, stomak svetliji. Perje ima tamniju osnovu seme sa izrazito mat. Dozvoljena manja razlika u nijansama.

BELA: Snou Uhite

Velika greška: žuta ili inspiracije, prisustvo bilo koje druge boje.
Težina: 2.25 kg barem kurac, koka, bar 1.90 kg žive vage
Jaja: od 55 g do 60g slonovace, u starije kokoške i svetlo braon

Prsten Velicina: 18 Petao, koka 16

POSAVSKA KUKMASTA KOKOŠ

Opci dojam: Ima lijepo i skladno gradeno tijelo sa posebno lijepom kukmom na glavi koja ju cini još ljepšom. Dobre naravi, jako pitoma, dobra nesilica sa posebno kvalitetnim mesom.
Glava: Srednje velika sa lijepo formiranom velikom okruglom kukmom na sredini glave (kod pijetla malo opuštenija).
Kljun: Jak, srednje velik, malo povijen, žuto sive boje kod svijetlijih, a tamniji kod tamnijih.
Krijesta: Lijepo nazubljena, malo opuštena na jednu stranu, crvene boje.
Lice: Crvenkasto, oko oka glave.
Podušnjaci: Srednji, kod svijetlijih žuto ružicasti, a kod tamnijih sivkasti.
Podbradnjaci: Srednje dužine, crvene boje.
Vrat: Srednje dug, jak, dobro obrastao perjem.
Prsa: Izbacena, jaka i široka, malo zaobljena i lijepo razvijena.
Leda: Široka, kratka, malo opuštena prema repu.
Rep: U pijetla lijepo razvijen sa jednakim srpovima.
Krila: Srednje velicine, cvrsta, dobro priljubljena uz tijelo.
Bataci: Jaki, dobro razvijeni i obrasli perjem.
Noge: Srednje visoke i jake, žute boje, kod tamnijih tamnije, ciste bez gaca.
Prsti: Jaki, u boji nogu, s noktima boje kljuna.
Boja perja: Ima ih u svim cistim bojama, kao i grahorastih i prskano šarenih.
Težina: Kokoš do 3,5 kg, pijetao do 4,5 kg.
Jaje: Dosta krupno, malo izduženo.
Broj prstena: Za pijetla II, a za kokoš III.

Staroštajerska kokoš - pasmina s tradicijom
	Zanimanje i ljubav štajerskih seljaka za uzgojem peradi, kao i specificno alpsko raslinje (razlicite trave i drugo zeljasto bilje) koje raste na tlu bogatom razlicitim mineralima, doveli su do stvaranja jednog posebnog lokalnog tipa kokoši. Tako se vec davne 1352. spominju štajerski kopuni, koji su bili na jelovniku samostana Kod nebeskih vrtlarica na Dunavu. Jedna kronika iz 1798. govori da su ti kopuni, ukusna mesa, postizali težinu od 7 do 9 funti. Poslije su kao “Steinhendl” ili “Backhendl” (kokica za pecenje) stigli cak do Berlina, Rima i Bukurešta. Razvojem industrije, povecavala se i potražnja za mesom peradi u velikim gradskim središtima, što je pogodovalo razvoju peradarstva kao znacajne gospodarske djelatnosti štajerskih zemljoposjednika i seoskih kucanstava. Bec, kao važno potrošacko središte u tom dijelu jugoistocne Europe , s godišnjom potrošnjom od 5 milijuna razne peradi, od cega je otpalo oko 4 milijuna na kokoši svih kategorija, tražio je svoje podmirenje s podrucja koje je moglo biti obuhvaceno tadašnjim prometalima. Prve su željeznice prema Becu prodirale s juga, i to od Celja preko Maribora i Graza. Zbog toga se u tom podrucju našlo mnogo gospodarstava, koja su nastojala uzgojiti što kvalitetniju perad. Radi povecanja sposobnosti tova i ukusnog teka mesa, posegnulo se sredinom 19. stoljeca za križanjem s padovanskom pasminom težega tipa, pri cemu je tek tada stvoren današnji profil glave s kukmom. Potom su uslijedila križanja s minorkom i talijanskom kokoši, što je doduše povecalo nosivost, ali se loše odrazilo na kakvocu mesa. Dalja križanja s inozemnim uvezenim pasminama, osobito teškoga azijskog tipa (kokinkina, langšan, brahma), dovela su do gotovo posvemašnjega nestanka dokazanih svojstava te pasmine. Nakon nekoliko desetljeca lutanja oko tipa i smjera uzgoja, došlo se do zakljucka kako bi ponajprije trebalo utvrditi vrijednost izvorne domace kokoši, pa tek potom poduzimati dalje mjere oko poboljšanja njezinih gospodarskih svojstava, bilo uzgojem u cistoj krvi, ili pak križanjem s plemenitijim pasminama. Godine 1885. prvi put je sustavno opisan starinski oblik, a osnivanjem štajerskog društva prerada 1894. ona dobiva vlastiti ogledni opis pasmine (standard). Zahvaljujuci dvojici entuzijasta, Emanuelu Martinyu iz Celja i Arminu Arbeiteru iz Graza, zapocela je potraga za starinskim oblikom te kokice po zabacenim planinskim selima u okolici Graza, Maribora, Celja, Zidanog Mosta, Fujime i Trsta. Premda je prilikom te akcije pregledano više od 500 seoskih gospodarstava, rezultati su u prvoj godini (1894.) bili ispod svih ocekivanja. Tako je 1894. nadeno samo nekoliko primjeraka, 1897. broj je povecan na 13, tijekom 1898. na 24 životinje, i na koncu 1902. na 45, što je bilo dovoljno da se zapocne njezina obnova i oplemenjivanje putem uzgoja u srodstvu.

Trenutno nitko od uzgajatelja na forumu ne uzgaja ovu pasminu kokoši. ali kao buduci sudac nastojim istražiti i nauciti što više o pasminama peradi, pa tako me izrazito zanima njihova povijest i nastanak. Proucavajuci Holandsku bjelokapu kokoš naišo sam na zbilja zanimljive podatke, a što vecina naših uzgajatelja nezna, a usudujem se reci i sudaca, jer mali je onih koji se bave povješcu pojedinih pasmina. U Velikoj Britaniji pa tako i u Americi holandsku bjelokapu kokoš zajedno sa paduaskom kokoši nazoivaju "Polish hen" - u prijevodu Poljska kokoš . Na Kontinetu se te kokoši ne stavlju pod isti nazivnik. U Hrvatskoj su nazivi preuzeti iz njemackog, te tako postoje Paduaner ( njem.) odnosno paduner, padovanska kokoš ( hrv.) te Hollander Weishauben odnosno holandska bjelokapa kokoš.
Medutim pitanje je koliko nazivi s oznakom zemlje porjekla imaju veze sa stvarnim krajem i pradomovinom ove kokoši.
Zanimljivo je kako Poljaci prisvajaju obje ove kokoši pod svoje, ali navodeci da je ona došla iz Rusije. Kako sad Rusije? Pitat ce se mnogi, te kakve Rusija ima veze sa tim kokošima? Jedan izvor navodi kako je moguce da je donešena sa Mongolima, na njihovim velikim osvajackim ratovima, te ostala tamo. Neki izvori navode kako se takva cubasta kokoš mogla pronaci po cijeloj središnjoj europi. Engleski autri pak navode kko ta kokoš nema veze sa Poljskom iako se stvarno zove na engleskom Poljska kokoš, naime oni kažu da je ime Polish došlo od naziva Pollish ( dva ll) gdje poll oznaca kost koja je povezana sa cubom na glavi.

Czubatki polskie bezbrode czarne

U Rusiji još i dans postoji satara pasmina peradi koja neodoljivo podsjeca na paduansku kokoš, sa bradom i krasno obrubljenog perja. Vjerovatno ta kokoš i jest prenešena kasnije u Poljsku, odajkle je obišla svijet. U Njemacku je došla preko Talijanske Padove, te odatle ime Paduner.

Poljaci ove pamsine nazivaju: Czubatki polskie bezbrode - cubasta poljska bez brade ( holandska bjelokapa), Czubatki polskie brodate - cubasta poljska bradata ( Padovanska), te kao trecu nacionalnu apsminu navode Czubatki staropolskie - Cubastu staropoljsku kokoš

Cubasta staropoljska

_________________
Svijet grlica

Udruga "Mali uzgajatelj" Bjelovar

Ludim se smatra onaj cija se ludost ne poklapa sa ludošcu vecine.

Evo da vam objasnim o cemu se radi. Ove godine je krenula inicijativa od nekolicine uzgajivaca peradi da se od izumiranja sacuva starinska hrvatska patuljasta kokoš. U nekim krajevima lijepe naše je zovu Jurek i Katica, Ðuro I Kata, Ðurina i Katena, kredlike, turcinci itd.
Još do prije 3 godina cesto se mogla vidjeti na našim selima, a zitim pocinje njeno zatiranje. Sve vecim uvozom stranih ukrasnih pasmina Ðurek I Katica nestaju iz seoskih dvorišta.
Do danas su se održali u svom izvornom obliki tek u nekim selima. Uglavnom ih jošd drže staracka domacinstva koja drže do tradicije. Ti stariji ljudi cesto su jako emotivno vezani za svoje kokice i nerado se razdvajaju od njih, Te je zbog svih tih razloga jako teško naci primjerke koji bi bili uvršteni u uzgoj.
Dakle, radi se na tome da se Hrvatska patuljasta kokoš napokn prizna kao naša stara i autorhtorna pasmina koja vec stoljecima obitva u našim krajevima.
zato bi ovim putem zamolio sve ljude dobre volje koji žele pomoci, da se jave meni na mail ili putem ove teme! Svaka informacija o mjestu gdje ih ima nam je jako važna. Svaka fotografija ili pilsani zapis mnogo znace.
Pa zato vas sve pozivam da se ukljucite i spasite našu Hrvatsku patuljastu kokoš od zaborava!

durek i Katica vele u mom kraju!!!!
imali smo ih i mi na selu, kad su ih htijeli za juhicu, ja nisam dala, pa su poživjeli još mnogo sretnih godina!!!!
naravno,sada nemamo ništa od beštija...

Domaca patuljasta kokoš ,

koju su Turci za vrijeme turskih pokušaja osvajanja hrvatskog teritorija (15.-17. st.) donijeli na podrucje Turopolja. Njezina rasprostranjenost proteže se od krajnjeg juga Sisacke županije, preko Turopolja sve do Zagreba i njegove šire okolice, gdje gotovo nije bilo domacinstva na kojemu nisu gospodarili naši ponosni i nepokoreni Jureki. Noge su joj nešto krace, a držanje tijela oholo sa izbocenim grudima u pijetla, a nešto slabije u koke. Javlja se u raznim bojama, a najljepša je žuto-crvena sa tamnim zelenkastim repom i metalnim sjajem. Glava je mala i razmjerna s tijelom.Krijesta je jednostruka sa 5-6 zubaca žarko crvene boje. Lice je crveno, obraslo rijetkim perjem. Pobradnjaci i podušnjaci su okrugli, srednje veliki i crveni. Vrat je širok obilno operjan i tamnije boje od tijela.Grudi su okrugle i izbocene, a leda široka sa malim padom unazad. Krila su jaka, razvijena, s padom prema repu. Rep je velik, bujan, s lijepim srpastim perima metalnog sjaja. Butovi su jaki, srednje dugi i dobro obrasli perjem. Noge su srednje duge i moraju biti gole.

Standard Turopoljske patuljaste kokoši je u izradi u suradnji Društa za zaštitu i ugoj malih životinja "Velika Gorica 2005", Hrvatskog stocarskog i selekcijskog centra i Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
Gore navedeni tekst ukazuje cemu treba težiti u uzgoju ovih kokoši te može poslužiti i kao radni standard do izlaska službenog.

TUROPOLJSKA PATULJASTA KOKOŠ

RADNI STANDARD

Podrijetlo: TUROPOLJE

Uzgojni cilj: patuljasta kokoš sa nosivošcu 60-80 jaja,bijele do malo kremaste ljuske,najmanje težine za nasad 35 g.Uzgojiti što više primjeraka tipicnih obilježja navedenih za ovu pasminu.Nosivost povisiti na 70-100 jaja.

Ukupni dojam: nižeg je stava,nešto duža u odnosu na visinu,uspravnog i ponosnog držanja,jakog tijela,živahna i pomalo ratoborna.Zadržala je instinkt-kvocanja-,sama sjedi na jajima.U slobodnom držanju je vrlo otporna.

Obilježja pasmine

Pijetao:
Glava: srednje velika,okrugla.
Kljun: srednje velik,malo povijen,žuto rožnate boje.
Krijesta: velika,jednostavna,uspravna,bez nabora,izraslina i skretanja u stranu.U odnosu na glavu vodoravno je postavljena,podjednkake visine po cijeloj duljini,s 5-7 zubaca pravilno rasporedenih,dubine približno dubini bazi i tijelu krijeste.Pocinje s trecom trecinom kljuna,a završava sa zamjetnom zastavicom pravilnog oblika.Zastavica prati zatiljak,ali ga ne dodiruje.Baza krijeste je jaka i crvene je boje.
Oci: narancasto crvene.
Lice: crveno,glatko,dijelomicno pokriveno maljama.
Podušnjaci: srednje veliki,okrugli,crveni,sa naznakom bijeline u sredini.
Podbranjci: srednje su veliki,ovalni,crveni i bez nabora.
Vrat: vrlo jak,kupast,u donjem dijelu velikog obujma gdje prelazi u ispupcena prsa,uspravan do malo prema naprijed povijen s vrlo bogatom i širokom zavjesom koja u donjem dijelu pokriva ramena i dio leda.
Tijelo: široko i duboko,duže i puno,skoro vodoravnog držanja do malo padajuceg prema nazad.
Leda: široka,duža,skoro vodoravna,s vratom i repom cine simetricno prošireno slovo V gdje je gornji razmak dosta veci,završavaju bogatom i širokom zavjesom sedlišta koja pokriva dio krila.
Rep: postavljen pod kutom od 45-60 stupnjeva,jak i širok u korijenu,iz kojeg u obliku okomite lepeze izlazi široko kormilarno perje.Završeci kormilarnog perja cine crtu koja se prema gore lagano udaljava od tijela,odnosno gornje perje je duže.Malo,srednje i veliko srpasto perje dobro prekriva kormilarno,tako da osobito srednji i veliki srpovi prelaze vrhove kormilarnog perja u luku prema dolje.
Prsa: široka,povišena i isturena,tako da bi izmedu vrata prsa i tijela mogli ucrtati veci krug.
Trbuh: pun,širok i dubok,nakon prelaska iz prsa i tijela mogli bi ucrtati veci krug.
Krila: duga,malo dolje spuštena ali ne viseca,poravnata s trbuhom.
Bataci: srednji do jaci,naznaceni,pokriveni prileglim perjem.
Noge: krace,jake,svijetle,boje mesa,ovisno o boji perja na prednjem dijelu moguce tamnije nijanse.
Perje: jako bujno i pripijeno.

Koka:
Slicna pijetlu,tanjeg vrata,manje glave i krijeste,pravokutnog tijela s krilima prileglim uz tijelo,u vrlo laganom padu prema nazad uz trbuh.Rep pun,srednje širok pod kutom neznatno manjim od pijetla,ujednacaene širine,dug približno duljini tijela,završava u obliku okomite crte dolje i gore blago zaobljene.
Grube greške:veca odstupanja od tipa,manja krijesta s malo ili previše zubaca,nepravilni zupci,izrasline,neravnine,mala zastavica ili visoko podignuta.Bijeli podušnjaci,usko i kratko tijelo,tanji vrat,slaba zavjesa vrata i sedlišta kod pijetla,rep položen ili prestrm bez lijepih srpova osobito velikih kod pijetla,a šiljast i uzak ili preširok kod koke.Ravna,niska i uska prsa,spuštena krila ili visoko nošena,visoke i operjane noge,žute ili crne noge,pretamne u odnosu na boju perja.
Obojenost: crveno šarena,žuto šarena,srebreno šarena,zlatno šarena,zlatno vrata,srebrena,jarebicasta,bijela,žuta,crna,crno prskana,crveno prskana,grahorasta,kao i druge boje prema stanju uzgoja,što ce se naknadno utvrditi.
U pocetku uzgoja najvecu pažnju treba posvetiti na tip i oblik koji se traži,a uz to postepeno uskladiti i cistiti boje.

Težina: pijetao: 0,9 kg. koka: 0,7 kg.

Prsten: pijetao: 13 koka: 11

Ovaj prijedlog radnog standarda treba usuglasiti pregledom novo uzgojenih primjeraka uz moguca dotjerivanja.Procišcen tekst se dostavlja odboru za standard koji ga treba usvojiti.Odbor se sastaje na nekoj izložbi gdje ce biti dovoljno primjeraka za pregled.Nakon toga verifikaciju daje odbor za domace pasmine.

Prijedlog pripremili: Veceslav Vostrel,predsjednik zbora sudaca i odbora za standard i Mihael Pavišic,predsjednik „Društva za uzgoj i zaštitu malih životinja Velika Gorica 2005.“

Velika Gorica, 06.12.2008.

Svilena kokoÂš je jedna od najstarijih pasmina kokoÂši, jedinstve po svom izgledu, uvijek je oduzimala dah. nebrojeno mnogu puta su mi prilizali ljudi i pitali kakva je to kokoÂš, i je li uopA¦e kokoÂš. A ova pasmina ima i jednu od najzanimljivihj povijesti.

Svilena kokoÂš je prastara pasmina, podrijetlom iz Kine i Japana. Poznati moreplovac, podrijetlom iz Hrvatske, Marko Polo, opisao je u svojim djelima (pisanim od 1298 - 1899) crnu kokoÂš koja ima dlaku poput maA¨ke, a nosi jaja. RijeA¨ je dakle bila o svilenoj kokoÂši. 1955 Aldrovani Bologna u svojoj knjizi "Ornitologija" opisuje kokoÂš bijelu kao snijeg i sa vunom umjesto perja. ÂŠirile su se glasine da je to kriÂžanac kokoÂši i zeca, Âšto naravno ne moÂže biti toA¨no.

Svilena kokoÂš je izuzetno povjerljiva kokoÂš, jako dobre naravi. Njeno perje nalik na dlaku ima takav oblik zbog toga Âšto nema kao druge pasmine kvaA¨ice na nitima perja koje bi ga drÂžele zajedno, veA¦ je ono rastresito. JoÂš jedna neobiA¨nost je i plava boja koÂže. takoA°er joÂš jedna neoubiA¨ajena karakteristika su i 5 noÂžnih prsta. Svilena kokoÂš ima velike crne oA¨i, a koÂža glave je kao i na cijelom tijelu plave boje. IstiA¨u se jedino bili poduÂšnjaci sa plavkastim odsjajem. Na glavi ima kapu, koje je kod koke veA¦a, a kod pjetla poloÂžena prema unatrag. Ova kokica postoji i u varijanti sa bradom. Krijesta je mala okrugla, bez nabora, kod pjetla viÂše izraÂžena nego kod koke. Svilene kokoce su izrazito dobro kvoA¨ke i rado se brinu za potomstvo.

POVIJEST BRAME

BRAMA je porijeklom iz Bangladeša , iz doline rijeke Bramaputre i zbog toga ju je Boston

1950 . godine nazvao „BRAHMAPOOTRA “ a kod nas je prihvacena kao BRAMA .

Prve BRAME su donesli u Ameriku mornari 1846 . godine iz pristaništa LUKIPOOR nedaleko od Bramaputre .

Od njih su izleženi pilici u svibnju 1874 . godine i ova krupna kokoš brzo je stekla ljubitelje u novoj sredini .

Rasa je u Americi popravljena križanjem sa KOKINKINOM , MALAJSKIM BORCEM i malo poznatom sivom CITAGONGOM .

Iz Amerike je vec 1852 . godine prenesena u Englesku gdje ih je uzgajala i engleska Kraljica

Viktorija , koja je puno doprinijela njihovoj popularnosti .

Uzgajanje BRAMA ubrzo se raširilo po cijeloj Europi , pri cemu su na glasu kao najbolje zemlje FRANCUSKA , NJEMACKA , BELGIJA I NIZOZEMSKA …….

BRAMA 1869 . godine

KARAKTERISTIKE BRAMA

BRAMA je vrlo mirnog temperamenta mada svojim izgledom ostavlja dojam ratobornosti .

Snažno tijelo , orlovske oci to je u biti impozantna , ponosita i elegantna kokoš koja je uvijek bila centar pažnje posjetitelja izložbi .

PASMINSKO OBILJEŽJE

PIJETAO :

GLAVA -mala , široka dobro oblikovana na zatiljku jasno odstupa od crte vrata

KLJUN -kratak , jak , žut , na vrhu tamniji

KRIJESTA -mala , grašasta , troredna

OCI -narancasto crvene , duboko usadene

LICE -crveno , glatko ili samo s malo pahuljica

PODUŠNJACI -poludugi , fino crveni

PODBRADNJACI -mali dobro zaobljeni , fini ,

VRAT -srednje dugi , od zatiljka neznatno savijen s bogatim perjem a pozadi ispupcen ,

perje vrata snažno razvijeno

TIJELO -veliko , široko , duboko

LEÐA -izlaze iz širokih ramena , dobro zaobljena i u istoj širini nastavljaju k bogatim

opernacenom sedlu ; vrat , leda i rep tvore glatku krivulju u obliku lire

REP -kraci , nasaden pod kutom 50-60 stupnjeva s bogatim bocnim perjem ; dobro razvijeni

srpovi se gore lagano rastvaraju

PRSA -široka , puna , zaobljena

TRBUH -širok , pun , s bogatim perjem podloge

KRILA -kratka , jaka , tijesno prilegla k tijelu , letno perje prikriveno je zavjesom sedlišta

BATACI -duži , s bogatim perjem , s mekanom podlogom , perje petnog zgloba izbija – izlazi

donekle nazad .

NOGE -dulje , jakih kostiju , s cetri prsta , srednji i vanjski prsti s dugim cvrstim perjem gaca

kod svijetlih i žutih pune žute boje , kod tamnih i jarebicastih smedkaste boje

PERJE -meko , s bogatom podlogom iznad ipak prileglo

KOKA :

Niži stav , kraci vrat i dublje tijelo posebno trbušni dio ; perje sedlišta , na trbuhu i u zadnjem

dijelu je rahlije ; na crti leda i repa najviša tocka su vrhovi kormilarnog perja .

GRUBE GREŠKE -niski stav , mali tjelesni obim

OBOJENOST :

Obojenost : svijetla , tamna , jarebicasta , žuta-columbia , plava , crna .

VELICINA PRSTENJA :

Prstenje za koku – 24 , a za pijetla 27 .

SVIJETLA